TEMELJNA teza većine teorija zavjera o koronavirusu koje su se posljednjih tjedana raširile internetom jest da je on stvoren u laboratoriju.
Prema jednoj, virus je stvoren u institutu u Wuhanu i nekako pobjegao iz njega. Prema drugoj, stvorile su ga farmaceutske kompanije kako bi na krilima panike prodavale cjepiva. Prema trećoj, u priču je uključena Zaklada Billa i Melinde Gates koja financira istraživanja zaraznih bolesti i u tu svrhu surađuje sa znanstvenicima i farmaceutskim kompanijama. Prema četvrtoj, on je stvoren na Zapadu i ubačen u Kinu kao biološko oružje kako bi se uništila konkurentna kineska ekonomija. Itd.
Teorija zavjere sada je već cijelo mnoštvo tako da ih je teško sve pratiti, a kamoli redom pobijati. No, budući da one nepotrebno dolijevaju ulje na već postojeću vatru panike te da nisu bezopasne jer se tiču zdravlja, ovdje ćemo pokušati istražiti spomenutu temeljnu tezu, odnosno kolika je vjerojatnost da je novi koronavirus stvarno stvoren u laboratoriju.
Tu za početak treba istaknuti nekoliko važnih stvari.
Prodavači magle postoje jer odlično zarađuju
Prije svega, postoje cijele industrije i pojedinci koji profitiraju od raznih teorija zavjere, osobito od onih koje se tiču ljudskog zdravlja. Primjerice, na svjetskom tržištu prodaja homeopatskih pripravaka već je u 2015. dosegnula 3,8 milijardi USD, a kako potražnja ubrzano raste, prema projekcijama Transparency Market Researcha, do kraja 2024. dosegnut će 17,4 milijarde. To nikako nije malen novac. Istraživanja također pokazuju da čak trećina Amerikanaca danas koristi alternativnu medicinu. I to sve unatoč činjenici da većina alternativnih pripravaka ne pokazuje učinkovitost veću od placeba!
Naravno, industrijama alternativnih pripravaka odgovara strah od konvencionalne medicine tako da profitiraju i od teorija zavjera i širenja straha od mainstream znanosti i medicine. Jedan od poznatijih primjera je antivakcinalistički pokret i njegov guru Andrew Wakefield, osramoćeni znanstvenik, koji je postao milijunaš na širenju straha od cijepljenja.
To što alternativne industrije za sada ne zarađuju jednak novac kao farmaceutske kompanije koje proizvode cjepiva i konvencionalne lijekove, odnosno što se prve čine kao David, a druge kao Golijat, ne čini argumente teorija zavjera ništa plauzibilnijim. Naime, za sve u svijetu, kakva god glupost da se izmisli, može se otvoriti unosna niša, veća ili manja. Dok god netko na prodaji magle dobro zarađuje, makar i nekoliko ljudi, ona će imati potencijal da preživi i da se eventualno širi. Osim toga, proizvodnja magle neusporedivo je jeftinija od znanstvenih istraživanja i testiranja te proizvodnje lijekova. To pak znači da je unosnija jer je odnos ulaganja i profita povoljniji.
Tko su kupci magle i zašto je tako privlačna?
Sada imamo barem neku skicu razloga za postojanje prodavača magle. Sljedeće pitanje je tko su kupci magle i zašto je magla tako privlačna? Pritom treba imati na umu da su i neke hrvatske studije pokazale da postoji snažna korelacija između antivakcinalizma i sklonosti teorijama zavjere, pa i religioznosti, osobito new age tipa.
Na temu privlačnosti teorija zavjere napravljeno je više psiholoških istraživanja. Ugledni časopis Psychology Today piše da su istraživanja do sada dala brojne zanimljive rezultate koji pokazuju povezanost između određenih crta ličnosti i sklonosti teorijama zavjere. Prije svega to su makijavelizam, odnosno sklonost manipulaciji drugima, zatim otvorenost novim iskustvima, narcizam, odnosno pojačan doživljaj samovažnosti, te niske razine spremnosti na slaganje s drugima. Uz navedeno, tu su također niže razine analitičkog mišljenja i sklonost uočavanju uzoraka, odnosno nekih povezanih pravilnosti, tamo gdje ih nema.
