10. siječnja 1920. godine s radom je službeno počela Liga naroda, međunarodna organizacija čiji je cilj bio sprečavanje budućih sukoba te očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Liga je osnovana nakon Velikog rata (1914.-1918.) s ciljem da se takav ne ponovi. U svojim naumima nije uspjela, što je bilo posve evidentno već 1930-ih, a nije uspjela ni spriječiti Drugi svjetski rat. Prestala je postojati 1946. godine, kada njene obaveze preuzima tada nova organizacija - Ujedinjeni narodi.
Sjedište Lige nalazilo se u Ženevi, a među osnivačima su bile ključne europske sile, poput Francuske, Velike Britanije i Italije. Liga je imala zadatak promicati razoružanje i arbitražu u međunarodnim sukobima.
Manje poznata činjenica jest da je Liga također puno radila na prevenciji zaraznih bolesti, osobito nakon epizode sa španjolskom gripom. U to vrijeme najviše se bavila epidemijama tifusa i kolere. 1923. godine osnovan je Odbor za zdravstvo, što je de facto preteča današnjeg WHO-a.
Preteča UN-a
Premda Ligu pamtimo po njenoj nesposobnosti da spriječi Drugi svjetski rat, organizacija je zapravo u svojim prvim godinama riješila neke međunarodne sporove i prevenirala sukobe. Već 1921. godine djelovala je kao arbitar u sporu između Švedske i Finske oko Alandskih otoka. Osim toga, upravljala je Saarlandom, bogatom njemačkom regijom koja je oduzeta Njemačkoj na 15 godina odredbama Versajskog mira.
1925. godine spriječila je sukob Grka i Bugara nakon što je grčka vojska upala na bugarski teritorij zbog nekog pograničnog incidenta. Pod prijetnjom sankcija Grčkoj, sukob je spriječen. Liga je također bila inicijator mnogih organizacija koje su se između dva svjetska rata bavile suzbijanjem trgovine robljem i opijumom i izbjeglicama nakon Prvog svjetskog rata.
Problemi u samom startu
Ideja o osnivanju organizacije koja će se baviti očuvanjem svjetskog mira došla je od američkog predsjednika Woodrowa Wilsona. Wilson je bio teški idealist, koji je vjerovao da djeluje u ime samog Boga, a da je stvaranje mira nakon Velikog rata razlog zašto ga je Bog "poslao" na Zemlju.
Ono na što Bog i Wilson nisu računali bio je američki Senat, kojim su tada upravljali republikanci. Kada se Wilson vratio iz Pariza i nastojao ratificirati dokument po kojem bi SAD postao članica Lige naroda, politička oporba je oštro protestirala. Predvodio ih je Henry Cabot Lodge, koji je upozoravao da bi SAD ulaskom u organizaciju izgubio kontrolu nad vlastitom vanjskom politikom.
To nije bio jedini razlog. Premda SAD u današnjem svijetu igra ulogu svjetskog policajca, stanje u američkoj politici 1920. godine bilo je posve suprotno. Većina političara, neovisno o političkoj poziciji, uglavnom je podržavala ideju izolacionizma. Wilsona nisu podržali ni neki od njegovih demokrata, smatrajući da je Liga korak predaleko.
Lodge je ponudio Wilsonu uvjete po kojima bi republikanci podržali ratifikaciju dokumenta, no Wilson je smatrao da u tom slučaju Liga nema smisla. Nakon što je dobio moždani udar sve manje se bavio ovim pitanjem, a SAD nikada nije postao članom Lige.
Međunarodna organizacija za špotanje
Početkom 1930-ih reputacija Lige naroda krenula je silaznom putanjom. Nakon što je Japan intervenirao u Mandžuriji, Liga je osudila japansku vladu te sugerirala da "Mandžurija treba ostati autonomna pokrajina pod kineskom upravom". Riječi su bile birane vrlo pažljivo. Liga je, spomenuvši autonomiju Mandžurije, nastojala s Japanom naći kompromis.
Da je Liga naroda imala vlastitu vojsku i podršku većeg dijela međunarodne zajednice, stav prema Japanu vjerojatno bi bio oštriji. Da Mandžurija ostane zasebna, autonomna regija, bio je pokušaj kompromisa, no japanske vlasti su na to rekle samo: "Ne" te izašle iz Lige 1933. godine. Uspostavile su u Mandžuriji svoju koloniju i nastavile voditi agresivnu vanjsku politiku do 1945. godine.
Slična se situacija dogodila par godina kasnije, kada je Italija 1935. godine poslala vojsku u Etiopiju. Liga se prijetila, uvedene su neke sitne sankcije, no ništa više od toga nije napravljeno, a Mussolini je nastavio provoditi svoje planove.
Liga naroda raspuštena je u travnju 1946. godine, kada je održana njena posljednja skupština u Ženevi. Na toj skupštini objavljeno je raspuštanje organizacije, ali i prijenos nekih njenih ovlasti na tada novi UN.