U proteklom tjednu bilo je brojnih izjava s raznih strana u vezi s napretkom rasprava o prijedlogu za prekid vatre na 30 dana, uz naknadni mirovni sporazum za okončanje rata u Ukrajini. Nekakav vrhunac se dogodio nakon razgovora između ruskog i američkog predsjednika. Iako se mnogo pisalo o razgovoru, suštinski se dvije strane nisu dogovorile o puno točaka.
Najvažnije je to što je predsjednik Putin navodno pristao na razdoblje od 30 dana bez napada na energetski sektor. Osim toga, najavljena je i razmjena zarobljenika, što je tek dodalo na važnosti razgovoru. Same razmjene su se događale i ranije, bez posredstva SAD-a.
Mišljenje koje prevladava u javnosti i među analitičarima jest da Ruska Federacija zasad ne želi pristati na primirje, odnosno da će nastojati učiniti sve da se ne postigne dogovor. Osnova za takvo mišljenje jest kontinuirani tok izjava koje dolaze iz Moskve od raznih visokih dužnosnika da prekid vatre odgovara trenutačno Ukrajini i Zapadu.
Dodatno, tumači se kako će prekid vatre služiti Ukrajini i Zapadu da se ukrajinske oružane snage ponovno naoružaju i dobiju potreban predah. Na različitim razinama unutar ruskog društva se mogu čuti argumenti protiv prekida vatre.
Ipak, valja napomenuti da je sam predsjednik Putin podržao ideju o primirju, ali je postavio dva ključna uvjeta. Prvi uvjet je prestanak opskrbe Ukrajine oružjem nakon početka primirja, a drugi je uvjet zaustavljanje mobilizacije ukrajinskih oružanih snaga. Iako američki predsjednik može ispuniti prvi uvjet ako želi, drugi uvjet isključivo je na Kijevu.
Mobilizacija unutar ukrajinskog društva sve je nepopularnija. U kontekstu uvjeta za primirje, političkom vodstvu bi tako bio "izbijen" još jedan argument za daljnju mobilizaciju. Pogotovo ako se uzme u obzir da bi Ukrajina vrlo brzo nakon primirja mogla ući u kampanju za izbore.
Dodatno, SAD, za razliku od Kijeva i zemalja EU, uvjete koje je postavio predsjednik Putin ne tumači kao oblik odbijanja primirja. Naprotiv, Washington govori o "napretku u pregovorima". Moglo bi se stoga reći da SAD vidi izglede u nastavku dijaloga s Ruskom Federacijom za prekidom vatre. No, kao što je već spomenuto u ranijim analizama, stav Moskve na kraju će biti određen odgovorom na ključna pitanja.
Što je SAD spreman ponuditi Rusiji u zamjenu za pristanak na prekid vatre i hoće li Rusija biti dodatno ugrožena ako na to ne pristane? Tu se prvenstveno radi o neutralnom statusu Ukrajine, neulasku u NATO. Osim toga, očekuje se barem smanjenje ili ukidanje određenih sankcija Zapada.
Iduće pitanje jest smatra li Kremlj ciljeve koji su ranije zacrtani ostvarivim bez dodatnih napora poput nove mobilizacije, potpunog prebacivanja gospodarstva na ratne temelje i dr.
Dakle, jasno je da Kremlj četiri ukrajinske oblasti i Krim vidi kao teritorij Ruske Federacije, što je i pravno potvrđeno u Moskvi. Ipak, jasno je da Ruska Federacija teško može do kraja provesti plan aneksije bez ozbiljnih vojnih napora. Pogotovo jer se na tom teritoriju nalaze veliki gradovi poput, Zaporižje, Hersona, Kramatorska i sl. S obzirom na to da je ruska vojska imala velikih problema s osvajanjem puno manjih gradova, nerealno je očekivati da krene u bitke za gore spomenute gradove ako ne pokrene mobilizaciju.
Vezano za ovu točku, postavlja se i pitanje službenog priznanja statusa na terenu. To je ono što Moskva gotovo u svakoj prilici o pregovorima postavlja. Teško je vjerovati da će Kijev pristati na takav scenarij da i pravno odustane od teritorija, odnosno da makar ne inzistira na nekakvom "ciparskom modelu". S druge strane, Moskva zasad to apsolutno odbija, odnosno traži neki vid jamstva da će se taj dio teritorija tumačiti kao ruski.
Za rješavanje tih pitanja bit će potrebno diplomatskog rada obje strane. Prvi razgovor dva ključna čovjeka u pregovorima: ruskog i američkog predsjednika, nije donio odgovor ni na jedno od tih pitanja, ali je jasno da su pregovori pokrenuti. Ipak, jasno je da će pregovori biti složeni i dugački te nije moguće očekivati brzo rješenje i jednostavan mirovni sporazum.