Foto: 123rf
KOLIKO vam se puta znalo dogoditi da se probudite odmorni i svježi, puni energije i elana, ali da nakon pojedenog doručka sva odmorenost, svježina, energija i elan nestanu kao da nikad nisu niti postojali? Da, zasigurno vam se to dogodilo mnogo puta i vjerojatno ste se jednako toliko puta pitali u čemu je tajna i što je uzrok takve nagle promjene u našem tijelu.
Za početak potrebno je naglasiti kako i dan danas ne postoji konačni i jedinstveni odgovor na to pitanje. Iako su provedena brojna istraživanja, u znanstvenim krugovima i dalje postoje određene nejasnoće.
U početku se vjerovalo kako umor uzrokuje sama probava. Naime, tijekom probave povećana količina krvi odlazi u želudac i tanko crijevo, a samim time njena je količina u ostatku tijela smanjena što zatim uzrokuje umor i pospanost. No, takva teza je odbačena. Činjenica je da tijekom probave više krvi zaista odlazi u želudac i tanko crijevo, ali time nije narušeno normalno funkcioniranje našeg tijela.
Objašnjenje, s kojim se znanstvenici najviše slažu i koje je za sada najbliže odgovoru na pitanje vezano uz uzroke umora, je u hrani bogatoj ugljikohidratima, inzulinu, oreksinu i melatoninu. Kako su sve te komponente međusobno povezane?
Kada pojedemo obrok bogat ugljikohidratima u tijelu se naglo poveća razina šećera glukoze što automatski alarmira gušteraču koja počinje pojačano izlučivati inzulin čija je zadaća razinu glukoze vratiti u normalu. No, u tom trenutku u tijelu se počinje odvijati nekoliko procesa.
Za početak, u našem mozgu, točnije hipotalamusu nalazi se skupina stanica pod imenom orexin koje proizvode istoimeni protein. Zadaća toga proteina je regulacija osjećaja budnosti (što ga je više osjećamo se razbuđenije). Međutim, povećana razina glukoze u krvi blokira normalno izlučivanje orexina čime tijelo automatski postaje umornije.
S druge strane, lučenje inzulina koje se, kako smo rekli, javlja zbog povećane razine glukoze, također pridonosi osjećaju umora. Naime, izlučeni inzulin potiće aminokiseline razgranatog lanca (izoleucin, leucin i valin), koje su nastale procesom probave, da se brže izdvoje iz krvotoka i ugrade u mišiće. Samim time razina triptofana (također jedna vrsta aminokiselina) u krvi ostaje povećana čime on puno lakše i brže dolazi do mozga. U mozgu potiče lučenje serotonina (hormon sreće), ali i melatonina (hormon spavanja) i time opet dolazimo do razloga zašto osjećamo umor.
Dakle, da rezimiramo. Kada pojedemo obrok bogat ugljikohidratima u tijelu se naglo poveća razina glukoze. Kao posljedica toga u mozgu se blokira izlučivanje proteina orexina zaduženog za regulaciju budnosti. Jednako tako, povećana razina glukoze uzrokuje izlučivanje inzulina koji pak omogućuje aminokiselini triptofan da brže i lakše stigne u mozak gdje se pretvara u melatonin, odnosno hormon spavanja. Dakle, s jedne strane u mozgu se stvara hormon spavanja, a s druge strane nema orexina koji bi regulirao osjećaj budnosti te se zbog toga osjećamo umorno i pospano nakon jela.
Kako bi se to izbjeglo poželjno je konzumirati nekoliko manjih obroka kroz dan koji u sebi sadrže pravilan omjer proteina, ugljikohidrata i masti.