VEĆ SMO pisali o tome da sve više ljudi odbacuje avokado, namirnicu koja je donedavno bila na vrhuncu popularnosti, i to zato što ima ogroman ugljični otisak (tekst možete pronaći ovdje), no već neko vrijeme ista sudbina čeka i losos, omiljenu masnu ribu.
Iako je losos nekoć bio poslastica rezervirana za posebne prilike s obzirom na dosta visoku cijenu, posljednjih godina viđamo ga posvuda, a ova "morska piletina" već je počela polako nestajati s jelovnika brojnih restorana. Restorani, kafići i hoteli diljem svijeta odbacuju uzgojeni losos, a slično se dogodilo i u našem Boogie Labu, koji je sa svog jelovnika maknuo losos i avokado.
Utjecaj uzgojenog lososa na okoliš
Losos je globalno vrlo popularna riba, od Japana do Britanije, pa tako i u Hrvatskoj, a uz to je najviše konzumirana riba u Sjevernoj Americi - gotovo 140 milijuna lososa tamo se pojede svake godine. Osim toga, prodaja uzgojenog lososa diljem svijeta prelazi sedam milijardi dolara godišnje, a proizvodnja nastavlja rasti.
Uzgoj lososa, pak, može imati negativne utjecaje na planet iz više razloga, kao što je onečišćenje voda, s obzirom na to da uzgoj lososa u kavezima ili na farmama zahtijeva velike količine hrane, a nepojedena hrana i izmet lososa mogu značajno zagaditi okolne vode.
To može dovesti do eutrofikacije, povećanja razine hranjivih tvari u vodi, što može uzrokovati rast algi i smanjenje kisika u vodi, a to, pak, ima negativne posljedice na druge vrste u ekosustavu. Uz to, uzgoj lososa često zahtijeva i upotrebu antibiotika i kemikalija. To može dovesti do stvaranja otpornih sojeva bakterija i zagađenja vode ovim tvarima.
Da bi se proizvela hrana za uzgoj lososa, često se koristi riblje brašno, što može pridonijeti prekomjernom izlovu drugih vrsta riba, čime se opet narušava ravnoteža u morskim ekosustavima. Također, farme za uzgoj lososa zahtijevaju energiju za održavanje sustava za filtraciju vode, ventilaciju i slično. Ta potrošnja energije, kao i svaka druga pretjerana potrošnja, može imati negativne učinke na klimatske promjene nastavi li cijeli svijet redovito jesti ovu ribu.
>> Kako prepoznati koji je losos divlji, a koji iz uzgajališta
Može li losos postati protein s najnižim ugljičnim otiskom?
Problem s u uvodu spomenutim avokadom je to što ostavlja velik ugljični otisak, no ugljični otisak industrije uzgojene ribe nizak je u usporedbi s drugim uzgojenim životinjama. Osim toga, ugljični otisak uzgojenog lososa može uvelike varirati ovisno o tome odakle potječe, pa čak i na koji se način prevozi. Logično, prijevoz lososa iz Norveške u SAD zračnim putem učetverostručit će ugljični otisak u usporedbi s kamionskim prijevozom u Francusku.
Nadalje, hrana čini otprilike 80 posto ugljičnog otiska u procesu proizvodnje lososa, a to je ono riblje brašno o kojem smo pisali u odlomku prije. Svaka manja promjena u prehrani može imati velik utjecaj na ukupni ugljični otisak uzgojenog lososa.
Naime, tijekom proteklog desetljeća industrija lososa usredotočila se na smanjenje morskih sastojaka u hrani, što je rezultiralo pretežno biljnom prehranom. Posljedica toga je povećanje ugljičnog otiska te industrije jer u proizvodnji biljnih sastojaka nastaje više štetnih spojeva nego u proizvodnji morskih sastojaka.
Povećanje udjela biljnih sastojaka predstavlja novi niz izazova za industriju lososa, poput smanjenja ugljičnog otiska bez povećanja količine morskog sadržaja u hrani za losose. Postizanje takvih ciljeva prvo počinje s prehranom, a za svaku tvrtku koja se bavi uzgojem lososa i želi smanjiti svoj ugljični otisak najbolje mjesto za početak je suradnja s dobavljačem hrane za životinje.
Ono što mi kao pojedinci možemo učiniti jest staviti veći naglasak na smanjenje svog ugljičnog otiska pri kupnji proizvoda. Odabir opcija prehrane s nižim ugljičnim otiskom jedan je od najboljih načina za smanjenje pojedinačnih emisija ugljikova dioksida, no to, slažemo se, nije uvijek najlakše.