NEDAVNO je oslobođen Ljubo Ćesić Rojs, u tri navrata pravomoćno je oslobođena Nevenka Tuđman, ravno deset optužnica pobijedio je Miroslav Kutle, pa je stvarno red da bude osuđen barem Vladimir Zagorec. Možda bez čvrstih dokaza i uz dva sumnjiva svjedoka, ali zato sa zajedničkom željom državnog vrha, medija i javnosti da se osudi barem jedna "velika zvjerka".
Dragulja nema, nema ni pet milijuna dolara, nema priznanja njemačkog trgovca Josefa Rothaichnera da je Zagorcu dao dragulje, postoje samo iskazi svjedoka: Terezije Barbarić, Hrvoja Petrača, osuđenog otmičara sina generala Zagorca, i Zagorčeve bivše tajnice Snježane Šiprak kojoj je Petrač posudio novce za stan i kasnije, po vlastitom priznanju, "pripremio" za suđenje.
No i to je bilo dovoljno da se Zagorca, najodlikovanijeg hrvatskog generala i jednog od najmutnijih likova iz mračnih devedesetih, osudi na sedam godina zatvora. Sudska logika čini se neoborivom: bolje da prvostupanjska presuda eventualno padne na Vrhovnom sudu, nego da još jedna krupna zvjerka (ili "mali miš", kako reče Zagorec) slobodno išeta sa suda. To bi stvarno bilo apsurdno. Da nakon tolikog angažmana državnog vrha i zalaganja hrvatskog pravosuđa, uz toliku medijsku pompu i famozne sastanke u Beču, pisma ruskih generala, suradnje s osuđenim mafijašem, pa čak i nakon brutalnih ubojstava koja su se povezivala sa suđenjem Zagorcu, optužnica padne.
Nije on jedini
Nije stvar u tome da je Zagorec nevin. Vjerojatno i nije. Stvar je u tome da je osuđen na višegodišnju kaznu za, objektivno, smiješnu optužbu u odnosu na sve ono što je deset godina radio u MORH-u, uz dokaze i svjedoke koji djeluju nevjerodostojno i sve to uz neviđeni politički pritisak. Naravno, veliki dio hrvatske javnosti bit će sretan što je osuđen onaj koji u javnosti predstavljen kao utjelovljenje ratnog profiterstva, pa makar se to dogodilo zbog fantomskih dragulja i usprkos činjenici da je cijeli proces otvorio i iskonstruirao upravo onaj koji je Zagorcu oteo dijete i kasnije ga optužio za krađu dragulja u zamjenu za povlašteni tretman u zatvoru - Hrvoje Petrač.
Možda je Zagorec doista kriv. Vjerojatno je kriv i za mnoge druge stvari. Za ratno profiterstvo, nelegalno bogaćenje, za pronevjeru milijuna iz državne blagajne preko Ministarstva obrane u kojem se sve radilo bez računa, dokumentacije, papira. Nekadašnji geodet (odnosno, kako kaže Mesić, "onaj koji je geodetima nosio štapove") s godinama se pretvorio u jednog od najbogatijih Hrvata. Ali nije on jedini. Niti je jedini kojemu do sada ništa nije dokazano.
Nebo se otvorilo, i Zagorca zatvorilo
Upravo zbog svega toga, cijeli proces i ovakva nepravomoćna presuda (uz visoku kaznu) djeluju prilično neuvjerljivo. Nije bivši Zagorčev prijatelj Hrvoje Petrač jedini optuženik koji se na sudu branio tako što je optuživao druge. Međutim, vjerojatno je prvi kojemu je hrvatsko pravosuđe odmah povjerovalo. I tako se suđenje za otmicu sina generala Zagorca preko noći pretvorilo u suđenje Zagorcu za krađu dragulja.
I onda je krenulo: Mesićeve kritike kako je Zagorec ratni profiter (i Tuđmanov izvanbračni sin), njegov propali pokušaj trgovine sa Zagorcem po Petračevu modelu - "otvori druge da ne bismo zatvorili tebe" - "namještena" svjedokinja kojoj je Petrač kupio stan, priče o Joci Amsterdamu, ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića... Nebo se otvorilo. I Zagorca zatvorilo.
Sigurno nitko neće plakati za Zagorcem. Kao što se nije plakalo ni za Petračem, premda je čak i sudsko obrazloženje njegove uloge u otmici Zagorčeva sina bilo vrlo diskutabilno ("Dovoljno je inteligentan da je mogao znati što se događa"). I nema sumnje da će prevladati stav da cilj opravdava sredstva: neka se Zagorca osudilo, makar i bez uvjerljivih dokaza i uz iskaze sumnjivih svjedoka. Pa i Al Capone je dolijao zbog neplaćenog poreza. (Što se, nota bene, ne bi moglo reći za neke hrvatske velikaše.)
Ali eto, kao što je teško povjerovati da su Rojs, Nevenka Tuđman i nadasve Miroslav Kutle doista nevini za ono za što ih se teretilo, tako će biti teško povjerovati da je Vladimir Zagorec doista kriv. Valjda je takvo vrijeme došlo.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Goran Mehkek, Dragan Matić/Cropix