Foto: Hina
BILL GATES je na svom blogu objavio recenziju knjige "Kapital u 21. stoljeću" francuskog ekonomista Thomasa Pikettyja koja se zabavlja ekonomskim nejednakostima. Iako Gates prihvaća ideju da je "velika razina nejednakosti problematična," on inzistira da knjiga ima niz pogrešaka na koje Piketty i drugi teoretičari ekonomske teorije moraju odgovoriti. Riječ je o pomalo ishitrenoj kritici, ocjenjuje u svojoj recenziji recenzije, urednik Salona Luke Brinker.
Milijarder potom čitatelje poziva na promišljanje o različitim vrstama bogatstva i njihovom utjecaju na društvo. On traži da zamislimo imućnog poduzetnika, dobrostojećeg filantropa i tajkuna koji novac troši neodgovorno i bez ustezanja te da prepoznamo kako "različite vrste kapitala (kapitalista)" mogu imati "različiti društveni učinak". Drugim riječima, filantrop poput Gatesa društvu nudi više vrijednosti i učinkovitije utječe na raspodjelu bogatstva od rastrošnog tajkuna.
Iako je navedena razlika vrijedna pažnje, dio komentatora pita u kojoj mjeri ona može primiriti duhove u svijetu u kojem tipični izvršni direktor zarađuju 331 puta više od prosječnog radnika, odnosno može li filantropska raspodjela bogatstva uistinu utjecati na nejednakost. Istraživanja, podsjeća Salon, ukazuju da su darežljivi bogataši rijetkost i da u pravilu u dobrotvorne svrhe daju manju količinu novca (u odnosu na primanja) od srednje klase, pa čak i siromašnih. Uz to, filantropi novac dijele preko posrednika, kroz donacije bolnicama, galerijama, sveučilištima, dok ljudi s manjim primanjima direktno podržavaju javne servise u neposrednom doticaju s učincima siromaštva i nejednakosti.
Naslijeđeno i akumulirano bogatstvo
Gates francuskom ekonomistu zamjera i zato što nije "uračunao snažne snage koje sprječavaju generacijsku akumulaciju bogatstva", što krijepi imenima ljudi na Forbesovoj listi 400 najbogatijih.
"Oko pola ljudi na ovoj listi," piše Gates,"su poduzetnici čije su kompanije vrlo uspješne. Za razliku od Pikettyjeve hipoteze o "iznajmljivanju", ja na listi ne vidim nikog čiji su preci kupili veliku parcelu zemljišta u 1780. i potom gomilali obiteljsko bogatstvo iznajmljivanjem. Stari novac je nestao u Americi, kroz nestabilnost, inflaciju, poreze, filantropiju i potrošnju."
Piketty se već susreo s navedenom kritikom, koju je prije Gatesa nabacio Larry Summers, svojedobni tajnik državne riznice iz Clintonove ere. Ekonomist je u intervjuu za Vox odgovorio da je "puno lakše uočiti veliko poduzetničko, nego veliko naslijeđeno bogatstvo. Veliko naslijeđeno bogatstvo ima oblik raštrkanog portfelja, dok se veliko poduzetničko bogatstvo, kad ste stvorili jedan Microsoft ili Facebook, teško sakriva." Drugim riječima, relativno je lako izračunati današnju "neto vrijednost" Zuckerberga, no to će biti teže s njegovim nasljednicima koji će novac rasporediti prema vlastitom ukusu i interesima.
Svi imaju smartphone
Gates nadalje piše da je "razočaran zbog Pikettyjevog snažnog fokusa na podatke o bogatstvu i primanjima, dok se potpuno zanemaruje potrošnja."
"Podaci o potrošnji predstavljaju dobra i usluge koje ljudi kupuju – uključujući hranu, odjeću, smještaj, edukaciju i zdravlje – što može dati puno dubine našem razumijevanju kako ljudi zapravo žive. U bogatim društvima pogotovo, podaci o visini primanja ne pružaju dobru sliku o tome što treba popraviti," objašnjava Gates.
U svom osvrtu, Salon piše da je navedeno "uobičajena tema konzervativaca", dizajnirana da odvrati pažnju s društvenih posljedica rastuće nejednakosti u primanjima i bogatstvu. "To je sofisticirani načina da kažete da siromašni ljudi danas imaju frižidere i iPhone i da ne treba paničariti."
Gates na kraju recenzije promišlja i o političkim smjernicama za raspodjele bogatstvu, pa u opreci s Pikettyjem zagovara progresivne poreze na potrošnju umjesto na bogatstvo. Iako ne nudi detalje, takvi bi porezi bili usmjereni na "neproduktivnu potrošnju".
Nejednakost vodi u krizu
Piketty u svojoj knjizi zagovara hipotezu prema kojoj velika nejednakost vodi prema krizama poput ove u kojoj se dobar dio svijeta danas nalazi.
"Jedna od posljedica rastuće nejednakosti je virtualna stagnacija kupovne moći siromašnih i srednje klase u Sjedinjenim Državama, što je neizbježno dovelo do zaduživanja kućanstava, pogotovo u uvjetima u kojima su beskrupulozne banke ljude mamile sa sve povoljnijim kreditima," kaže Piketty.