1266 komentara Uključi se u raspravu
LM
Ljiljana Martinović
Ovo je posao za državnog tužitelja, Turudića. Ako on ne vidi da su organizatori štrajka (sindikalna korumpirana mafija) počinili teška kaznena djela, onda tko će vidjeti: UGROŽAVANJE ŽIVOTA I ZDRAVLJA GRAĐANA Sindikati-sindikalisti i ti štrajkaški odbori nisu smjeli ostaviti bolesne građane bez prijevoza do bolnica i domova zdravlja. Koliko je bolesnih ljudi čamilo na listama čekanja po godinu i više dana, mnogi su i na tim listama umirali, a preživjeli danas, kad su konačno trebali doći tamo gdje su naručeni, ili su zakasnili ili su odustali od odlaska na pretrage (snimanja) jer nisu našli način kako da dođu do bolnice, jer nemaju novca za taksi, a invalidi ne mogu hodati do svoje bolnice. To se mora tretirati kao svjesni pokušaji ubojstva bolesnih građana. Nije teško utvrditi koliko je ljudi više umrlo nego što umiru u običnim danima. Da je jedan čovjek umro zbog štrajka, za njegov život organizatori moraju kazneno odgovarati. Danas se gradskim prijevozom moglo doći samo do jedne bolnice, jer vlakovi ne voze do svake bolnice, samo do jedne: "Treba napomenuti da se samo jedna stanica HŽ-a u Zagrebu nalazi u neposrednoj blizini jedne od gradskih bolnica. Riječ je o stanici Vrapče koja se nalazi blizu Klinike za psihijatriju Vrapče. To je specijalistička bolnica za liječenje psihijatrijskih poremećaja koja stoga nije na raspolaganju za opće preglede i terapije potrebne umirovljenicima." Treba li sindikaliste poslati na robiju ili u ovu bolnicu, sud bi trebao odlučiti.
UU
Ultor Ultor
Mislim da je vrijeme da na ovaj štrajk pogledamo drukčije, a ne kao na sukob građana i radnika. Zašto nas više ljuti tuđa plaća nego vlastita preniska plaća? Ako vozač ZET-a ili čistač traže bolje uvjete, privatni radnik ili učitelj od toga ne postaju siromašniji. Naprotiv, svaki uspjeh jednog dijela radnika otvara prostor da i drugi pitaju: "A zašto mi to nemamo?" No, umjesto da pitamo zašto od svog rada teško živimo, mi računamo koliko bi tuđoj plaći trebalo oduzeti. Umjesto solidarnosti biramo zavist i međusobno prebrojavanje dodataka. Tu se događa ono najopasnije! Radnik počinje gledati drugog radnika kao problem. Javni protiv privatnog, privatni protiv javnog, dok ključno pitanje ostaje po strani: Kako je moguće da čovjek koji rinta puno radno vrijeme i više mora stalno računati hoće li mu plaća biti dovoljna za normalan život? Štrajk ZET-a i Čistoće podsjetnik je da se radnička prava ne grade tako da drugome zamjeramo uspjeh. Ako nam se ne sviđa što netko ima bolje uvjete, rješenje nije da njemu bude gore, nego da se zapitamo zašto mi nemamo više. Upravo tu obični ljudi imaju najveću snagu - ne kao glasači stranaka, nego kao građani koji zajedničkim djelovanjem mogu pokrenuti pitanja koja se godinama guraju pod tepih. Prestanimo pitati: "Zašto ON ima više?" i počnimo pitati: "Zašto MI nemamo dovoljno?" Najlakše je upravljati ljudima onda kada ih uvjerimo da im je najveći neprijatelj čovjek koji radi pokraj njih. Cui bono?
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti
Prikaži još vijesti
Lokacija:
{{ useGeolocation ? 'Moja lokacija' : 'Dohvati lokaciju' }}
ili
{{ locationLabel }}
Cijela Hrvatska
Najveći gradovi
{{ city }}
Regije
{{ region }}
Svi gradovi
Regije
{{ region }}
Gradovi
{{ city }}
Nema rezultata
{{ locationStatus.message }}
Popularno
{{ item.name }}
Najpovoljnije:
{{item.price.bestRetailers[0].retailerName}}
ISTA CIJENA SVUGDJE
{{item.price.formattedDiffPercent}}%
{{ cijeneFormatPrice(item.price.price) }}€
Najveća pojeftinjenja
{{ item.productName }}
{{item.retailerName}}
{{item.formattedDiffPercent}}%
{{ cijeneFormatPrice(item.price) }}€
Trenutno nema podataka za odabranu lokaciju.