MNOGI se danas zadužuju preko mjere kako bi došli do novog automobila, a poslije ostaju u šoku kad sagledaju sve troškove.
Usudili bismo se reći da većina kupaca pri nabavi novog vozila ni ne sagleda sve troškove koje će ta kupovina, odnosno vlasništvo prouzročiti. Servisi, gume, gorivo, registracija, samo su neki od troškova koji vas očekuju. Ništa novo jer su se građani s istim problemima susretali i prije nekoliko desetljeća.
U suradnji s Yugopapirom vraćamo se u 1964. godinu i priču o tome kako maleni Fićo ima nemali utjecaj na kućni budžet tadašnjih obitelji.
Lipanj 1964.: Fićo posljednjih godina drži prvo mjesto u jugoslavenskoj motorizaciji. Koliki interes vlada za njega, govori sve gušća rijeka tih vozila na gradskim ulicama. Izdržljivost, brzina i razmjerno povoljni uvjeti kupnje - sve je to utjecalo da toliko Jugoslavena postavi registracije Zagreba, Beograda, Mostara, Ljubljane...
O Fićama se više ne govori s podsmijehom kao prije nekoliko godina. Ali što više njihov broj raste, raste i broj vlasnika koji ne ulaze uvijek s ekonomski opravdanom računicom u motorizaciju.
Progovorimo i mi koju o Fići, zavirimo iza zavjese, u računice vozača B-kategorije. Pogledajmo kako se snalaze s "novim članom obitelji", što im je donio Fićo, veselje ili brige. Želeći to ispitati, VUS je anketirao izvjestan broj Zagrepčana.
S kakvim kalkulacijama žive i voze Fiću, pitali smo ih na ulici, parkiralištu, kod kuće. Samo se po sebi nametalo i pitanje: nije li katkad popularno vozilo kamen smutnje u obiteljima sa skromnijim mjesečnim dohocima? Jer Fićo u prosjeku, prema riječima stručnjaka, guta mjesečno blizu 30.000 dinara. A to nije tako mala svota za jugoslavenske prihode.
Ti će razgovori, nadamo se, zanimati i one koji se na posao voze tramvajem, a na izlete vlakovima ili autobusima.
Pred sivom trokatnicom što se nadvila nad Trnjansku cestu, u četvrti koju popularno nazivaju Željezničkim naseljem, naišli smo na Fiću svijetle boje. Prepisujemo registarski broj: ZG-26-65. Oko automobila igraju se tri dječaka. Pitamo za njegova vlasnika. Upućuju nas na najgornji kat kuće broj 8. Željeznički činovnik Božo Dragašević odmarao se nakon posla, a njegove dvije kćeri spremale se za sutrašnju nastavu u školi.
Udar na kućni budžet
"Zašto sam nabavio Fiću? Dva su razloga: trebao mi je za posao i za porodične izlete. Kad sam prije četiri godine, naravno u dogovoru s cijelim porodičnim vijećem, odlučio da se motoriziramo, napravljen je cijeli vozni red. Ja sam ga smio upotrebljavati izjutra kad idem na posao i u toku poslijepodneva, samo u iznimnim slučajevima ako imam neki honorarni posao. Pored redovnog zanimanja na željeznici, bavim se, naime, i uvezivanjem knjiga. Skuca se nešto iznad plaće. Petoro nas je pa se mora malo okrenuti.
Ali, da nastavimo s redom vožnje. Nedjelja je bila rezervirana za izlete, naravno, dolazila je u obzir samo bliža okolica Zagreba."
Koliko otplaćujete?
"Izvjestan dio dao sam u gotovu, a ostalo na kredit. Kad sam odlučio kupiti auto, Fićo je stajao 815 tisuća dinara. Danas mu je cijena dosta skočila. U gotovu sam uplatio pola milijuna, a ostatak otplaćujem na pet godina. Nije mnogo, samo pet tisuća mjesečno."
Koliko vam iz kućnog budžeta svakoga mjeseca odnese Fićo?
