SVI SMO se barem jednom vratili iz trgovine i narezali lijepu i čvrstu glavicu luka, da bismo iznutra otkrili gnjecavi, smeđi kolut. Što učiniti u takvom slučaju? Možemo li jednostavno odstraniti pokvarene slojeve ili trebamo baciti cijelu glavicu? Postoji li način da prepoznamo je li luk pokvaren prije nego što ga kupimo?
Što uzrokuje gnjecavi, smeđi kolut unutar luka?
Smeđi sloj može imati razne uzroke iako je najvjerojatnije posljedica infekcije uzrokovane patogenim bakterijama. To uključuje jednu bakteriju koja uzrokuje tzv. trulež središta i jednu koja dovodi do bolesti luka koja se ponekad naziva kisela koža. Trulež se također može razviti od saprofitskih bakterija koje se hrane mrtvim i trulim organskim tvarima.
Možda ste umjesto mekanog primijetili i suhi, "papirnati" smeđi sloj unutar luka. To se događa jer bakterije ulaze u glavicu tijekom sazrijevanja. Nakon nekog vremena i taj sloj postaje gnjecav, baš kao i ostale vrste truleži.
Bez obzira na uzrok, luk s unutarnjim smeđim kolutom, bilo da je mekan ili suh, treba baciti.
Je li sigurno jesti pljesnivi luk?
Plijesan se širi u vlažnim okruženjima i obično uništava luk izvana prema unutrašnjosti. Postoje mnoge vrste i boje plijesni koje se mogu razviti na luku, uglavnom na ili ispod vanjske ljuske. Prema uputama Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država (USDA), u redu je koristiti luk koji na sebi ima malo crne plijesni (Aspergillus niger) s vanjske strane nakon što ga isperete pod mlazom hladne vode ili odrežete pljesnive dijelove kako biste uklonili što više spora.
Luk koji je jako pljesniv ili sadrži plijesni druge boje (uključujući sivu, bijelu ili plavu) trebalo bi baciti jer je vjerojatno kontaminiran ispod površine.
Kako prepoznati je li luk pokvaren iznutra?
Nema savršenog načina na koji se odmah može utvrditi je li luk truo prije nego što ga kupimo ili narežemo, ali postoji nekoliko savjeta koji će vam značajno povećati šanse da izbjegnete trulež.
Kupujte pojedinačne glavice, a ne one zapakirane, tako da ih možete opipati i pregledati prije kupnje.
Prstom pritisnite područje blizu peteljke kako biste provjerili je li čvrst. Ako je luk mekan ili gnjecav, vjerojatno sadrži unutarnju trulež.
Luk koji se raspada iznutra može mirisati na trulež.
Izbjegavajte luk s mrljicama koje izgledaju kao crna prljavština. To zapravo može biti plijesan.
Izbjegavajte luk s rezovima ili pukotinama na kožici jer takve pukotine pružaju priliku bakterijama ili sporama plijesni da uđu u unutrašnjost.
Može li jedan pokvareni luk pokvariti i druge u blizini?
Jedan truli ili pljesnivi luk sigurno će pokvariti druge koji su pohranjeni zajedno, stoga ako primijetite pokvareni luk među ostalima, odmah ga bacite.
Osim redovitog vizualnog pregleda radi otkrivanja truljenja i deformacija kao što su smeđe mrlje, udubljenja i plijesan, obratite pažnju i na neugodne mirise. Ako nešto smrdi, negdje se nalazi pokvareni luk i najbolje bi ga bilo pronaći i baciti.
Je li sigurno jesti luk koji je proklijao?
Klijanje je fiziološka promjena koju ne uzrokuju patogeni ili bolesti tako da je proklijali luk siguran za konzumaciju. Ipak, izdanci nemaju osobito dobar okus. Proklijali luk je vlaknastiji i manje sladak od onog koji nije proklijao. Iako izdanci fizički nalikuju vlascu i mladom luku, okus im je neugodno gorak i ljut.
To je zato što izdanci koriste šećer pohranjen u matičnom luku kao izvor energije, pa kako rastu, luk gubi slatkoću. Klijanje također uzrokuje gubitak vlage, što luk čini tvrđim i vlaknastijim.
Možda biste trebali razmisliti o bacanju proklijalog luka, ali ako ga želite koristiti u kuhanim jelima, učinite to što je prije moguće jer će okus i tekstura samo nastaviti propadati. Što se tiče samih izdanaka, odrežite ih i bacite u kompost ili organski otpad.