Foto: Index
Ta naša skupina komedijaša zvana predsjednica, Vlada i Sabor podsjećaju možda najviše na razvlaštene kraljeve, knezove i prinčeve nakon ratova u kojima su izgubili vlast – i dalje se negdje guraju, pokazuju i glumataju da su nešto. U biti su nitko i ništa. Jer zasta moraš biti potpuno neuspješni lider potpuno bezvezne države da te lokalni austrijski policajac mora dovoditi u red.
Stvar je ustavno kristalno jasna, u čl. 7. Ustava Republike Hrvatske piše: „Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.“
Postoji samo jedan jedini izuzetak:
„Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.“
Ukoliko dakle nije u pitanju vježba, obuka ili pružanje humanitarne pomoći – niti jedan hrvatski vojnih u tom svom službenom svojstvu, sa ili bez naoružanja, ne smije preći granicu Republike Hrvatske bez odluke Sabora. Čak ni vojna glazba ili zbor – ma koliko to glupo djelovalo, propis je takav.
Izuzetak da ne treba pitati Sabor za sudjelovanje na komemoracijama i slično vjerojatno bi trebalo napraviti – no on za sada nije unesen u Ustav. A bez toga – stvar je jasna, za odlazak Počasno-zaštitne bojne u Austriju treba posebna dozvola Hrvatskoga sabora.
Procedura je temelj demokracije
Međutim, kako u državi vlada cirkus, tako se i odlazak nekolicine hrvatskih vojnika pretvorio u cirkus, no prvenstveni problem u svemu tome nisu poluautomatske puške iz kojih se izgleda ni ne može pucati, makar bi mogli kao nekada jurišati uz bajunete, već činjenica da nije poštovan temeljni propis ove, kakve-takve države. A to je opasno.
Ukoliko se ne poštuje Ustav i to u ovako važnoj stvari kao što je odlazak vojnih snaga u drugu državu, onda se Ustav ne mora poštovati ni u ostalim odredbama – npr. u poštivanju, ljudskih prava, prava na imovinu, prava na privatnost i svih ostalih prava koje Ustav Republike Hrvatske jamči.
Uvijek se u ime „višeg cilja“ može naći „izuzetak“ radi kojega bi bilo „zgodnije“ malo izuzeti ili „suziti“ odredbe Ustava, mogu se uvijek naći razlozi kada bi državnoj prisili bilo korisno da eto baš vi budete taj gdje će se Ustav tumačiti „malo neformalnije“. Bilo da vas treba prisluškivati, pratiti, zatvoriti prije utakmice kao kriminalca – uvijek će država, ako joj se dopusti labavo i nikako tumačiti ustavne norme, jer eto ne poštovati ih je „jednostavnije“. Kako je i ovdje bilo jednostavnije ne pitati Sabor.
Nepoštovanje Ustava je uvod ne u kaos, nego uvod u diktaturu. Ustavne odredbe su upravo tu kako bi se poštivale u potpunosti i kako bih ih svi nositelji vlasti, posebno oni kojima je dostupna državna sila – vojska, policija, sudovi, DORH – poštovali do zadnjeg zareza. Ili se Ustav poštuje ili imamo državnu anarhiju, nema treće. Dakle, od ekipe koja je sjedila u prvom redu danas u Bleiburgu i hvatala glasove dijaspore za naredne parlamentarne izbore, prvenstveno se očekuje poštivanje ustavne procedure. A ustavna procedura je kratka i jasna – za vojsku u Austriji treba pitati Hrvatski sabor.
Ukratko, onaj tko je donio odluku, tko to god da bio, da hrvatski vojnici prelaze granice Hrvatske bez odluke Sabora, a to nije ne znam pomoć susjednoj državi u poplavi kao prvo krši Ustav, kao drugo je glup – jer si je omogućio cirkus. A kada cirkus omogućite, onda se i dogodi.
Vlast u kojoj su svi glupani pametni
Hrvatskoj se dogodila vlast glupana koji sebe smatraju pametnima. Jer netko s iole pameti bi kao prvo provjerio da li lokalna policija u Austriji ima sve potrebne informacije, a ne da se dogodi situacija gdje par austrijskih policajaca razoruža hrvatske vojnike (vrlo nezgodno sjećanje na sličan postupak Britanaca prije 71 godinu) i onda oni onako zbunjeno, u paradnim uniformama čekaju na austrijskoj cesti.
