NAKON brojnih turbulencija tijekom sezone na travnjaku i izvan njega, Dinamo je osvojio SuperSport HNL i SuperSport kup, čime je potvrdio da je i dalje najbolja hrvatska momčad. Veći dio prvenstva Plavi nisu igrali po guštu i očekivanjima navijača, ali su u svakom dijelu sezone imali nekoliko igrača koji su vukli momčad kad nije išlo.
Velike role odigrali su seniori poput Brune Petkovića ili Josipa Mišića, drugi dio sezone sjajne partije imao je i Martin Baturina, Ivan Nevistić spasio je puno bodova, ali veliki obol trijumfalnom pohodu dali su i igrači koji su tek stigli u Maksimir. Kakva su za vas bila pojačanja Dinama ove sezone?
Obrana iznijela velik teret
Uoči sezone predviđalo se da bi Plavi mogli imati velikih problema u obrani nakon što je momčad napustio Josip Šutalo, a njegov prezimenjak Boško imao je puno problema s ozljedama, koje je obnovio i u ovom prvenstvu. Naravno, odlaskom Dominika Livakovića smanjila se i margina pogreške.
Maxime Bernauer stigao je za 1.2 milijuna eura iz Paris FC-a. Početak sezone obilježilo je nekoliko njegovih kikseva, zbog čega je završio na klupi. Ipak, s vremenom je zadobio puno Jakirovićevo povjerenje, asistirao je za jedini gol u pobjedi nad Lokomitovom i pokazao da je možda i najbolji defenzivac Dinama kada je riječ o izgradnji igre iz zadnje linije.
Usred pretumbavanja u zadnjoj liniji Dinamo je "iz mirovine" vratio i Kevina Theophilea-Catherinea, dugogodišnjeg nositelja igre iz europski vrlo uspješnih sezona. On je, prema mišljenju većine navijača, dao potrebnu stabilnost i na kraju odradio i više od onog čemu su se nadali.
U drugom dijelu sezone stigli su i Takuya Ogiwara i Ronald Pierre-Gabriel. Zbog ozljeda su propustili dosta utakmica, ali kad su igrali, pokazali su da bi mogli biti važne karike na Maksimiru i iduće sezone.
Napadači povukli kad je trebalo
U sredini terena bilo je najmanje prinova. Arijana Ademija teško se može smatrati prinovom nakon što je u Dinamu proveo skoro cijelu karijeru, a u ovom mandatu prihvatio je i nešto rezerviraniju ulogu nego proteklih godina.
Kada je riječ o ofenzivnijim igračima, svaki je imao svoj niz sjajnih igara, u kojima je napravio razliku kada je Dinamo igrao loše. Takuro Kaneko par mjeseci bio je živa napast za suparnike i najbolji igrač Plavih. Posebno je produktivan bio u listopadu i studenom kad je svojim golovima i asistencijama donio između pet i sedam bodova.
Fran Brodić dugo je čekao na šansu iza Petkovića, ali ju je vrlo dobro iskoristio. Brodić je dao šest golova, a na Maksimir je došao na polusezoni iz Varaždina za pola milijuna eura. Sandro Kulenović već je bio Dinamov igrač i samo se vratio s posudbe, ali s obzirom na to da je sad imao prvu pravu sezonu u Dinamu, može ga se gledati kao "novog".
Gabriel Vidović sezonu je završio s vrlo impresivnom statistikom od sedam prvenstvenih golova, a po jedan je dao i u Kupu i Europi. U ovom je trenutku najveća prepreka njegovom ostanku s posudbe u Bayernu visina odštete i to je problem za koji će Dinamo vrlo brzo tražiti rješenje.
On je dao osam golova u prvenstvu, imao je i četiri asistencije, a vrhunac sezone mu je gol Hajduku na Poljudu kojim je izbacio Bijele iz polufinala Kupa. Arber Hoxha dočekan je s velikom skepsom, ali je na kraju dao gol vrijedan titule na Rujevici, asistirao je za prolaz protiv Betisa i u Solunu nakratko Dinamo vratio u život.
Neke druge prinove, što zbog ozljeda i manjka, što zbog toga što neki više i nisu tu, nije pošteno ocjenjivati. U tu skupinu spadaju Lukas Kačavenda, Luka Stojković, Joaquin Sosa, Bogdan Mihajličenko, Tibor Halilović i Marko Rog.
Kada se sve zbroji i oduzme, Dinamo je doveo puno igrača, od kojih rijetki izgledaju kao oni koji mogu biti ekstraklasa i nositelji momčadi. No svi su se pokazali kao vrlo ozbiljni aduti, posebno na domaćoj sceni, i pomogli su klubu uzeti Superkup, prvenstvo i Kup te prezimiti u Europi. S obzirom na odlaske petorice ključnih igrača u malo više od godinu dana i procjene da je ovo najgore odrađeni prijelazni rok ikad, situacija se više ne čini tako lošom.