Foto: Guliver Images/Getty Images
Slaven Bilić će zasigurno ostati zapamćen kao katalizator ove sjajne sezone na koju, bez obzira na sve, može biti ponosan. Premda je, po pitanju igračkog kadra naslijedio vrlo dobre sirovine, Bilić je majstorski, i ovaj put bez većih nekonzistentnosti, odigrao svoju rolu. Pametno je i odmjereno tempirao poteze, rijetko je prelazio granicu dobrog ukusa, a bio je vrlo ugodan sugovornik medijima te korektan i duhovit kolega, čime je i konzervativnim Englezima postao marketinški iznimno privlačan.
Istovremeno, Nane je pametno balansirao odnose unutar kluba, odstranio je one koji remete atmosferu (Amalfitano), suprotstavio se bahatima (Sakho), čime je na koncu doprinio stvaranju svojstvene mu kombinacije autoriteta i prijateljstva, odnosno prave timske atmosfere među igračima. Na terenu je tako West Ham tijekom cijele sezone pokazivao da ima "glavu i rep", dok je možda najveći Bilićev uspjeh to što je iz svakog igrača izvukao maksimum, slijedom čega je i donedavni "bezveznjak" Mark Noble došao na širi popis Engleza za Euro.
Premda će većina navijačkog puka kao najveći dobitak sezone spremno zaokružiti ime Dimitrija Payeta, iz prvog plana ne smiju se ispustiti Lanzini i Antonio. Ne iz razloga što su isti kvalitetniji igrači od Payeta, već iz razloga što su isti napravili najveći skok ove sezone. Manuel Lanzini, 23-godišnje dijete Rivera s nadimkom "Dijamant", na početku je ove sezone došao na posudbu iz Al-Jazire, a njegov je nadimak mnogima je djelovao kao groteskni marketing. Međutim, ispalo je kako su neupućeni bili svi osim Slavena Bilića.
"Prema mojoj procjeni, a pratim WHU već 30-tak godina, Lanzini je najkompletniji igrač kojeg su Čekićari ikada doveli (ljubitelji Sir Bobby Moore-a nemojte zamjeriti). Lanzini je iznimno raznovrstan igrač, može igrati ofenzivnog i defenzivnog veznog, po potrebi i krilo, dok po igračkim karakteristikama podsjeća na legendarnog Paula Scholesa. S obzirom da isti objedinjuje tehniku, mobilnost, inteligenciju i agresivnost uz koju ide i kvaliteta playmakera (po kojoj podsjeća na Modrića), lucidnost Di Cania i šut Scholesa, ovaj dijamant tek bi trebao eksplodirati", smatra dugogodišnji kroničar West Hama Dino Puljić.
Golemi iskorak napravio je i Michail Antonio, igrač doveden iz N. Forresta. Usprkos sitnim oscilacijama u startu te činjenici da je ponekad svojim trkačkim izletima podsjećao na Foresta Gumpa, Antonio se pokazao kao polivalentan igrač koji uspješno pokriva sve bočne pozicije. Istovremeno, snaga, brzina i prirodna agresivnost kombinirana sa dobrim driblingom i enormnim radijusom kretanja, često su ga iz drugog plana gurali naprijed. "Iako Biliću predbacuju prekomandu Antonia s krila na desni bok, rješenje se pokazalo izvrsnim, a Bilić je dobio igrača koji po potrebi kvalitetno može pokriti desni bok", dodaje Puljić.
O Payetu ne treba trošiti dodatne riječi, svi oni koji prate nogomet, a do ove sezone nisu čuli za Dimija, sada znaju o kakvoj klasi se radi, dok su njegovi magični golovi iz slobodnjaka ponekad graničili sa zakonima fizike. Iako je koncem sezone ponešto pao u formi, Francuz je nesumnjivo općepriznati idol navijača West Hama o čemu svjedoči i stalno pjevana himna na tribinama sad već bivšeg Boleyna "We've got Payet". Vrlo dobru sezonu je imao i kapetan Mark Noble. Isti osim požrtvovnosti i radijusa kretanja nema posebne izražene kvalitete, ali očito ima velik autoritet kod suigrača i navijača.
