MIROVINSKI fondovi su spašavanjem propalih tajkuna teško narušili povjerenje svojih članova. Ne tako davno sudjelovali su u financiranju Todorićevih poslovnih akrobacija, na kojima su, naravno, izgubili novac koji su im svi zaposleni svaki mjesec prisiljeni plaćati, a sada su dobili mogućnost ulaganja u startup tvrtke, koje su rizične po definiciji.
Mirovinski fondovi trebali bi biti konzervativni u ulaganjima jer raspolažu budućim mirovinama
Naime, velika većina startupa u svijetu propada. Stvar je prilično jednostavna - malo ideja uspije proći test tržišta, no postoje fondovi rizičnog kapitala koji u takve projekte ulažu u nadi da će im jedan uspješan pogodak pokriti gubitke neuspješnih ulaganja i donijeti zaradu. No vrlo je upitno trebaju li se takvim stvarima baviti mirovinski fondovi, koji bi po definiciji trebali biti konzervativni i usmjereni očuvanju vrijednosti, bez prevelikih šokova, jer se ipak radi o nečijim budućim mirovinama.
Lucijan Carić: 90 posto startupa propadne, to nisu ulaganja za mirovinske fondove
Lucijan Carić, stručnjak za informacijsku sigurnost i suvlasnik DefenseCodea, firme koja se bavi izradom softvera za borbu protiv hakera, smatra da mirovinski fondovi ne bi trebali direktno ulagati u startupe. Ostavlja mogućnost da eventualno posredno drže manje udjele u fondovima rizičnog kapitala, koji doduše kod nas i ne postoje.
"Investiranjem u startupe bave se tzv. venture fondovi, koji su, kao što im samo ime kaže, fondovi rizičnog kapitala. Sve statistike kažu da bar 90% startupa ne uspije, što najčešće znači i potpuni gubitak investicija koje su u njih napravljene. Proteklih godina samo u Sjedinjenim Državama spržene su milijarde dolara na startupe poput Theranosa prevarantice Elizabeth Holmes, WeWorka ili Juicera. No bitno je reći da se radilo o privatnom novcu privatnih investitora koji su se odlučili na visokorizične poslovne poduhvate. Moje je mišljenje da mirovinski fondovi nemaju što tražiti u bilo kojem direktnom obliku investicije u startupe, bez obzira o kakvim se startupima radi, bez obzira na to koliko su pouzdani, provjereni ili koliko je investicija u njih prethodno napravljeno. Mirovinski fondovi bi mogli, i s tim bih se mogao složiti, eventualno držati male udjele u relativno etabliranim fondovima takvog, rizičnog kapitala (koji kod nas, usput rečeno, ne postoje)", kaže Carić.
Carić upozorava i na to da u Hrvatskoj ne postoji institucionalni i pravni okvir za ulaganja. Također, podsjeća da Hrvatska još uvijek nema sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s SAD-om, što, kako kaže, teško diskriminira startupe pa su mnogi prisiljeni pobjeći u inozemstvo.
Carić: Smisao startupa nije da se u njima prži novac poreznih obveznika
"Pored toga što je samo ulaganje u startupe rizično, Hrvatska zapravo nema nikakav institucionalni niti ikakav pravni okvir za ta ulaganja. Prijenos udjela je kompliciran i u pravilu skup, opcije su kao instrument de facto nepostojeće. Pravna sigurnost je nikakva, postupci na sudovima iznimno spori, pravna praksa neusklađena, a u ovom slučaju i nepostojeća. U četvrt stoljeća samostalnosti Hrvatska nije uspjela zaključiti sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Sjedinjenim Američkim Državama, najvećim svjetskim gospodarstvom, i ne vidim da će to u nekom skorom roku biti napravljeno. To tehnološke, pogotovo informatičke startupe teško diskriminira te su on prisiljeni potražiti rješenja za tu situaciju, pri čemu postaju slovenske, mađarske, engleske, irske ili američke firme. U koga to točno u takvim slučajevima hrvatski mirovinski fondovi misle investirati, u kojem pravnom okviru i unutar kojeg pravnog sustava?", pita se Carić.
