Foto: 123rf
Stvar je, kažu znanstvenici, u telomerima - odnosno u njihovoj dužini, a majčino mlijeko, čini se, bebama daje znatno duže telomere.
Telomere su inače zaštitne strukture na krajevima kromosoma, a koje se skraćuju svakom diobom stanice, a kada se oni prekomjerno skrate i tako zaustave daljnju diobu dolazimo do staničnog starenja, a kako navode stručnjaci s Instituta Ruđer Bošković, upravo je akumulacija starih stanica u tkivima jedna od glavnih krivaca starenja organizma.
Naravno da se telomere tijekom života skraćuju, no duljina telomera i dinamika njihovog skraćivanja važan su faktor starenja. Taj proces varira od osobe do osobe te od različitih okolnosti kao što je genetsko nasljeđe, životne navike, socijalne prilike, mentalno zdravlje, aktivnost i slično.
Zato slobodno možemo reći da onaj tko ima duže telomere sporije stari i povećava svoje šanse za dugovječnošću, a kako pokazuje ova nova studija - prehrana u obliku majčinog mlijeka daje bebama i ovu važnu prednost.
Do tog su otkrića došli američki znanstvenici, a studiju su nedavno objavili u The American Journal of Clinical Nutrition. Za istraživanje su okupili poveću grupu djece koju su pratili od rođenja, a prve rezultate potražili su kada su djeca imala otprilike 4-5 godina.
I dosta, kada su im mjerili dužinu njihovih telomera ispalo je da su ona djeca koja su u prvih četiri do šest tjedana konzumirala samo majčino mlijeko sada doista imala dulje telomere od djece koja su od prvog dana na adaptiranom mlijeku. Period od 4 - 6 tjedana bio je minimum, ali se pokazao presudan čak i kod djece koja su nakon tog relativno kratkog perioda prebačena na formulu. Kažemo kratkog jer je običaj reći da bi dojene bebe, ako ne postoji neka prepreka, trebale biti na majčinom mlijeku barem prvih šest mjeseci.
Osim majčinog mlijeka ova je studija pokazala još nešto što logično znamo, ali sada još dodatno utvrđujemo gradivo - djeca koja su do 4. godine života konzumirala malo više sokova, posebno gaziranih s puno šećera, umjetne čajeve i slično - već su si u startu života skratili svoje telomere.
Iako će ova informacija mnogima možda biti posve nevažna jer realno, tko još živi prema znanstvenim naputcima, ali maknimo sada na stranu pojedinačna mišljenja, iskustva i uopće razloge zbog kojih netko doji ili ne. Nisu sada važni. Važna je činjenica da sve ovo ima popriličnu vezu sa starenjem nacija.
Naime, za ovu studiju nisu birana djeca iz cijelog svijeta već s jednog relativno malog područja i uzorka - to su bila djeca iz San Francisca, a mahom su ih rodile Latino mame - koje nemaju posebno visok stupanj izobrazbe niti su im socijalne prilike posebno dobre, ali baš je zato ovo istraživanje važno jer pokazuje snažnu vezu između starenja stanovništva i njegovih uobičajenih prehrambenih navika.
A to je jako važno. Napominju to čak i u Laboratoriju za molekularnu i staničnu biologiju Instituta Ruđer Bošković gdje je moguće provjeriti dužinu vlastitih telomera te gdje bi mogli odgovoriti kolika je prosječna duljina telomera Hrvata jer bi to moglo prilično pomoći i našem zdravstvenom i mirovinskom sustavu.
A iako genetiku ne možemo mijenjati, čini se da ipak možemo barem malo utjecati na izmjenu genoma, pa makar i dojenjem pomoći vlastitom djetetu da mu se produlji ta zaštitna struktura na kraju svakog kromosoma.