Na današnji dan započela je Prva ruska revolucija, narodni ustanak protiv carske vlasti u Rusiji 1905. kojim se pokušao reformirati sustav vladanja u toj zemlji s ciljem općeg boljitka ruskog naroda. Revolucija se rasplamsala nakon što je carska garda pucala po okupljenoj masi ispred Zimske palače. Revolucija je završila kompromisnim rješenjem između cara i naroda, koji je car kasnije izigrao.
Nazadna zemlja na rubu civilizirane Europe
Stanje u Rusiji početkom 20. stoljeća bilo je u najmanju ruku grozno. Zemlja je bila u teškim dugovima, narod gladan, a gospodarstvo zaostalo i slabo. Narod je živio u teškim uvjetima, a inicijative s dvora nisu polučile nikakve rezultate.
Oni Rusi koji su imali priliku putovati Europom uočili su kako vani kraljevi dijele vlast s posebnim skupštinama i s njima donose odluke zbog kojih će svima biti bolje. Takav sustav bio je posljedica revolucionarnog 19. stoljeća, što je u Rusiji preskočeno.
Ruski carevi 19. stoljeća iskoristili su svoju autokratsku moć i uz pomoć tajnih policija ubijali i zatvarali svakoga tko je previše galamio i kritizirao vlasti. Nova, srednja klasa u ruskom društvu argumentirala je kako je upravo to razlog zaostalosti Rusije.
Rat protiv poluljudi
1904. godine Japan je napao ruske utvrde na Dalekom istoku čime je počeo Rusko-japanski rat. Ovo je homogeniziralo rusko društvo koje je tih godina bodrilo carski režim umjesto da kritizira Nikolu Romanova. Nacionalni ponos tada je bio prioritet.
Međutim, početkom 1905. godine u Sankt-Peterburg stiže vijest kako su Japanci zauzeli važnu utvrdu Port Arthur i činilo se kako će na kraju Rusija morati tražiti primirje. Bila je to sramota kao niti jedna do sada.
Naime, Japanci su za tadašnje Ruse bili tek napola civilizirani ljudi čije je društvo nazadno i tradicionalno. Uostalom, svaki put kada bi se europska zemlja sukobila s nekim narodom u Africi ili Aziji, europski bi narod u tom ratu pobijedio. Ksenofobija tog vremena bila je puno prisutnija i direktnija, a gotovo je svaki Rus smatrao Japanca nižom vrstom.
Rusima je bilo neoprostivo da gube od barbarskog otočnog naroda, pa su se brzo okrenuli protiv cara. Tri tjedna nakon vijesti iz Port Arthura jedan pravoslavni svećenik okupio je grupu pristaša, napisao peticiju za promjene u ruskom društvu i s masom krenuo prema Zimskoj palači.
Krvava nedjelja
Bio je to mirni protest, a svećenik koji ga predvodio, Georgij Gapon, bio je poznat narodu kao tradicionalan čovjek koji poštuje red i carski režim. Njegova peticija također je isticala važnost carskog režima, a ovim putem samo je htio skrenuti pozornost cara na probleme s kojima se suočava rusko društvo.
Ipak, kada su se demonstratori okupili ispred Zimske palače, pripadnici carske garde u panici su počeli pucati po njima. Taj je događaj dobio ime Krvava nedjelja, nakon čega je započela serija radničkih štrajkova i demonstracija po ruskim ulicama.
Zemlja koja je upravo izgubila rat protiv neke nevažne sile sada je bila kompletno paralizirana radi ustanka. Nikolini savjetnici su nakon pola godine odlučili priznati poraz i donijeli Listopadski manifest. U njemu je napokon odlučio podijeliti vlast.
Prevarena revolucija
Listopadski manifest rezultirao je stvaranjem Dume - ruskog parlamenta. Sada je narod napokon mogao biti zastupljen u ruskoj politici. Mnogi u Rusiji ovo su vidjeli kao prvi korak prema modernizaciji zemlje i podizanju životnog standarda. Političari koji su stigli u Dumu znali su da su prvi Rusi koji imaju ovako važan posao. Odmah su krenuli u sastavljanje prvih politika i raspravljali kako će industrijalizirati zemlju. Ali njihov angažman bio je kratkog vijeka.
Nikola je u godinama nakon revolucije donio niz carskih dekreta u kojima je postepeno oduzimao moć Dumi i ponovo postavio sebe kao apsolutnog vladara u zemlji. Nezadovoljstvo koje je prouzročio manifestiralo se pred kraj Prvog svjetskog rata u obliku nove revolucije. Bio je to početak kraja carske Rusije, nakon čega počinje povijest Sovjetskog Saveza.