Konačno, jedna nova studija objavljena u časopisu Social Psychology pokazala je da se ljudi skloni teorijama zavjere osjećaju zadovoljni sami sobom jer se doživljavaju kao ljudi koji razmišljaju izvan okvira, jedinstveni i različiti od većine. Ta potreba za jedinstvenošću može se manifestirati kao potreba da imaju neobične hobije, kućne ljubimce ili politička i religiozna uvjerenja. No također se može očitovati i kao potreba da na drugačiji, netipičan i nekonvencionalan način tumače razne pojave i događaje.
U teorijama zavjere često ima zrna istine, no ne i istina
Naravno, sve ovo navedeno ne znači da u svijetu ne postoje prave zavjere ili da u teorijama zavjera nema barem zrnca istine. Mnogo je primjera raznih sustava, industrija i lobija, od prehrambenih, preko duhanskih, do farmaceutskih i političkih, koji su svoje proizvode predstavljali u iskrivljenom i uljepšanom svjetlu. U tom smislu, oni su i sami pridonijeli porastu razina nepovjerenja u svijetu, osobito u nekim lošije uređenim zemljama. Primjerice, istraživanja pokazuju da su razine dobrovoljne procijepljenosti najviše u onim populacijama koje imaju najveće povjerenje u svoje vlasti, primjerice u skandinavskim zemljama.
No, to što zavjere stvarno postoje ne znači da za svaki ozbiljan problem i događaj u svijetu teoretičari zavjera imaju vjerojatniji odgovor od znanosti i stručnjaka. Naprotiv, znanost i stručnjaci gotovo su uvijek izvori najboljih odgovora jer se laž u znanosti ne može dugo održati. Uvijek će biti na stotine tisuća znanstvenika koji će na najmanji znak sumnje pokušati provjeriti, razotkriti i oboriti svaku dvojbenu tezu. I u tome će biti uspješni i za to će biti nagrađeni – i ugledom i financijski. Drugim riječima, znanstvenici su vrlo svjesni da im nema smisla prodavati maglu jer će u svijetu znanosti vrlo lako izgubiti kredibilitet i karijeru.
Sada, kada smo to barem ponešto razjasnili, krenimo na našu glavnu temu, a to je pitanje koliko je vjerojatno da je koronavirus stvoren u laboratoriju?
Je li virus pobjegao iz laboratorija?
Prema jednoj od popularnijih teorija zavjere, koronavirus je pobjegao iz laboratorija Instituta za virologiju u Wuhanu koji se bavi istraživanjem najopasnijih patogena poput uzročnika ebole, boginja, groznice Lassa i hemoragijske groznice Marburg.
Nažalost, širenju ove teorije zavjere, koja kao da je ispala iz nekog filma katastrofe, pripomogao je loše odrađen nerecenzirani uradak indijskih znanstvenika prema kojem su kineski znanstvenici u koronavirus usadili gene HIV-a kako bi lijekovi za HIV djelovali na koronavirus.
Studiju su pobili brojni znanstvenici širom svijeta i ona je ubrzo povučena.
Kineska znanstvenica Shi Zhengli, koja je predvodila istraživanje koje je pokazalo da novi koronavirus može ući u stanice preko receptora ACE2, kakvima se služi i virus SARS-a, te da je vjerojatno došao od šišmiša, također je demantirala indijski rad.
„Mogu se svojim životom kladiti da on nema ništa s laboratorijem“, napisala je.
Nažalost, kako to obično biva, teorija zavjere je ostala. To je za očekivati jer su istraživanja pokazala da ljudi skloni teorijama zavjera postaju sve uvjereniji u njih što ih se više znanstvenim argumentima pokušava razuvjeriti. U njihovoj teoriji zavjere znanstvenici bi baš tako postupali.
Virus koji pobjegne mogao bi se prepoznati
Jedno od ključnih pitanja u ovom kontekstu je – mogu li se umjetno stvoreni virusi nekako prepoznati?
