Foto: Screenshot; Twitter
DVA OTKAZA u jednako toliko klubova koliko je vodio nakon reprezentacije Hrvatske, gdje je također dobio jedan ciklus previše nakon debakla u kvalifikacijama za SP 2010, ozbiljno testiraju još uvijek aktualnu tezu o Biliću kao "našem najperspektivnijem treneru" i to po barem dva kriterija.
"Najbolji i najperspektivniji hrvatski strateg" s 11 godina staža i niskom neuspjeha
Nadalje, teško je nekoga tko u pokušaju kvalificiranja na četiri velika natjecanja na klupi najbolje mlade hrvatske reprezentacije od samostalnosti i jako dobre seniorske reprezentacije, ostvari polovičan uspjeh (s mladom nije uspio otići na EP, sa seniorskom na SP, dok je s A vrstom otišao na oba EP-a koja je pokušavao doseći), dok prelaskom na klupski režim rada doživi debakl (Lokomotiv) i neuspjeh (Bešiktaš) i na oba mjesta zasluženo dobije otkaze, nazivati "odličnim trenerom".
Možda Bilić doista je "najbolji hrvatski strateg" i "najveći trenerski potencijal" koji imamo, ali onda to više govori o stanju na ovdašnjoj trenerskoj sceni, nego o njegovim stvarnim (velikim) kvalitetama, koje njegovi zagovornici ne prestaju isticati iako Bilić već dulje vremena čini sve kako bi ih demantirao.
Bilić i njegove momčadi pucaju pod pritiskom i gube kad je najpotrebnije
Javne prozivke i packe koje mu dijele najveće zvijezde klubova u kojima je dobio otkaze, pokazuju da nema potreban autoritet
Dok su mu u Hrvatskoj igrači bili skloni jer je polovici u reprezentaciji bio skoro vršnjak, a drugu polovicu je iz mlade uveo u seniorsku reprezentaciju, a sve ih je vodio prijateljski, u surovom klupskom svijetu koji raskošno plaća, ali ne dopušta greške, glavne zvijezde momčadi koje je do sada vodio otvoreno su ga i ozbiljno kritizirale (Glušakov, Ba), što dokazuje da nema potreban autoritet.
Velike utakmice razotkrivaju mit
Koliko je ipak trenerski nezreo pokazao je u velikim utakmicama koje su slijedile: pred kraj produžetaka u četvrtfinalu Eura 2008., dok je njegov suparnik Terim igrače raspoređivao za zadnji juriš, Bilić je sa svojima slavio pobjedu koje nije bilo, da bi im se nakon primljenog gola za izjednačenje i penale pridružio u tugovanju kao da su već ispali, umjesto da ih digne i osokoli pred raspucavanje, pa su njegovi izabranici jedanaesterce izvodili poput splitovaca u finalu Kupa. Što se tiče kvalifikacija za SP koje su slijedile, Englezi su mu pod Capellom s kamatama vratili za neuspjeh u prethodnom ciklusu, pa je Bilić završio s devet primljenih golova u dvije utakmice, a nije uspio pobijediti ni druge konkurente Ukrajince. Kvalifikacije završio tek treći, bez plasmana na SP.
Od ovdašnje javnosti se nakon Eura oprostio kao da je pokorio Europu
Iako nije prošao skupinu na zadnjem velikom natjecanju s Hrvatskom, od ovdašnje javnosti oprostio se kao da je on, a ne Del Bosque pokorio Europu i u moru ponuda za početak klupske trenerske karijere odabrao moskovski Lokomotiv. Tamo ne može biti govora o novom Bilićevom skalpu, jer jedini obezglavljen završio je on, nakon što je njegova momčad sezonu završila na devetom mjestu, što je najgori plasman tog kluba od početka ruske lige ('92.) Naravno da moskovski Lokosi nisu od Bilića očekivali da u prvoj sezoni sruši Zenit i CSKA, ali podrazumijevao se plasman u Europu, nikako ne "Liga za opstanak".
Nakon debakla u Moskvi. činilo se da je u Istanbulu pronašao "novi Split i Hajduk"
U sedam istanbulskih derbija ostao je bez pobjede uz pet poraza
Izgubio naslov i protiv velikih i protiv malih
Drugi je kvalitativni ponor između velike trojke i ostatka lige, jer Istanbul Basaksehir i Trabzonspor za trećeplasiranim Bešiktašem kaskaju čak desetak bodova, pa se činilo da će u konačnom raspletu ovog burnog i uzbudljivog foto-finiša međusobni omjeri i rezultati između velikana imali ključnu ulogu.
Ali, Bilićeva momčad pred kraj prvenstva je nizom kikseva i protiv momčadi iz sredine i donjeg dijela tablice sama sebe eliminirala iz troboja za naslov, pa joj je sada nevažan subotnji derbi u predzadnjem kolu kod Galatasaraya, kojem su prepustili naslov nizom loših utakmica protiv malih klubova. Možda je i tako bolje za Bilića, jer nakon što smo se podsjetili njegovih rezultata protiv najvećih rivala, jasnije je zašto mu ipak nikako ne bi odgovaralo da prvenstvo odlučuje kod jednog od dva izravna konkurenta za titulu.
Ne stoji pri tome argument kako mu se momčad ispuhala igrom do kraja na tri fronte; iz Kupa je ispao jer ga je igrao s drugom momčadi, a prvo mjesto u prvenstvu predao je mjesec dana nakon ispadanja iz Europe i to nizom velikih kikseva protiv klubova koji imaju po 20-ak bodova manje od Bešiktaša.
Daleko je od uzora Simeonea
"Evo me ovdje iako imam sedam ponuda iz Engleske" govori svima koje počasti svojim dolaskom u klub
Zašto nakon svega navedenog, Bilić i dalje ima toliko fanova i poslodavaca koji mu opet neće dati da se malo odmori?
Zato što iznimno uspješno vozi na pogon stare slave i imidža intelektualca, poliglota i rokera u kopačkama, kojem su i Moskva i Istanbul najljepši gradovi, a i Lokomotiv i Bešiktaš najdraži klubovi, koje je odabrao "iako je imao sedam ponuda iz Engleske", što nikad ne propušta naglasiti. Bilić je, kao što kaže slogan iz stare reklame za auto-gume, "prilagodljiv svakoj podlozi", pa će Ruse šarmirati pričanjem na njihovom jeziku, Turke bradom kakvu nose imami, a na oba mjesta će, kao i u sutra u West Hamu, oduševljeno govoriti da "želi ostati deset godina".
Novinari šire legende o njemu, pa ga reputacija i imidž prodaju uspješnije nego rezultati
Nogometna svjetina obožava ove štoseve, kao što novinari padaju ničice pred tipom koji u dosadnom trenerskom miljeu strši kao ekscentrik jer sluša Maidene, istetoviran je i na Wembleyu nosi vunenu kapu poput ujaka Alberta, a umjesto recitiranja frazetina o davanju 120 posto svojih mogućnosti i taktičkih začkoljica, priča o socijalizmu i Isusu.
Zbog svega toga sportski novinari, koje je beskrajno lako impresionirati od Kremlja preko Aje Sofije do Big Bena (sjetimo se samo kako su mu u Hrvatskoj jeli iz ruke) šire legende o njemu, pa ga tako stvorena reputacija, imidž i aura prodaju uspješnije nego rezultati, kojih već godinama nema.