"Oko petnaestak tisuća. Istina, ne vozim mnogo. Najviše oko 1000 kilometara mjesečno. Ne plaćam garažu jer auto držim u jednoj baraci željeznice. Da još i nju moram platiti? Naši su prihodi oko 80 tisuća dinara. Ako od toga odbijem dvadeset tisuća, to je četvrtina prihoda, dosta, zar ne? Zato malo jače pritegnem poslijepodne."
Vaša kalkulacija nedjeljnog izleta?
"Iskalkulirao sam sve do najsitnijeg detalja. Odlazak za jedan izlet, recimo u Zelinu, stoji nas upola manje nego da idemo autobusom. U porodici nas je petoro i svi želimo da se u nedjelju, ako je lijepo vrijeme, okupamo u zelinskom bazenu. Povratna karta do Zeline i natrag stoji 250 dinara, ukupno 1250 dinara. Vožnja Fićom ne više od 500 dinara. Tamo i natrag ima oko 80 kilometara."
Dlanom o dlan - 25.000 dinara
Na Marulićevu trgu stoji svijetlosivi Fićo s registarskim brojem ZG - 63-37. Ubrzo smo pronašli i vlasnika. O. K. je šef računovodstva u gumari "Marijan Čavić" s mjesečnim prihodima od 60 tisuća dinara. Zajedno s primanjima njegove supruge porodični budžet povećava se na 87.000 dinara. Automobil imaju gotovo pet godina. Nabavili su ga uz uštedu od 200.000 dinara, a ostatak na otplatu. Kredit će otplatiti početkom sljedeće godine.
Koliko trošite na auto?
"Pa, oko 25.000 dinara, rijetko kad tisuću više. Mjesečno otplaćujem 9000, a oko 15.000 do 16.000 izdajem na benzin, maziva ulja, garažu i osiguranje. Imali smo sreću što nam je stambena zajednica u dvorištu kuće podigla 20 garaža uz učešće s naše strane, pa garaža dođe 4000 dinara mjesečno.
Auto je lijepa stvar, ali, vidite, tek što udarite dlanom o dlan, ode 25.000 dinara. Što to znači za jedno kućanstvo, ne trebam ni da vam pričam. Gdje tražimo rješenje? U racionalnijem kućanstvu. Izlaske smo sveli na minimum. Od nedjelje do nedjelje, preko praznika odemo na izlet u obližnje toplice ili se "čuvamo" za godišnji odmor.
Koliko vas stoji jedan izlet?
"Gotovo ništa, osim spomenutih izdataka. Jednako kao da smo ostali kod kuće. Hranu nosimo sa sobom. Žena je spremi dan prije i izjutra rano otisnemo se od kuće, potražimo neko prikladno mjesto gdje se utaborimo. Bez obzira na to da li šetamo ili se ljeti kupamo, hranu i piće obavezno pripremamo sami."
Prosvjetnog radnika I. D. zatekli smo u autu registracije ZG - 89-07. Čekao je ženu, također prosvjetnog radnika.
"Fiću smo nabavili prije dvije godine, ali smo njegovu težinu osjetili mnogo prije. Negdje 1958. godine odlučili smo nabaviti auto i zaveli smo strogu štednju. Četiri godine pazili smo na svaki dinar. Zajedno imamo oko 80.000 dinara. Prije dvije godine, kad smo uštedjeli 700.000 dinara, odlučili smo da ga kupimo. Ostatak još otplaćujemo u mjesečnim ratama od 8400 dinara.
Koliko nas Fićo opterećuje? Pored otplate još oko 10.000 dinara. U sezoni nešto više. No nema pretjerivanja. Prosjek nam je 1000 kilometara mjesečno. Evo, pogledajte, za godinu i po prešli smo točno 14.685 kilometara. Uglavnom na izlete, ja ponekad na posao.