Kristian Vlahoviček, voditelj grupe za bioinformatiku u Zavodu za molekularnu biologiju zagrebačkog PMF-a, kaže da je vjerojatnost da je virus stvoren u laboratoriju vrlo mala, mada nije nula, te da bi se odbjegli virus vjerojatno mogao prepoznati da je razvijen genskom manipulacijom.
„Kada se istražuju genske promjene na virusima i njihovi efekti, u genom virusa mogu se ugraditi određeni biljezi kako bi se oni uvijek mogli raspoznati. To je u interesu istraživača jer tako mogu puno lakše pratiti pokuse na virusima“, ističe Vlahoviček.
„Naravno, kada bi netko htio prikriti da je virus umjetno stvoren, mogao bi ukloniti takve biljege. No, u biti viruse kod kojih želimo razviti neko svojstvo, primjerice virulentnost ili ubojitost, lakše bi bilo razviti uzgojem i selekcijom u laboratoriju nego genskom manipulacijom. Osobito ako ne želimo da se dodano svojstvo prepozna kao umjetno. To znači da se virusi uzgajaju u kulturama stanica i potom se među njima odaberu oni koji imaju izraženija željena svojstva. I tako mnogo puta dok se ne dobije ono što se želi, baš kao kad odabiremo svojstva biljaka ili životinja. No to još uvijek ne bi značilo da će se tako probrani virus uspješno prenositi među ljudima. Za to bi u konačnici trebalo imati ljude na kojima bi se virusi iznova i iznova testirali, što je prilično teško provedivo, čak i u najzatvorenijim državama“, objasnio je Vlahoviček.
Stvarna fotografija napada koronavirusa na stanicu (tamne kuglice su virusi); Sveučilište u Hong Kongu
Virus teško može pobjeći iz laboratorija
No, čak i kad bi prvi dio teorije – da su se kineski znanstvenici igrali s koronavirusom u svojem laboratoriju – bio točan, onaj drugi, da je pobjegao, još uvijek bi bio malo vjerojatan. Naime, institut u Wuhanu ima najvišu, IV. razinu biosigurnosti.
Virologinja dr. sc. Vanda Juranić Lisnić s Medicinskog fakulteta u Rijeci, koja je sama nedavno bila u Kini kao predavačica na svjetskom kongresu imunologije, kaže da su to izuzetno visoke razine koje bijeg virusa čine vrlo malo vjerojatnim.
„To znači da su laboratoriji pod negativnim tlakom, zbog čega zrak ne može izaći van, već samo ući u sobu. Takvi laboratoriji imaju i najfinije HEPA filtre koji pročišćavaju zrak koji ulazi i koji izlazi iz laboratorija. Svi ljudi koji rade tamo odjeveni su u posebne skafandere koji nalikuju na svemirska odijela i koji su pod tlakom. Oni prolaze kroz posebne prostorije u kojima se odijela dezinficiraju, sam kontakt osoblja s virusom sveden je na najmanju moguću mjeru radom u posebnim komorama preko ugrađenih debelih rukavica. Sve što je došlo u kontakt s patogenom se spaljuje ili sterilizira itd.“, rekla je Juranić Lisnić.
Vlahoviček kaže da znanstvenici također imaju tehnike kojima mogu spriječiti bijeg mikroorganizama.
„U viruse ili bakterije mogu se ugraditi mehanizmi koji onemogućavaju da oni prežive izvan zadanih laboratorijskih uvjeta. Čak se mogu ugraditi mehanizmi za samouništavanje, takozvani kill switch ili prekidač-ubojica“, kaže naš stručnjak.
Da je virus umjetno stvoren, mogao bi se prepoznati
Da su neki teroristi stvarali virus, oni to vjerojatno ne bi ni pokušavali sakriti. Naprotiv, vjerojatno bi im bilo zadovoljstvo da mogu reći – vidite, to je naše djelo, a dokaz je upravo ovaj gen koji mi dobro poznajemo jer smo ga stvorili. Naravno, uvijek postoji mogućnost da neka država stvori virus za biološki rat te da njezini znanstvenici pokušaju sakriti tragove.
No, Juranić Lisnić smatra da bi se čak i takve intervencije u većini slučajeva mogle prepoznati svojevrsnim mikrobiološkim CSI-jem.
