NACIONALNI stožer civilne zaštite izdao je naređenja kojih se većina građana drži i čini se da Hrvatska sasvim dobro suzbija epidemiju covida-19. Međutim, to ima svoju cijenu, koja nije mala. Cijela Hrvatska je paralizirana, bez ikakve informacije o tome kada bi se život mogao ponovno pokrenuti. Bez obzira na svakodnevna obraćanja čelnika Stožera, još uvijek nema pravih odgovora o budućnosti. Niz je pitanja na koja bi Nacionalni stožer civilne zaštite morao što prije odgovoriti, a ova su najvažnija.
Zašto pravila ponašanja ne odgovaraju stanju na terenu?
Svaka jedinica lokalne uprave ima svoj stožer, od najmanje općine, preko gradova i županija, do države. Međutim, u svima vrijede ista pravila, svi su jednako zatvoreni bez obzira na to imaju li aktivnih slučajeva zaraze ili ih je koronavirus u potpunosti zaobišao. Kada već imamo nesreću da nam je država rascjepkana na preko 500 raznih upravnih područja, što se lijepo vidi na priloženoj karti hrvatskih općina, mogli bismo tu mikro podijeljenost iskoristiti i početi kirurški precizno ublažavati mjere.
Karta općina u Hrvatskoj/Wikipedia
Najjednostavnije rečeno, ako u nekoj općini već danima nema zabilježenih slučajeva zaraze ni kontakata sa zaraženima, ljudi bi na tom području mogli početi normalnije živjeti jer nema nikakve potrebe za zatvaranjem. Za to je, naravno, potrebno nešto rada i fleksibilnosti.
Zašto se u drugim zemljama znaju datumi otvaranja, a u Hrvatskoj ne?
Austrija je najavila da bi krajem ovoga mjeseca trebali biti otvoreni svi trgovački centri, specijalizirane trgovine i uslužni obrti poput frizerskih salona. Nastava u školama, najavljuju, trebala bi se nastaviti sredinom svibnja. Redoslijedi otvaranja su prilično jasni i svi se mogu već sada početi pripremati za njih.
U Hrvatskoj nema takvih najava, ni približnih, o datumima početka povratka u život. Jasno je da nitko ne može sa sigurnošću reći da će za dva ponedjeljka epidemija prestati, ali neki okvirni termini bi se mogli proračunati. Poslove prekinute prije mjesec dana ne može se ponovno pokrenuti preko noći. Poslodavci koji još uvijek nisu otpustili svoje radnike morali bi znati kada će moći ponovno raditi i ima li smisla uopće držati ljude u radnom odnosu. Jednako tako, oni koji su odmah otpustili radnike moraju ih početi zvati da se vrate ili naći nove da bi mogli krenuti s radom. Ništa od toga se ne može napraviti u sekundi i zato bi Stožer morao izaći s barem okvirnim kalendarom popuštanja mjera.
Koji je točno kriterij za početak relaksiranja mjera?
Iz Nacionalnog stožera stižu neodređene informacije o pet uzastopnih dana s padom broja novozaraženih kao ključnom trenutku za početak relaksiranja karantenskih mjera. No to nije ni približno dovoljno precizno. Teoretski, znači li to da se, ako četiri dana bilježimo nula novih slučajeva, a peti dan broj zaraženih bude pet, sve poništava i brojanje kreće iznova?
S obzirom na to da je većina građana ionako zatvorena unutar svojih općina, gradova i županija, u epidemiološkom smislu zaraza, pa i veći rast broja zaraženih, na drugom kraju države u njihovim životima ne znači mnogo. Jednostavno objašnjeno: deset novih slučajeva zaraze u Dubrovniku nema nikakav utjecaj na život u Osijeku.
Jednako vrijedi i za pad broja zaraženih. Ako, dakle, broje zaražene samo na nacionalnom nivou, u karanteni ćemo ostati još jako dugo. Ako počnu primjenjivati preciznije metode, mogli bismo se početi polako vraćati koliko-toliko normalnom životu. Čak i tih mitskih pet dana s padom broja novozaraženih je vrlo klimav kriterij za odlučivanje. Istra, na primjer, danima nije imala ni jedan novi slučaj, da bi ih danas imala dva. Relativno im je današnji skok ogroman, apsolutno je, pak, beznačajan. Potreban je, dakle, jasan odgovor na pitanje koji je kriterij za početak popuštanja mjera i na koji način će se primjenjivati.
Koji je smisao propusnica?
Najsvježiji podatak iz Nacionalnog stožera kaže da je trenutno važećih 720.000 propusnica. To znači da svaki peti ili šest stanovnik Hrvatske ima propusnicu za slobodno kretanje po cijelom teritoriju države. To je epidemiološka noćna mora i ta brojka potpuno razara smisao zabrane kretanja izvan mjesta prebivališta ili boravišta.
Koliko su propusnice upitne u sprečavanju širenja pokazuje slučaj Zagreba. Glavni grad u kojem živi oko 700.000 ljudi jednako se tretira kao općina u kojoj živi 300 osoba. Svaki stanovnik Zagreba može se po gradu kretati gdje god želi. S druge strane, stanovnik male slavonske općine ne može otići 500 metara dalje u susjednu općinu na bankomat ili benzinsku pumpu. Ipak, u Zagrebu, u kojem se slobodno kreće praktički četvrtina zemlje, ne bilježi se rast broja novooboljelih. Tako su, primjerice, danas u Zagrebu evidentirana 24 nova slučaja, ali velika većina se odnosi na jedan dom za starije osobe.. Zbog toga Stožer treba odgovoriti na pitanje koji je točno smisao propusnica i koliko one pomažu u suzbijanju.
Toliki ukupan broj izdanih propusnica samo znači da većina onih koji su i prije dnevno migrirali to može činiti ili i čini i danas. U smislu sprječavanja širenja zaraze zabrana kretanja i ogroman broj dozvola se međusobno poništavaju. Osim ako čelnici Stožera ne misle da bi građani Hrvatske počeli kao muhe zujati po državi ako bi im se dozvolilo, pa bi i oni koji se nikada nisu makli iz svoga grada odjednom osjetili neodoljivo potrebu da se nakašlju na drugom kraju države.
Čekamo odgovore Stožera
Sva ova pitanja Index je poslao Nacionalnom stožeru civilne zaštite uz molbu da na njih odgovore na današnjoj redovnoj press-konferenciji u 14 sati koju ćete, baš kao i svakog dana, moći pratiti uživo na Indexu.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.