Ponekad i kamen smutnje
Negdje u Haulikovoj ulici zaustavio se plavi Fićo s registarskim brojem ZG - 221 - 67. Vlasnici, bračni par, knjigovođe su. Imaju kćer od 17 godina.
"Auto nam oduzima polovicu mjesečnog budžeta. Otplata - 20.000, benzin, ulje i ostalo daljih 25.000 dinara. Sve skupa ravno - 45.000."
Kako se snalazite?
"Pa tako, tako. Moram dodati da 25.000 ne trošim samo na naše "kilometre" već i na službena putovanja, pa time nadoknađujem polovinu toga izdatka. Samo u tome nema nikakve računice. Mjesečno vozim oko 2000 kilometara, pola za sebe i porodicu, a pola za poduzeće. Poduzeće mi plaća troškove, ali je tu još i amortizacija. Vijek trajanja osjetno se smanjuje, a to u krajnjoj liniji plaćam iz vlastitoga džepa.
Fićo je ponekad i kamen smutnje u porodici
"Pa, eto, i u nas je neko vrijeme vladao hladni rat. Kad sam se odlučio na auto, i žena i kći bile su protiv. Možda je bilo i važnijih stvari od Fiće. Tek nedavno je sklopljeno "primirje"".
Da li biste ga se mogli odreći?
"Teško, vrlo teško. Auto su nešto kao pušenje. Pokušajte se odviknuti od cigarete. Teško, zar ne?"
Zanimalo nas je kako se s Fićom snalaze porodice koje imaju još manje prihode. Recimo oko 50.000 dinara. A takvih je nemali broj. Na uglu Ilice i Preradovićeve ulice naišli smo na takav primjer: sivi Fićo s registracijom ZG - 84 - 80. Njegov je vlasnik 27-godišnji strojobravar s prihodima od 50.000.
"Da, skup je to sport. Oduzme mi gotovo polovinu plaće. Stajao bi me još i više kad bih za najmanji kvar morao k mehaničaru. Ovako, sam čeprkam. Za benzin izdam oko 10.000, a isto toliko i za otplatu. Auto sam nabavio "ispod ruke". Prodao mi ih je jedan poznanik za 700.000 dinara. Skupo je, skupo, ali mi je to jedina razonoda. Nisam oženjen, pa nekako ide."
Teško se vraćati vlastitim nogama
Naravno da se u porodicama s mnogo većim mjesečnim primanjima lakše izlazi na "kraj" s malim vozilom. Međutim, i tu ima briga.
Vlasnik Fiće s registarskim brojem ZG - 72-23 direktor je računskog sektora u rafineriji "Enolis" i sa suprugom zajedno ima prihode od 150.000 dinara. Obitelj ima pet članova. "Šesti član" odnosi mjesečno oko 25.000 dinara. Od toga 14.000 otpada na kredit, a ostatak na vožnju po gradu ili na izlete.
"Mada su moji mjesečni prihodi relativno visoki, vjerujte, treba paziti na svaki kilometar. Sve je skupo, benzin, ulje, a da ne govorimo o dijelovima automobila. Ipak još ne mislim da se vratim među pješake"
Vlasnici Fiće s registarskim brojem ZG - 58-30 imaju mjesečne prihode oko 130.000. Supružnici su po zanimanju ekonomisti i imaju dvoje djece. Fiću su nabavili prije četiri godine. Za nj troše mjesečno 20.000. Nemaju garaže, već auto parkiraju na ulici.
"Upotrebljavamo ga samo za izlete ili godišnji odmor. Ponekad se odvezemo i na posao, ali vrlo rijetko. U četiri godine prevalili smo samo 43.000 kilometara"
Redaju se vozila, čuju se iste priče. Svi ističu da je držanje popularnog vozila prilično skup hobi, ali od desetak anketiranih nitko ne pomišlja da ga se riješi. Prije nego što se i vi uvrstite u njihove redove, pročitajte pažljivo ove retke. Za svaki slučaj, naravno.
Napisao: Uroš Šoškić (VUS, 1964.)