„Sve što se sekvencionira, uvijek se uspoređuje s već postojećim sekvencama. Tako se radi i sada kada se istražuje genom koronavirusa i dolazi do zaključaka da je potekao od šišmiša. Kada bi netko izveo malo veću manipulaciju, primjerice, da je ubacio neki gen za veću virulentnost, ili nešto što će podići razine toksina citokina u organizmu i slično, to bi se prepoznalo kod sekvencioniranja. U usporedbi s drugim koronavirusima, moglo bi se prepoznati da je nešto novo ubačeno te da to novo nije malena promjena uzrokovana malenim nasumičnim mutacijama. Naravno da je moguće da neka mala, točkasta mutacija, u kojoj je promijenjeno nekoliko parova baza, učini virus virulentnijim. No takvu malenu manipulaciju nije lako osmisliti. Štoviše, treba dobro poznavati virus i dotični gen koji se manipulira, a potom i testirati rezultat in vivo, na živim organizmima. Ovaj virus ima prilično kratak genom, a cijene sekvencioniranja genoma zadnjih su se godina jako smanjile. Virus koji je pod ovakvim povećalom intenzivno se sekvencionira i dobivene sekvence se uspoređuju s već postojećima pa bi se mnoge manipulacije lako uočile. Bilo koji prosječan mikrobiološki ili dijagnostički laboratorij opremljen čak i jeftinijim ili starijim uređajem za sekvencioniranje u Hrvatskoj mogao bi to izvesti“, objasnila je naša virologinja.
Da je umjetni, bio bi opasniji
Da je virus stvoren u laboratoriju, pitanje je kako bi bio uređen. Ako bi mu funkcija bila da smanji brojnost populacije, kako neki teoretičari zavjera tvrde, onda bi vjerojatno bio mnogo opasniji.
„Koronavirus se uspješno širi, no nije naročito ubojit. Kada bi se kreirao baš za potrebe ratovanja, vjerojatno bi bio puno ubojitiji“, kaže Juranić Lisnić.
Vlahoviček ističe da rat virusima također nije najpametnija vrsta ratovanja jer se virusi uvijek vraćaju kao bumerang.
„Njihovo širenje ne može se kontrolirati tako da napadnu samo jednu naciju ili ograničeno područje. Oni nisu kao navođene bombe koje se precizno bace i unište točno određeno mjesto i populaciju. Ljudi po svijetu imaju rodbinu i prijatelje. Svatko je sa svakim povezan u nekoliko koraka pa je teško urediti da isti virus kojim je napadnuta populacija na drugom kraju svijeta neće zaraziti nekoga tko je blizak tvorcima virusa. Naravno, to bi se moglo riješiti unaprijed stvorenim cjepivom, međutim, virusi mutiraju i evoluiraju. Nitko ne može biti siguran da će imati trajnu zaštitu od koronavirusa jer on može prilično brzo evoluirati slično kao i virusi gripe za koje se svake godine mora raditi novo cjepivo“, tumači Vlahoviček.
Teorija zavjere o Zakladi Billa i Melinde Gates je besmislena
Teorija prema kojoj je u stvaranje koronavirusa uključena Zaklada Billa i Melinde Gates jedna je od raširenijih, ali i apsurdnijih. Prema toj teoriji, zaklada je prije tri mjeseca predvidjela širenje koronavirusa i smrt oko 65 milijuna ljudi. Istovremeno je zaklada, navodno, zajedno s nekim laboratorijima razvila i patentirala cjepiva protiv koronavirusa.
No ta teorija je apsurdna iz više razloga. Prije svega, ne čini se da će virus odnijeti približno toliko života koliko je navedeno u simulaciji koja bi trebala biti neka vrsta upozorenja da se treba pripremiti za moguću pandemiju. Kao drugo, protiv virusa 2019-nCoV nije razvijeno niti patentirano nikakvo cjepivo niti lijek. Sva cjepiva, lijekovi i sredstva za dezinfekciju koja postoje razvijena su za gripu i neke druge sojeve koronavirusa, poput SARS-a, a ne za 2019-nCoV. Nema nikakvih dokaza da će postojeća sredstva biti djelotvorna u borbi protiv novog koronavirusa, a nema ni garancije da će učinkovito cjepivo biti tako skoro razvijeno. Sasvim je moguće da ćemo to morati čekati i nekoliko godina. Konačno, zaklada troši milijarde na borbu protiv zaraznih bolesti pa nema baš nikakvog smisla da si stvara besmislene troškove.
„Zaklada Billa i Melinde Gates daje sredstva za projekte u kojima će se istraživati zarazne bolesti i pronalaziti lijekovi, a ne suprotno. Pritom ona nema nikakvih financijskih koristi od rezultata istraživanja koja sponzorira. I naši kolege s fakulteta su se natjecali za neka njihova sredstva. Ti ljudi su filantropi, a ne ubojice. Konačno, Gates je sasvim dovoljno bogat da mu ne treba nikakva prodaja cjepiva. To je čovjek koji ima osjećaj da nešto duguje čovječanstvu te da dio svojeg bogatstva treba vratiti pomaganjem u liječenju bolesti“, rekla je Juranić Lisnić.
Prirodni nastanak virusa mnogo je vjerojatniji
Za kraj treba istaknuti da je prirodan nastanak virusa u Kini mnogo uvjerljivije tumačenje od onih koja nude teoretičari zavjera. Poznato je da je čovjek počeo obolijevati od životinjskih uzročnika bolesti, virusa, bakterija i parazita, takozvanih zoonoza, kada je od sakupljača i lovca postao poljoprivrednik i stočar. Štoviše, očekivano trajanje ljudskog života značajno se skratilo prije 10-ak tisuća godina kada je krenula prva, neolitička poljoprivredna revolucija. Moramo se jednostavno pomiriti s time da se patogeni prenose sa životinja na ljude, da će se novi virusi s vremena na vrijeme nastaviti javljati te da bi neki od njih mogli biti stvarno vrlo opasni, poput virusa španjolske gripe koji je odnio najmanje 50 milijuna života.
„Uvijek postoji mogućnost da netko nešto zezne; da virus pobjegne ili da ga netko zlonamjeran stvori. No dosadašnja istraživanja na kojima se temelji službeno tumačenje upućuju da je koronavirus skočio sa životinje na čovjeka. Imuni sustav i biologija stanica ljudi vrlo su slični životinjskima, posebno onima u sisavaca. Ako virus koristi receptore na stanicama i enzime za umnažanje koji su evolucijski konzervirani ili vrlo slični među različitim životinjskim vrstama i ljudima, prijelaz s jedne vrste na drugu i na čovjeka ne zahtijeva velike promjene u genomu, a sami virusi su skloni nakupljanju mutacija. Nadalje, neka istraživanja čak govore o mogućnosti da koronavirus može poput molekularnog pirata ukrasti gene domaćina ili drugog patogena i iskoristiti ih za sebe. Ovo nije neka novotarija u svijetu virusa, mnogi se bave ovakvim molekularnim piratstvom. Konačno, šišmiši su jako raznoliki i kao takvi predstavljaju idealnog domaćina u kojem virusi mogu isprobavati različite strategije te se tako u pojedinoj populaciji može pronaći i cijela populacija virusnih kvazivrsta, odnosno različitih varijacija virusa, od kojih će neki moći inficirati druge vrste. Budući da lete, mogu prijeći značajne udaljenosti te za njih granice, a često ni ograde, ne postoje te domaće životinje ili ljudi mogu doći u kontakt bilo sa šišmišem, bilo s njegovim izmetom ili urinom. Pridodajte tome još i prehranu sirovim ili nedovoljno kuhanim mesom šišmiša ili životinja koje su bile u kontaktu s njima i imate idealne uvjete za prijelaz“, pojasnila je naša stručnjakinja.
Vlahoviček kaže da je koronavirus RNA virus, a oni imaju sposobnost i sklonost preskakanju s vrste na vrstu, upravo zbog toga što sadrže jako malo genetičke informacije koja je podložna brzim promjenama.
„Usto se sami virusi brzo razmnožavaju pa je, na veliku žalost mnogih protivnika teorije prirodne evolucije, ali i teoretičara zavjere, upravo ona još uvijek najjači tvorac ubojitih virusnih bolesti“, poručio je Vlahoviček.