"Mislim da cijela Europska Unija na jedan čudan način gleda investiranje u startupe pa su se u taj proces uključile države, razni europski fondovi i neizbježni EBRD (Europska banka za obnovu i razvoj, op.a.). Mislim da smisao investiranja u startupe nije da se u njima prži, direktno ili indirektno, novac poreznih obveznika - pogotovo ne novac kapitalizirane mirovinske štednje - niti da se preko takvih investicija novac poreznih obveznika ili mirovinskih štediša pretvara u privatnu imovinu privilegirane ekipe", kaže Carić.
Mišulić: Prilično sam siguran da to ne bi trebala biti direktna zadaća mirovinskih fondova
Marko Mišulić, osnivač Rentlija, zadarske softverske tvrtke, također kaže da financiranje startupa ne bi trebao biti posao mirovinskih fondova.
"Iako treba pozdraviti svaku novu mogućnost financiranja poduzetničkih projekata u najranijoj fazi razvoja dostupnu na domaćem tržištu, prilično sam siguran da to ne bi trebala biti direktna zadaća mirovinskih fondova.
Nekoliko je velikih izazova s kojima će se upravitelji mirovinskih fondova suočiti prilikom donošenja odluke o potencijalnim ulaganjima. Prvo, konvencionalne metode procjene vrijednosti i upravljanja rizikom ulaganja nisu primjenjive na startup kompanije i zahtijevaju potpuno drugačiji pristup. Iz tog razloga, trošenje značajnih dodatnih resursa kako bi se optimiziralo upravljanje 0,2% portfelja fonda ne vidim opravdanim", kaže Mišulić u razgovoru za Index.
"Nadalje, obzirom da je broj domaćih startup kompanija s internacionalnim ambicijama i dokazanim 'product-market fitom' (dokazanom potražnjom na tržištu, op.a.) iznimno malen, upraviteljima mirovinskih fondova bit će uistinu teško pronaći dovoljno pozicija za ulaganje te će ih to indirektno usmjeravati prema pozicijama s još manjom vjerojatnošću povrata uloženog. Uz već poznate pritiske koji očekuju mirovince u budućnosti, usko povezane s padom prinosa domaćih državnih obveznica koje dominiraju portfeljima mirovinskih fondova, ovo će predstavljati dodatan uteg očekivanim prinosima i percepciji istih u očima obveznih uplatitelja u mirovinske fondove. Smatram kako domaći mirovinski fondovi trebaju ostati potpuno fokusirani na nemale izazove domaćeg mirovinskog sustava uvjetovane demografskim i gospodarskim trendovima te se ne baviti onim aktivnostima koje neće imati nikakav značajniji utjecaj na njihovu primarnu svrhu i cilj", kaže Mišulić.
U prošlosti spašavali propale tajkune
Hrvatski mirovinski fondovi trenutno raspolažu s oko 100 milijardi kuna, od kojih je dobar dio, oko 70 posto, uložen u državne obveznice koje su donedavno imale neinvesticijski status kod sve tri najveće rejting-agencije, što znači da su tretirane kao vrlo rizično ulaganje.
Osim što su većinu ulaganja držali u državnim obveznicama sa statusom smeća, obilno su pomagali Todoriću kroz, na primjer, dokapitalizaciju Leda. Tako su nakon Todorićeva kraha izgubili stotine milijuna kuna.
Također, prije desetak godina mirovinski su fondovi novcem svojih članova pokušali spasiti Nexe grupu. U tu su kompaniju, za koju je bilo jasno da je u golemim financijskim problemima, kupnjom obveznica ulupali ukupno 24 milijuna eura.
Slična "ulaganja" imali su i u propali fond Quaestus Borislava Škegre, u koji su ubacili 100 milijuna kuna, te u građevinsku firmu Ingra, koja je završila u predstečajnoj nagodbi.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.