Foto: Getty Images
HAAŠKI sud danas izriče presudu Ratku Mladiću, ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba, koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme obnašanja dužnosti zapovjednika Vojske Republike Srpske.
Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine.
Novinari Al Jazeere razgovarali su s osobama koje su preživjele rat u BiH. Između ostalog, razgovarali su i s Ramizom Nukićem, koji je "lovac na kosti" u Srebrenici.
15 godina traži ljudske kosti po Srebrenici
Ramiz proteklih 15 godina svaki dan Srebrenicom prohoda po 30 kilometara, tražeći ljudske kosti. Njegov rad je volonterski, a pomogao je Međunarodnoj komisiji za nestale osobe da identificira preko 250 osoba.
"Jako je, jako teško pronaći lubanje. Možda pronađem lubanju na vrhu brda, a tijelo dole u potoku i možda će se podudarati", ispričao je.
Novinari Al Jazeere prošetali su Srebrenicom s Ramizom i promatrali ga kako radi. Pišu kako bi ljudski ostatci koje on uočava neistreniranom oku izgledali kako komadić drveta.
Ramiz je počeo tražiti kosti kako bi pronašao svog oca i brata.
"Znam kako je obiteljima koje nisu pronašli svoje najdraže. Stoga ih ja pokušavam pronaći, kako bi svaka majka mogla pokopati svoga sina. Našao sam svojeg oca, ne sve njegove ostatke, nego samo pola, ali ipak mi je lakše kada znam da sam ga pronašao", ispričao je.
Presuda Ratku Mladiću mu ne znači puno, upravo zbog ideologije Ratka Mladića, za koju Al Jazeera piše da još uvijek živi, podsjećajući na okupljanja paravojske srpskih četnika kraj Višegrada i u drugim gradovima pirom Republike Srpske.
"Kako ja to vidim, situacija nije dobra. Ljudi su sami po sebi dobri, ali ono što političari rade ne izgleda ni najmanje dobro. Ne sviđa mi se to. Za nas, koji smo žrtve rata, nikada ne može doći pravda. Izgubili smo svoje najmilije i ne možemo ih vratiti... Mi mali ljudi ne možemo napraviti ništa", rekao je Ramiz.
Opsada Sarajeva: Brinuli smo kako preživjeti noć i dan
Razgovarali su i s Denisom Vrhovčićem koji je imao 13 godina kada je rat započeo 1992. godine u Sarajevu.
"Naš život se sveo na to da smo se brinuti kako preživjeti noć ili dan. Moji roditelji su bili u vojsci, nisu bili doma. Moj brat i ja smo bili mladi, ali morali smo se brinuti sami za sebe. Morali smo si sami kuhati", prisjetio se.
Rekao je i kako je dosta vremena proveo u podrumu s još 60 osoba te kako je svaki izlazak vani bio veliki rizik.
"Nikada niste sigurni u gradu pod opsadom... Bilo je opasno otići od jednog do drugog ulaza iste zgrade, kamoli otići do sljedeće zgrade", rekao je.
Prisjetio se i jednog trenutka za vrijeme kratkog prekida vatre, kada se igrao na ulici sa svojim bratom. Ubrzo su se začule sirene, a njegov brat je odjednom nestao.
Njihova majka ga je tražila kada je u blizini pala granata. Vidio je kako mu je majka ozlijeđena, ali srećom je preživjela.
"Ubijali su nas, civile, sistematski. Nije to bilo po ključu 'bacit ćemo granatu pa tko pogine, pogine'. Ne, oni su pucali na zgrade u kojima su živjeli civili, djeca. Skupina djevojčica i dječaka ubijena je kada je na njih pala granata dok su se igrali na ulici", prisjetio se.
Rekao je i kako mu se ne sviđa to što su se ratni zločinci poput Biljane Plavšić i momčila Krajišnika vratili u BiH i slobodno hodaju državom.
"Studentski dom na Palama dobio je ime po Radovanu Karadžiću. Ti studenti spavaju u domu koji je dobio ime po osuđenom ratnom zločincu, nije li vam to čudno", zapitao se.
"Ne sviđa mi se ni to što se osuđene ratne zločince poput Ante Pavelića i Draže Mihajlovića danas hvali. Je li to stvarno budućnost naše zemlje", pita se Denis.
Logor u Višegradu: Nikada nisam vidio da je netko toliko pretučen
"Što sam stariji, više se brinem, počnete razmišljati drugačije. Prošle su 22 godine otkako je završio rat i, vjerujte mi, bolje smo živjeli 1996., 1997., 1998. i cijelo vrijeme do 2005. godine"; rekao je.
On je imao 28 godina kada je došlo do rata koji je njegov rodni grad Višegrad pretvorio u logor koji su držali bosanski Srbi.
Menzilović se prisjetio kako je jedan mladić u logoru brutalno pretučen.
"Nikada u životu nisam vidio da je netko toliko pretučen kao on. Bacili su ga među nas kao da je bala sijena. Prsti su mu natekli dvostruko, glava mu se udvostručila, bio je natečen od batina. Tri dana je samo pio vodu i povraćao. Uspio se oporaviti. Pretpostavljam zato što je bio mlad i jer mu vitalni organi nisu bili oštećeni", rekao je.
U Višegradu je prije rata živjelo preko 13.000 bošnjaka, a danas ih ima samo 1.000.
"Dejtonskim sporazumom je međunarodna zajednica namjerno od Bosne napravila Palestinu. Stvorili su Republiku Srpsku. Kako moja domovina može postati Srpska? Kako", upitao se Menzilović.
Komentirao je i presudu koja će uskoro biti donesena. "Čudno je kako svi veliki umovi nisu uspjeli dokazati da je Srbija počinila agresiju prema BiH. To je politika. Činjenica je da je Carla Del Ponte prikrila sve dokumente", smatra Menzilović.
"To samo baca pijesak u oči malim ljudima. Vjerujte mi, pravda nije ni blizu. I opet, pate mali ljudi", zaključio je za Al Jazeeru.