Ćiril i Metod poznati su sveci u Pravoslavnoj crkvi, a povijesno su važni slavenskim narodima jer su izmislili pismo koje je služilo za slavenske narodne jezike i prevođenje kršćanskih tekstova. Njihovi motivi bili su religijski, a ne nacionalni, premda su nailazili na otpor kod određenih katoličkih svećenika koji su smatrali da kršćanski tekstovi mogu biti pisani samo na latinici.
Braća misionari
Braća su rođena u Solunu, grčkom gradu koji je u 9. stoljeću pripadao Bizantskom Carstvu. Ćiril je kao klinac dokazao da je darovit i inteligentan, pa brzo završava u samostanu i počinje se obrazovati. Njegov deset godina stariji brat Metod također se priključuje istom samostanu.
Međutim, braća su željna putovanja i pravih misija. Htjeli su napraviti nešto za Crkvu. Tako su dobili misiju da odu pokrstiti Hazare u kavkaskom području. Prema izvorima, samo je Ćiril išao u misiju, a Metod je ostao u samostanu.
Nakon prve misije Ćiril postaje priznati misionar među klerom. Uskoro postaje profesor filozofije te predaje raznim važnim plemićima toga vremena. Riječ o njegovoj personi došla je sve do Moravije, češke države u srcu Europe. Tamošnji knez Rastislav poziva Ćirila da prevede kršćanske tekstove na staroslavenski kako bi njegov narod "mogao razumjeti riječ božju".
Rastislava zapravo nije bilo briga hoće li njegov narod znati što piše u liturgijskim tekstovima. Njegov motiv da pozove Ćirila bio je politički. Htio je izgurati utjecaj franačkih svećenika iz Velikomoravske Kneževine, za koje je smatrao da se previše petljaju u vođenje države. Rastislav je svoju poziciju dobio uz podršku Franačke, a sada je htio potpunu samostalnost. Kako su Rim i Franačka bili saveznici, javio se Konstantinopolu, gdje je zatražio pomoć.
Izum i značaj glagoljice
Ćiril je za potrebe ove misije izmislio glagoljicu, pismo koje je ostalo narodna baština većine slavenskih naroda. Smatra se da je tijekom misije preveo psalme i Novi Zavjet, a Stari samo djelomično. Misija je bila vrlo uspješna. Mnogi svećenici diljem slavenskog svijeta prihvatili su glagoljicu kako bi sami više naučili i o vjeri te kako bi služili misu na staroslavenskom jeziku.
Nakon Ćirilove smrti 869. godine Metod nastavlja svoje djelovanje samostalno te angažira velik broj učenika i pratitelja ove ideje. U periodu nakon Ćirila i Metoda ti će učenici osmisliti ćirilicu, koja će postati narodno pismo mnogih Slavena.
Ćirilovo i Metodovo djelovanje te prevođenje liturgijskih tekstova na narodni jezik lako se moglo protumačiti kao hereza u srednjem vijeku, no oni su prvi Europljani koji su prigrlili ideju da se kršćanski tekstovi mogu pisati i na narodnim jezicima, a ne samo na latinskom ili grčkom.
Pitanje liturgije i narodnog jezika izazvat će bijesne rasprave, čak i ratove zbog kojih će umrijeti tisuće ljudi. Englezi, Francuzi, Nijemci i ostali zapadni narodi htjet će uvrstiti narodni jezik u liturgiju, što će izazvati otpor kod pape i Rima. No njima će se to dogoditi tek tijekom 16. i 17. stoljeća u vrijeme reformacije. Slavenski narodi na istoku taj su dio svoje povijesti odradili gotovo tisuću godina ranije.
Hrvatska danas njeguje svoju glagoljašku povijest. Vinodolski zakonik, Istarski razvod, Plominski natpis i mnogi drugi dokazuju da su Metodovi i Ćirilovi učenici djelovali i u našim krajevima. Ipak, najpoznatija među njima je Bašćanska ploča. Datira iz 12. stoljeća i dan-danas je jedan od najstarijih glagoljaških spomenika ikad pronađenih. Bašćanska ploča danas se nalazi u HAZU-u u Zagrebu.
5. srpnja slavi se kao Dan sv. Ćirila i Metoda, a Česi i Slovaci na ovaj datum ne rade, već organiziraju razne kulturne i društvene događaje.