Foto: 123rf
TRADICIONALNI pojam inteligencije bio je statičan, standardiziran i mjerljiv. Osobu, odnosno dijete smatralo se ili inteligentnom ili neinteligentnom. Recentna istraživanja ukazuju da je jedino ograničenje inteligencije vjerovanje u mogućnosti i ponašanje, odnosno način života koji je ili omogućuje ili ograničava. Inteligencija je otvoreni, dinamički sustav koji se razvija tijekom života.
Howard Gardner, profesor na prestižnom sveučilištu Harvard 1983. godine razvio je teoriju višestruke inteligencije. Inteligenciju je definirao kao
- sposobnost rješavanja problema u stvarnom životu,
- sposobnost otkrivanja novih problema koje je potrebno riješiti,
- te sposobnost izraditi nešto ili ponuditi uslugu koja se smatra vrijednom u kulturi kojoj osoba pripada.
Interkulturalno, definirao je devet (sedam osnovnih) vrsta inteligencije; verbalno – lingvističku, logičko – matematičku, glazbenu, vizualnu, kinestetičku, interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju, naturalističku te egzistencijalnu. Niti jedna inteligencija nije „bolja“ od druge no različite kulture više cijene neke dok podcjenjuju druge. Time je određen i školski kurikulum. Tendencija zapadne kulture je da više cijeni verbalno – lingvističku i logičko – matematičku inteligenciju, dok primjerice podcjenjuje kinestetičku.
Verbalno – lingvističku inteligenciju obilježava ljubav prema riječima, procesiranje informacija kroz riječi i jezik.
Logičko – matematičku inteligenciju obilježava primjena logike i sistema, prepoznavanje odnosa, veza i uzoraka, stvaranje reda analiziranjem, grupiranjem i kategoriziranjem.
Glazbeno inteligentne osobe bolje uče putem te uz zvuk, ritam i glazbu.
Vizualnu inteligenciju obilježava razmišljanje u slikama i vizualizacijama te prostorna inteligencija.
Kinestetičku inteligenciju obilježava procesiranje informacija i izražavanje kroz tijelo, mišiće, senzacije i pokret.
Interpersonalnu inteligenciju obilježava procesiranje informacija u odnosu prema drugima.
Intrapersonalnu inteligenciju obilježava izrazita samosvijest, jak osjećaj osobnih potreba i želja.
Naturalističku inteligenciju obilježava razumijevanje prirode.
Egzistencijalnu inteligenciju obilježava razumijevanje života i smrti.
Svoju roditeljsku i dječju Inteligenciju možemo razvijati na svim područjima stvarajući za to povoljne uvjete. Svaka osoba ima jedinstven profil inteligencije i za početak, potrebno je definirati osobne karakteristike, prepoznati ponašanja i tendencije prema pojedinim vrstama inteligencije. Možemo biti vrlo inteligentni na jednom ili dva područja, osrednje na nekoliko i vrlo slabi na jednom ili dva. Nakon prepoznavanja tipove inteligencije možemo razvijati i graditi.
Prirodno težimo i oslanjamo se na strategije koje se podudaraju s područjem inteligencije na kojem smo najjači. No to područje možda se ne podudara s najjačim područjima djeteta. Roditeljska je odgovornost otkriti gdje smo jaki, a gdje slabi te raditi na razvoju i jačanju inteligencije na svim područjima, učiti. Tek tada objektivno možemo prepoznati i pružiti podršku svim tipovima inteligencije svoje djece, odnosno odgovoriti na njihove individualne potrebe.
Isto tako, odgajatelji i učitelji oslanjaju se na svoje najjače strane i kulturološke odrednice. Tako pružaju podršku samo djeci koja su inteligentna na istom području. Kako bi se pružila podrška razvoju svih tipova inteligencija djeci bi općenito trebao biti omogućen individualan izbor materijala, metodologija i aktivnosti kroz koje će usvajati znanja.