"DANAS nam je 10 godina. Glavna ideja je bila napraviti nešto što volimo te učiniti Zagreb malo boljim s nama nego bez nas. Hvala svim našim zaposlenicima koji su nam pomogli da u tome i uspijemo", napisali su iz La Štruka u objavi na Facebooku 8. travnja, a početkom ove godine objavili su i kako su u 2023. napravili više od 200 tisuća štrukla.
Tim smo se povodom zaputili u La Štruk, gdje smo se našli sa suvlasnikom Igorom Mladinovićem i popričali o svemu, od njihovih početaka, preko filozofije kojom se vode, do pogleda na cjelokupno ugostiteljstvo i odnos sa svim publikama, od gostiju do medija.
Nešto što je Zagreb odavno trebao
Nitko od njih nije ugostitelj, dandanas kažu kako nisu u ugostiteljstvu, ali i kako La Štruk, iako je tako registriran, nije ugostiteljski objekt. Njegov brat Sven Mladinović te prijatelj Alen Markulin diplomirali su kineziologiju i profesori su tjelesnog, dok je Igor diplomirao strojarstvo, no cijeli život radi u marketingu, pa je i iz toga jasno kako s ugostiteljstvom nikad nisu imali dodirnih točaka.
"Htjeli smo napraviti nešto što je Zagreb odavno trebao imati, ali nije imao. Općenito smo mi, kao grad i kao država, jako deficitarni s autentičnim stvarima. Nismo imali mjesto gdje se mora otići i to nam je bilo nevjerojatno", započinje Igor naš razgovor.
Štrukli se ranije nisu toliko jeli vani
Kaže kako su Belgijci od pomfrita napravili čudo, a mi nismo uspjeli ni od čega, pa im je na pamet pala ideja da bi trebali ponuditi nešto što je jako autentična stvar.
"Imamo mi, s obzirom na geografsku poziciju, hrane koja dolazi i od Turaka pa neka jela dijelimo i sa Srbijom i s Bosnom, a imamo i austro-ugarskih. Međimurska gibanica je, primjerice, odlična, no Slovenci imaju nešto vrlo slično pod nazivom prekmurska gibanica, tako da su i dalje štrukli nekako najautentičnije jelo kad se govori o kuhinji u ovom dijelu zemlje", kaže.
Rekli su si: "Ok, ajmo to ponuditi strancima i moraju to probati kad dođu ovdje." Nije da u Zagrebu ili Zagorju za pojesti nije postojalo štrukla, govori nam Igor, pa kao primjer navodi one iz Esplanade koji su "bili izvrsni, a i još uvijek su". Dodaje kako ih je uvijek bilo i po drugim restoranima, ali mjesečno se prodavalo tek dvadesetak porcija.
Ljudi nisu imali naviku jesti štrukle vani, a Esplanada, jedno od rijetkih mjesta na kojem su se mogli pojesti baš dobri, ipak predstavlja elitističku razinu koja je percipirana kao skuplja, ali i, da bi štrukli došli na stol, potrebno je pričekati 50 minuta. Dakako, ulogu igra i činjenica da je to jedan fini hotel za koji je potrebno i malo se bolje obući, dodaje.
"Ne ideš na takva mjesta u kratkim hlačama i usput, a kad si turist - nemaš vremena provesti toliko vremena čekajući štrukle, uz to ih čekajući u elitnom hotelu. Sudim tu po sebi jer kad sam negdje vani na putovanju, ne idem jesti u hotel, već u neko lokalno mjesto", kaže.
Predviđanja nisu bila dobra
Ovaj je trojac potaknut upravo tim otvorio La Štruk. Lokaciju su, kaže, našli sasvim slučajno, no svakako su ciljali da to bude centar grada. Na adresi Skalinska 5, u ulici okomitoj na za turiste atraktivnu Tkalčićevu, nalaze se od samog početka.
"Lutali smo okolo tjednima, mjesecima, i tu je slučajno jedan gospodin izlazio van, a ovaj je prostor bio oblijepljen novinskim papirom. Preko njega smo došli do kontakta drugog, trećeg, četvrtog i tako konačno došli do vlasnika i ušli u 23 kvadrata, opisuje nam suvlasnik La Štruka same početke.
Prije deset godina imali su tek četiri stola, a od ljudi su tu bila njih trojica, Kristina, njihova kuharica koja i danas ondje radi, te Višnja, slastičarka s iskustvom s kojom i danas surađuju. Predviđanja iskusnih ugostitelja, naravno, nisu bila svijetla pa su govorili da nema šanse da to opstane.
"Govorili su nam da domaći ljudi ne jedu štrukle vani, nego doma kod bake, da je lokacija super i kako ju je šteta potratiti na štrukle te kako bi bilo bolje da otvorimo pizzeriju ili burger bar", kaže i ističe kako naši ljudi nemaju ni smisla, ni hrabrosti ni želje za autentičnošću, već radije kopiraju nešto što su vidjeli negdje pa odluče uskočiti na taj vlak s ciljem da samo zarade neki novac. Srećom, njima to nije bio cilj, a sjećaju se i prvih gostiju.
"Bio je to jedan par iz Dubrovnika", kaže nam Igor. Od početka im je krenulo, govori, i nisu nikad išli u minus, a puno ih je pogurao Trip Advisor za koji misli da je tada čak bio vrjedniji nego danas.
Štrukli i samo štrukli
Izbili su na prvo mjesto kao preporuka gdje otići jesti u Zagrebu i tamo se zadržali godinama, pa im je to puno pomoglo, a onda su počeli dolaziti razni mediji, od National Geographica, američkog Voguea i Ellea, New York Timesa, Washington Posta i Lonely Planeta. Kad su ih svi oni uvrstili u svoje vodiče i tako pokrenuli lavinu, i u La Štruk su počeli dolaziti ljudi iz cijelog svijeta.
"Išlo je spontano, nismo mi lovili taj uspjeh niti smo opsesivno gledali da podilazimo ikome, nego smo radili ono za što smo mislili da je dobro. Bili smo dosljedni od samog početka i mislim da je to dosta važno, jer dođu svakakvi gosti", rekao nam je Igor. Jedan bi salatu, drugi bi kruh, treći nešto treće, no oni su rekli - ne.
"Mi imamo tu svoju viziju. Ono što je na jelovniku to se može dobiti i ne može se dobiti nešto ekstra. Držimo samo štrukle. Ok, imamo više varijanti, od onih na juhu do nekih ekstravagantnijih kombinacija, ali to je to i nema podilaženja", objašnjava.
Ne plaćaju i ne naplaćuju
Govori kako nisu restoran u koji ljudi dolaze zato što su gladni, već zato što jednostavno žele biti tu, a neki se dođu i samo fotografirati pa odu. Bitno im je imati makar fotografiju da su bili u La Štruku.
Drago im je što su našli ovaj prostor ne samo zato što je u centru grada već i zato što ima povijesnu vrijednost. Dio Skalinske gdje se nalazi La Štruk je najstarija kuća u ulici, a u dio ture po centru Zagreba uvrstili su ih i turistički vodiči.
I njima, kaže Igor, odgovara da imaju za pokazati i ponuditi turistima nešto lokalno.
"Ne plaćamo turističke vodiče da nam dovode ljude, ne plaćamo medije da pišu o nama, preziremo influencere i bježimo od njih. Sve te stvari - jednostavno ne. Svi su dobrodošli, svi mogu tu snimati što god hoće, ne naplaćujemo naš prostor ako netko tu želi nešto snimati. Nikome nećemo ništa takvo naplatiti, ali sigurno nikom nećemo platiti ni da objavljuje nešto o nama", govori i napominje kako smatraju da je to fer pristup.
Sve im govori - uspjeli su
Kad je riječ o svijetu ugostitelja, kaže kako oni zapravo uopće nisu dio tog miljea i nemaju pretenzije biti vrhunska kuhinja.
"Netko kome je ugostiteljstvo jedini posao i tko se bavi time, on teži biti sve bolji i bolji u tome, usavršavati svoje kulinarsko umijeće, a mi nemamo tu potrebu. Uopće se ne smatramo kvalificiranima da se borimo na toj fronti i da konkuriramo velikim kulinarskim imenima", govori. Podijelio je Igor s nama i dva zgodna momenta koja su mu se dogodila otkako postoji La Štruk, a zauvijek će ih pamtiti.
"Kad smo bili u Navu na večeri kod Tvrtka Šakote, sam chef nam je prišao i rekao kako njegova vlastita žena još nikad nije došla jesti u Nav, a kod nas u La Štruku je stalno", prepričava nam Igor pa dodaje i kako se sada barem jednom tjedno dogodi da ih zovu iz Esplanade, koja je i dalje pojam, kako im šalju dvadesetak gostiju na štrukle.
I eto, to im daje vjetar u leđa i govori da su uspjeli. Da su uspjeli svakako potvrđuje i činjenica kako su proslavili deseti rođendan kao jedno od nezaobilaznih mjesta za sve turiste koji posjete Zagreb, ali i domaće koji se zažele njihovih sad već kultnih štrukli za koje su nam davno dali recept, no ovog puta su nas počastili tako da su nas pustili u kuhinju kod njihove majstorice Kristine koja nam je pokazala kako nastaju štrukli koji su postali jedan od simbola Zagreba. Više o tome vam pišemo uskoro.