Sama ozbiljnost komemoracije, i valjda poštivanje žrtava bi tražili da se takve stvari unaprijed spriječe, da netko iz protokola tu bude barem dan prije, da netko nadležan iz veleposlanstva provjeri da li svi sve znaju i da ne bude problema kada u neutralnu Austriju dođe vojska NATO-članice.
Ovako „oružana skupina“ naoružana PAP-ovkama (usput, zar nije vrijeme riješiti se tih ružnih poluautomatskih pušaka Zastava M59/66 koje su zaduživali regruti JNA?) predvođena ni manje ni više državnim vodstvom, dakle na brzinu „pregazi“ Sloveniju u službenom autobusu i onda što, uleti u Austriju, trajno neutralnu državu, pokušavajući je valjda anektirati? Stvar previše podsjeća na način kako počinju ratovi, a po bizarnosti je nadišla i Bandića kada je onomad u čarapama na snijegu igrao curling pokušavajući po vijavici ostaviti vijenac…
Jednostavno – da napravite ovo što su napravili, i to još u Austriji koja ima obvezu trajne neutralnosti (tako joj je nametnuto od četiri sile pobjednice Drugog svjetskog rata) – da austrijski policajci uzimaju oružje Hrvatskoj vojsci (još i članici NATO-a) koja je bez dozvole Sabora uletjela u neutralnu državu, morate biti glupani koji su se okružili još većim glupanima. Morate biti neupotrebljivi za bilo kakvu funkciju osim hrvatskog političara okruženog poltronima.
Trenutna hrvatska vlast je nakon svih cirkusa, uključivo i saborsku većinu u petak (ne glupani, Sinčić nije vlast da je obvezan osigurati vam većinu, ima čovjek pravo izići iz Sabornice kada mu se ćefne, stvar je vladajuće Koalicije da si osiguran većinu) – je pokazala potpunu glupost. Drugačije se ovakva sramota ne može objasniti.
Ispravljanje pogreške
Naravno, počelo je i ispravljanje pogreške, tipa lokalna policija u Austriji nije bila upoznata (da, pa zato se netko pošalje ranije da provjeri!), ali sve to neće sprati istinu – da se barem u ovom dijelu komemoracija pretvorila u cirkusku šatru i vic kojim se dobar dio Hrvatske smije.
A komemoracije se, što bi predstavnici vlasti morali znati da nisu nepopravljivo glupi, dugo i vrlo precizno pripremaju upravo radi toga da se ne bi pretvorile u cirkus, upravo kako se ne bi skrenula pažnja s onoga što se obilježava – masovna ubojstva bez suda. I kao što ustaški dernek koji se tu događao prijašnjih godina nije bio primjeren, nije primjereno ni ovo, jednostavno se nije smjelo dogoditi. Niti da se nije iskomuniciralo s Austrijancima, a posebno se nije smjelo dogoditi da se oko ovoga ne pita Sabor. Jer dok Ustav tako kaže – onda se tako mora postupati. Hrvatska je demokratska država i svatko tko misli da može bez poštivanja Ustava – treba se maknuti i iz politike i iz javne službe jer je ni manje ni više nego glupi i opasan.
Zašto se komemoracija ne bi odvijala u Hrvatskoj?
Bilo bi vjerujem i vrijeme razmisliti da se cijela komemoracija prenese na hrvatsko tlo – ona se obilježava u Austriji samo zato jer se nekada nije smjela obilježavati u Jugoslaviji (na samom Bleiburgu je došlo do predaje, ubojstva su uslijedila po povratku zarobljenih na područje Jugoslavije, što je kasnije simbolički nazvano Križni put).
Hrvatska država bi sjećanje na ljude ubijene nakon Drugog svjetskog rata bez suda, a bilo ih je nekoliko desetaka tisuća, trebala obilježavati na primjerenom mjestu u samoj Hrvatskoj. Čime bi se moglo osigurati i više dostojanstva, jer dostojanstva je jučer tamo bilo najmanje.
No, što očekivati od vlasti toliko glupe da ne razumije jednostavnu ustavnu odredbu – šalješ vojsku u drugu državu a nije vježba NATO-a ili humanitarna akcija – pitaj prvo Sabor.