Iako je šablonskim kretnjama evidentno usporavao igru, ova sezona nesumnjivo je labuđi pjev kapetana, koji teško da može ponoviti ovakve prezentacije. U idućoj sezoni, Noble bi ipak trebao predstavljati alternativu s klupe, pod uvjetom da se pronađe kvalitetnije rješenje ili njegovo mjesto zauzme Lanzini. Kada pak govorimo o Andyju Carrollu, treba istaknuti kako se gorostas i ove sezone pokazao kao pravo razarač protivničkih obrana, premda su ga ozljede opet često udaljavale s travnjaka. Ovaj rabijatni i luđački požrtvovan igrač na svakoj utakmici daje 110 posto i upravo je to razlog zbog kojeg je često van stroja.
"Činjenicu nedovoljne snage i mišićne mase donjih ekstremiteta u odnosu na torzo, ukazuje na to da bi Bilić prije svega trebao poraditi na osnaživanju njegovih nogu, ali i na psihološkoj pripremi. Carrollu bi trebalo zabraniti da u nepotrebne duele ulazi punom snagom, iako je isto vrlo teško napraviti s obzirom da igra u potpunosti vođen vlastitim instinktom te ga se niti u jednom trenutku nije moglo vidjeti da simulira. Odsustvo simuliranja faula i ozljede je danas raritet sam po sebi, što je šteta za jedan krasan timski sport poput nogometa, a srećom primjeri poput Carrolla još postoje i trebali bi biti primjer drugima", reći će Puljić.
Kada govorimo o kadru West Hama za sljedeću sezonu, treba reći da su na izlaznim vratima Song, Emenike i Moses, iako posljednji dvojac uslijed manjka prilika nije mogao pokazati sve što zna, pogotovo kada je riječ o Mosesu koji je u nekoliko navrata naznačio kako zaslužuje mjesto u udarnih 11. Istovremeno, mnogi se navijači Čekićara žele riješiti Pedra Obianga i Ennera Valencije, koji su kvalitetom daleko od aktualne Bilićeve momčadi. Što se pak tiče pojačanja, izgledno je da bi kod Hammersa mogla proraditi francuska veza, s obzirom da Payet žarko želi u dresu West Hama vidjeti sjajnog Lyonovog Lacazettea.
Međutim, ono što West Hamu primarno treba, kvalitetniji su defenzivni veznjaci od Noblea i Kouyatea, dok bi za veće domete trebalo pojačati i posljednju liniju. Obrana West Hama (Reid, Cresswell, Ogbonna, Tomkins, Collins) dosegnula je svojevrsni vrhunac svoje kvalitete i malo je vjerojatno da je još ostalo prostora za napredak. Međutim, obzirom na evidentno srozavanje kvalitete Premiershipa, što je vidljivo kroz njihove rezultate u europskim natjecanjima i činjenicu da je Leicester premoćno osvojio prvenstvo, navedena igračka petorka možda bi i mogla nositi West Ham do ulaska u borbu za Ligu prvaka sljedeće sezone.
Himna koja više nema smisla
"Želio bi još dodati kako ovom odličnom sezonom, legendarna himna "Forever blowing bubbles" pomalo gubi smisao. Iluzije navijača o uspješnoj sezoni počele bi kopniti već u rujnu, dok bi se u prosincu već isključivo razgovaralo o borbi za opstanak. Zato onaj dio himne "...and like my dreams they fade and die...", a koji se dio baš i odnosi na zamiranje snova o uspješnoj sezoni već nakon 10-ak utakmica, u uvjetima novog vremena izgleda stvar prošlosti. Čini se malo vjerojatnim kako će se West Ham, klub kojem je za skok među velikane otoka trebalo 112 godina, ikada u bližoj budućnosti vratiti u ocean osrednjosti".
A tu novu stranicu klupske povijesti ispisao je upravo Slaven Bilić i bio netko njegov ljubitelj ili ne, na kraju mu ove beskrajno duge i naporne sezone, jednostavno mora stisnuti ruku...