SVE se događa kao u klasičnom filmu - stvari se raspadaju, Uljanik je već napustio dobar broj onih koji su stvarno radili, zadnji dani za zakonsko proglašenje stečaja cure, kada iznenada, poput konjice u starom westernu, evo nama strateškog ulagača, DIV Grupe, koju objeručke prihvaćaju Nadzorni odbor i Uprava Uljanika, ali čini se i vlada. Stiže spasitelj, Hrvati će opet raditi velike, skupe, sjajne brodove, bit ćemo, osim nogometne, i brodograđevna sila, budućnost je već tu, ali samo da porezni obveznici uliju još nekoliko milijardi dolara u rupu bez dna.
Dakle, u situaciji, u kojoj je i sam ministar financija Zdravko Marić pred koji dan izjavio za N1 televiziju kako su porezni obveznici do sada dali 2,5 milijarde kuna za jamstva za Uljanik, te ako bi se taj iznos podijelio s brojem novorođene djece u Hrvatskoj lani, to bi iznosilo 15.000 eura po svakoj bebi, rade se izračuni gdje bi porezni obveznici dali još nekoliko milijardi kuna za spas Uljanika!
Za nastavak rada treba deset i pol milijardi kuna
Deset i pol milijardi kuna iznos je koji je potreban da bi brodogradilišta Uljanik Grupe mogla nastaviti s radom, prema procjeni odabranog strateškog partnera DIV Grupe, odnosno Brodosplita, a taj iznos trebali biste platiti vi, dragi čitatelji. Tomislav Debeljak, vlasnik DIV-a, izjavio je da “nema šanse” da oni plaćaju dubioze iz prošlosti. To je bitno više kuna porezni obveznika nego što je nedavno izjavio ministar gospodarstva Darko Horvat. Opširnije.
Strateški partner može tražiti što hoće – ali država to ne smije prihvatiti
DIV Grupa i Tomislav Debeljak mogu naravno tražiti što god žele – Debeljak je gospodarstvenik i naravno da želi za sebe najbolje moguće uvjete. Svatko od nas može tražiti od države što mu se ćefne i predlagati različita rješenja. Slobodno možete tražiti niže poreze, ako ste u javnoj službi veći koeficijent plaće ili čak službeni auto – sve što bi vam život učinilo ugodnijim. Naravno, šef bi vam se lijepo nasmijao i to bi bilo to, no vlada čini nešto drugo. Čini se da su za neke nova trošenja milijardi poreznih obveznika skoro pa gotova stvar, sve u ime „održavanja brodogradnje“. Njima je izgleda normalno odabrati strateškog partnera koji, eto, želi da država prvo uloži milijarde, pa onda evo njega sa svojim idejama i poslovima. Moramo primijetiti da tako uopće nije teško poslovati.
Pripreme „obrade građana“ u kojima bi svaki zaposleni trebao dati 7500 kuna su počele. Režimske novine hvale poslovne uspjehe DIV Grupe, slično kako su nekada pisali o Agrokoru, ministri se nadaju uspjehu novog partnera, predsjednik sabora je također optimističan u rješavanje problema, a evo već je počelo i kako brodogradilišta što prije trebaju „financijsku injekciju“, jer bi, o užasa, inače propala brodogradnja u Hrvatskoj, kako je već u ostatku slabo razvijenih država tipa Njemačke ili Švedske.
Skupa bajka još iz Jugoslavije
Počela je obrada građana kako bi se ispunila još jedna hrvatska bajka, ona o lijepoj velikoj brodogradnji koja nas čini nekim svjetskim čimbenikom, bajka koja se ovdje vrti još od Jugoslavije i njihove proizvodnje brodova ispod cijene, kako bi pošto-poto došli do traženih deviza. No, uostalom, što očekivati od stranke kao što je HDZ, u koju je ušlo 97.000 članova Saveza komunista, nego da kopira model privrede kakav smo imali u Jugi?
Utrošeno je do sada u brodogradilišta preko 30 milijardi kuna. Samo prošle godine na bankarska jamstva koja je HDZ tako zdušno davao spaljeno je 2,5 milijardi kuna, a moglo bi i ove godine, jer se brodovi i dalje otkazuju, 1,7 milijardi kuna. I u takvoj situaciji se radi zadržavanja par tisuća radnih mjesta (a sjetimo se u doba krize dnevno se gubilo nekoliko stotina radnih mjesta i nikom ništa) pomalo gradi model gdje bi država dala nove milijarde kuna jer „strateški partner“ naravno ne želi preuzimati prethodne gubitke. Pri tome, zbog tih gubitaka, ne da nitko ne sjedi u zatvoru, već nitko nema pojma ni kako su uspjeli potrošiti sve te milijarde.
Čemu onda takav „strateški partner“? Zašto onda brodogradilište ne ode u stečaj, pa neka ga „strateški partner“ kupi? Ili još bolje – hajdemo osloboditi ulaganja buduće investicije u brodogradnju, omogućiti male poreze, dobre uvjete poslovanja, pa neka zainteresirani grade brodogradilišta, zapošljavaju radnike i uživaju u poreznim olakšicama. A ne ovako, idemo po tko zna koji puta na „novi start“ koji će platiti porezni obveznici.
Za svako novo državno jamstvo DORH bi trebao odvesti ministra u lisicama
Svakog ministra koji da još jednu proračunsku kunu za brodogradnju osim dospjelih obveza trebao bi odvesti DORH u lisicama, jer ovakav fetiš na „tešku industriju“ stajao nas je tolike milijarde da su se mogle otvoriti mnoge tisuće radnih mjesta u drugim industrijama… Zanimljivo je u ovoj zemlji, a provlači se to još od doba kada se zvala socijalističkom, istovremeni prijezir prema mikro i mini poduzetništvu koje svaka šuša gazi kada stigne, ali istovremeno glađenje i izravno pomaganje velike uz državu vezane industrije, one gdje se političari osjećaju važni i moćni – ali pomaganje s našim parama od poreza.
Ukratko – draga Vlado (HDZ, HNS, SDSS, da, i ti Vrdoljače, i ti Pupovče) prestanite bacati naše novce u brodogradnju! Ukoliko imate strateškog partnera, otvorite neki fond i pomozite svojim privatnim novcem. Naš ste sasvim dovoljno trošili, a što se tiče „budućnosti brodogradnje u Hrvatskoj“, naričete već 30 godina, stvar očigledno ne radi, pa da pokušate nešto drugo, npr. ukidanje poreza na dohodak i poreza na dobit na informatičku industriju, industriju električnih automobila i avioindustriju? Ove priče s našim novcem i pokrivanjem dugova brodogradnje je stvarno dosta!
Hrvatski narode, ne da vas drže za ovce, ne da su vas ošišali do gola, već izgleda i odrali i pripremili za ražanj, jer ovakvo „spašavanje“ brodogradnje se ne može drugačije opisati.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala