JUTROS je u Zagrebu umro hrvatski političar Zdravko Tomac, a Plenković je povodom njegove smrti poslao izraz sućuti.
No zanimljivo je taj izraz sućuti usporediti s onim koji je poslao prije dvije i pol godine kada je umro istaknuti povjesničar i intelektualac Slavko Goldstein.
Krenimo od onog koji je uputio Tomcu i prisjetimo se nakratko tko je bio Zdravko Tomac.
Zdravko Tomac je u dugoj političkoj karijeri bio i potpredsjednik vlade i potpredsjednik sabora, a iako je počeo s Komunističkom partijom i najzapaženije političke dane proveo u SDP-u, doživio je preobraćenje i posljednjih petnaestak godina proveo na desnom, pa i krajnjem desnom političkom spektru.
Važan dio Tomčeva političkog nasljeđa ostat će i to što je bio mentor Milanu Bandiću.
Osim što se bavio politikom, Tomac je bio i publicist. U njima je opisao i svoje političko-vjersko preobraćenje.
Neke od knjiga koje je objavio su "Obraćenje: (od komunista do vjernika)", "Crveni Predsjednik", "Moj obračun s KGB-om: Komunizmom. Globalizmom. Bezboštvom: Tomac protiv Tomca", "Peta haaška kolona i njezine žrtve", "Tuđmanovo i Stepinčevo Hrvatstvo".
Predstavljajući upravo potonju knjigu izjavio je da se "danas borimo s ateistima, komunistima (sam je nekada bio ateist i komunist op.a.) i lažnim antifašistima".
Nakon prelaska na desnicu Tomac je bio rado viđen gost i u stožerima HDZ-a.
Plenkovićev izraz sućuti za Tomca
Premijer hrvatske vlade i predsjednik HDZ-a danas je vijest o Tomčevoj smrti prvo komentirao na Snježnoj kraljici rekavši, između ostalog, da je "ostavio veliki trag u hrvatskoj politici", a dvaput je istaknuo i kako mu je žao zbog njegove smrti.
Potom je poslao svoj izraz sućuti.
"Sa žaljenjem sam primio vijest o odlasku hrvatskoga političara i profesora, gospodina Zdravka Tomca, kojeg sam i osobno dugo poznavao.
U dugogodišnjem aktivnom političkom životu pamtit ćemo ga po doprinosu na mnogim odgovornim dužnostima, napose kao potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva u vrijeme Domovinskog rata, kao zastupnika i potpredsjednika Hrvatskog sabora te kao predanoga sveučilišnog profesora koji je odgojio mnoge naraštaje studenata.
Kao aktivni sudionik i suvremenik prijelomnih povijesnih događaja u Hrvatskoj mnoge je od njih zabilježio i raščlanio u brojnim knjigama.
Odlazak profesora Tomca gubitak je za hrvatsku politiku i društvo. U hrvatskoj povijesti ostat će upamćen kao političar koji je aktivno sudjelovao u demokratskim promjenama društva i stvaranju suverene i slobodne hrvatske države.
Uime hrvatske Vlade i moje osobno, primite, molim Vas, izraze iskrene sućuti", napisao je.
Plenkovićev izraz sućuti za Goldsteina
Prijeđimo sad na izraz sućuti koji je Plenković uputio povodom smrti Goldsteina.
Plenkovićeva sućut u slučaju njegove smrti sastojala se od jedne rečenice.
"'Poštovana obitelji, u povodu smrti gospodina Slavka Goldsteina u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno primite izraze sućuti", napisao je premijer.
Nikakav gubitak za Hrvatsku Plenković tu nije spominjao, nijedno slovo nije napisao o tome tko je bio Slavko Goldstein.
Tek jednu jedinu generičku rečenicu.
A evo tko je bio Slavko Goldstein.
Kao dječak odveden u ustaško zarobljeništvo
Slavko Goldstein rođen je 22. kolovoza 1928. u Sarajevu, a obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle. No većinu djetinjstva proveo je u Karlovcu, gdje mu je otac Ivo Goldstein, po kojemu će nazvati i svoga sina, imao knjižaru.
Tamo će dočekati i Drugi svjetski rat i uspostavu ustaškog režima što će obitelj Goldstein, s obzirom na to da su imali židovsko podrijetlo, na najgori način osjetiti na svojoj koži.
Odmah na početku rata njegov otac je odveden u zarobljeništvo, a uskoro je ubijen. Slavko, još uvijek dječak, s majkom i bratom uskoro će se pridružiti partizanima. Većinu rata Goldstein provodi u partizanima, a nakon rata neko vrijeme živi u tek uspostavljenom Izraelu.
Tragediju svoje obitelji, ali i tragediju cijelog hrvatskog naroda i židovske manjine, Goldstein je prije desetak godina opisao u knjizi "1941. - godina koja se vraća" za koju je 2007. dobio nagradu Kiklop za publicističko djelo godine.
Sudjelovao u osnivanju HSLS-a, protivio se Tuđmanu
Pedesetih se vraća u Jugoslaviju, a uskoro počinje raditi kao publicist i novinar. Sudjeluje i u političkom životu. U svibnju 1989. godine sudjeluje u osnivanju HSLS-a čiji je predsjednik do 1990. godine kada ga je zamijenio Dražen Budiša.
Tijekom devedesetih bio je jedan od viđenijih protivnika politike koju je vodio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Posljednjih godina o njemu se govorilo u okviru afere Dnevnice, no Goldstein je tu bio žrtva. Naime, neki putni nalozi za inozemstvo bili su na njegovo ime, ali on je rekao kako na spornim putovanjima nikada nije bio.
Bio je i predsjednik Židovske općine, a kasnije i židovske vjerske zajednice Beth Israel u Zagrebu.
Objavio je više knjiga o hrvatskoj povijesti, bio urednik više od 150 knjiga te koscenarist za filmove "Signali nad gradom", "Prometej s otoka Viševice", "Četvrti suputnik" i "Akcija Stadion". Dobitnik je brojnih nagrada, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost.