Prije 25 godina, 31. prosinca 1999., ruski predsjednik Boris Jeljcin iznenadio je naciju objavom na televiziji kako će odstupiti s dužnosti i prepustiti mjesto svom premijeru.
"Zašto se držati vlasti još šest mjeseci kada zemlja ima snažnog vođu koji može biti predsjednik, čovjeka u kojeg gotovo svi Rusi polažu nade za budućnost?" rekao je Jeljcin, priznavši bol koju su obični Rusi pretrpjeli zbog kolapsa Sovjetskog Saveza. "Zašto mu stajati na putu?"
Taj snažni vođa bio je uvelike nepoznat - u političkom smislu. Riječ je bila o bivšem časniku KGB-a po imenu Vladimir Putin. Ove novogodišnje noći, kada se obratio Rusima, Putin je obilježio 25 godina kao vodeći čovjek Rusije, bilo kao predsjednik, bilo kao moćni premijer tijekom četverogodišnje pauze.
Napredak u Ukrajini, sigurnost kod kuće
Putinova vlast čini se sigurnijom nego ikad. Na bojnom polju u Ukrajini, u Donbasu, ruske snage napreduju u iscrpljujućem ratu. Kod kuće, politički krajolik očišćen je od konkurencije nakon smrti najistaknutijeg oporbenog lidera Alekseja Navalnog.
Mjesec dana nakon što je Navalni preminuo u udaljenom zatvoru sjeverno od Arktičkog kruga, Putin je uvjerljivo pobijedio na izborima, osiguravši mandat uz zanemarivanje poštene igre.
Trumpova uloga u svemu
Iako Putin projicira samopouzdanje, nova nesigurnost je na pomolu. Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump obećao je okončanje rata u Ukrajini. Iako je njegov plan za pregovore daleko od jasnog, Trump je dao do znanja da želi brzo rješenje.
"To je jedna od stvari koje želim učiniti brzo - i predsjednik Putin rekao je da se želi sastati sa mnom što je prije moguće", izjavio je Trump na nedavnom događaju u Arizoni. "Moramo pričekati, ali taj rat treba završiti."
Nije iznenađujuće što u Moskvi nije bilo šampanjca nakon Trumpova ponovnog izbora. Putin je sve uložio u rat u Ukrajini: stavio je gospodarstvo zemlje u ratni režim, učvrstio saveze sa Sjevernom Korejom i Iranom kako bi održao ratni stroj te dospio na popis traženih Međunarodnog kaznenog suda, sve u nastojanju da uništi održivost Ukrajine kao države.
Trump i Putin dijele određene zajedničke stavove. Summit u Helsinkiju 2018. pokazao je da je Trump bio spreman zanemariti dugo uspostavljene norme u vođenju vanjske politike, baš kao i Putin. Trumpova otvorena fascinacija Putinovim autoritarnim stilom zabrinjava američke promatrače zbog mogućih autoritarnih tendencija kod kuće. No, Trumpov nepredvidivi pristup vanjskoj politici znači da bi Kremlj mogao očekivati nestabilne pregovore.
Borba u kavezu
Trumpov nadolazeći posebni izaslanik za Rusiju i Ukrajinu, umirovljeni general Keith Kellogg, usporedio je rat s "borbom u kavezu" između dviju zemalja koju Trump može suditi.
"Imate dva borca, oba žele izaći iz borbe, a treba im sudac koji će ih razdvojiti", rekao je Kellogg na Fox Businessu. "Mislim da Donald J. Trump to može učiniti... Mislim da su obje strane spremne za pregovore i naposljetku i razgovor."
Kako će taj pristup funkcionirati u praksi ostaje otvoreno pitanje.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u posljednjim tjednima promijenio je retoriku, priznajući da Ukrajina nema snagu povratiti sav teritorij koji je izgubila od Rusije. U svojoj tradicionalnoj godišnjoj sesiji pitanja i odgovora, Putin je također nagovijestio spremnost za pregovore, rekavši: "Politika je umjetnost kompromisa. Uvijek smo govorili da smo spremni i za pregovore i za kompromise."
Međutim, osim općenitih izjava, Putin nije dao konkretne informacije - već je većinu svoje maratonske televizijske sesije iskoristio za projiciranje snage, kako prema običnim Rusima tako i prema nadolazećoj Trumpovoj administraciji.
Primjerice, odbacio je pitanje novinara NBC-a Keira Simmonsa, koji je pitao znače li vanjskopolitički neuspjesi, poput pada režima sirijskog predsjednika Bašara al Asada, koji se nedavno sklonio u Moskvi, da će Putin pregovarati iz slabije pozicije.
Putin je odgovorio: "Došli smo u Siriju prije 10 godina kako bismo spriječili stvaranje terorističkog uporišta, poput onog u nekim drugim zemljama, primjerice Afganistanu. Taj cilj smo, u velikoj mjeri, postigli."
Diplomatski utjecaj na Bliskom istoku
Rusija i dalje ima određeni diplomatski utjecaj na Bliskom istoku unatoč kolapsu Asadova režima.
Hanna Notte, direktorica programa za Euroaziju u James Martin Centru za studije neproliferacije, istaknula je da Rusija još uvijek ima "pregovaračke adute" u Siriji, uključujući status stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
"Uloga Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a - gdje može iskoristiti pravo veta ili ne - značajna je za HTS (de facto vladare Sirije, Hayat Tahrir al Šam) u svim procesima koji se odnose na legitimizaciju nove sirijske vlade", izjavila je Notte.
Krizna točka ratnog gospodarstva
Na ekonomskom planu, Putin se drži pozitivnih stavova, iako obični Rusi osjećaju posljedice visokih cijena hrane i pada vrijednosti rublja. No, optimizam ima svoje granice. Prema analizi Alexandre Prokopenko iz Carnegie Russia Eurasia Centra, rusko ratno gospodarstvo možda se približava kriznoj točki.
"Svaki prolazeći mjesec intenzivira pritisak", napisala je. "Kremlj se približava prekretnici u kojoj će se društveni ugovor između države i naroda neizbježno promijeniti. Od Rusa se sve više traži da prihvate rastuću nejednakost i pad kvalitete života u zamjenu za kratkoročnu stabilnost i simboličan ponos u ideji "nacije utvrde". No čak je i taj kompromis sve manje održiv".
Putin je prije 25 godina došao na vlast s obećanjem snažne vladavine nakon desetljeća kolektivne traume tijekom Jeljcinove ere. Sada se on i njegova zemlja moraju suočiti s Trumpom u novom razdoblju izazova.