NA DAN kada pišem ovaj tekst zagrebački Jutarnji list podijelio je čitateljima sto tisuća zaštitnih maski protiv svinjske gripe, podivljale nemani koja nezadrživo nadire u naše krajeve s ciljem da usmrti onaj dio populacije koji ne vodi dovoljno računa o sebi. Uz parolu "S Jutarnjim protiv gripe!", danima nas s naslovne stranice zaskače lik suhonjave djevojke u mornarskoj majici, lica prekrivenog blijedozelenom maskom, dok njezin strogi pogled nedvosmisleno poručuje: Ako odlučuješ hoćeš li ili nećeš kupiti ove novine, znaj da je to izbor između života i smrti!
Svako malo naginjem se kroz prozor da vidim jesu li kupci Jutarnjeg već stavili zaštitne artikle u funkciju, pa prolaze gradom uniformiranih njuški, kao potencijalni pljačkaši kladionica i bankovnih podružnica, a zapravo pripadnici Kluba spašenih potrošača, i zavjerenički se pozdravljaju u hodu. Ne vidim ih naročito mnogo. To može značiti da su čitatelji, pored svih upozorenja i edukativnih prijetnji, još uvijek nedovoljno osviješteni, te se ponašaju nesmotreno i aljkavo, ali i nešto mnogo gore - da kupuju Večernji list ili druga izdanja konkurencije. Kad bolje razmisliš, za takve i nije šteta da crknu...
Dan za danom Jutarnji list zastrašuje svoju publiku svim raspoloživim novinskim sredstvima. Čitatelji su već kroz opsežnu reportažu upoznati s interijerom karantena gdje će završiti teško oboljeli: unosit će ih u sobe preko balkona u prizemlju da ne bi zarazili ostale pacijente. Zasuti su crnim statističkim pretpostavkama i dijagramima moguće pandemije čije strelice služe kao putokazi za noćnu moru. Uredništvo vjerojatno sprema javni apel za hitno proširenje kapaciteta krematorija, kako bi se mogao zbrinuti očekivano veliki broj mrtvih - onih koji nisu dovoljno oprezni i koji kupuju izdanja konkurencije.
A onda se u nedjeljnome broju, umjesto uobičajenog "Dječjeg zabavnika", pojavio "Bolesnički zabavnik" na punih osam stranica, doduše s drugačijim nazivom: "Sve o smrtonosnoj gripi" - prilog što su ga za ugrožene čitatelje zajednički priredili Jutarnji list i farmaceutska tvrtka Pliva. Promotivni slogan je očekivan, jer slijedi borbenu poetiku diobe zaštitnih maski: "S Jutarnjim i Plivom protiv gripe!" Naslovi tekstova takvi su da izbijaju kisik iz pluća: "Zašto je novi oblik gripe vrlo opasan?", "Zašto je virus H1N1 tako opasan?", "Virus se brzo širi, a cjepiva još nema", "Što svatko mora znati o smrtonosnoj gripi A1?", "Gripa je ubojita bolest", "Zaštitite sebe i svoje bližnje od nadolazeće pandemije"...
U gomili uzbudljiva štiva naći ćemo, primjerice, i iscrpnu informaciju o tome kako je Pliva - vodeći korporativnu bitku protiv gripe-ubojice i sličnih pošasti - plasirala na tržište praktične alkoholne antiseptike za ruke, Plivasept lucid i Plivasept blue. "Odabirom alkoholnog antiseptika koji uništava sve mikroorganizme (viruse, bakterije i gljivice), a ujedno njeguje i štiti kožu, svatko može zaštititi sebe i svoju obitelj", poručuje novinar. Plivasept lucid i Plivasept blue, nabavite li ih odmah po povoljnim cijenama, pouzdano će vam pomoći da preživite katastrofu.
Jutarnji list i Pliva u dovoljnoj su mjeri lišeni suptilnosti da nam omoguće jasan uvid u postupak kojim proizvodnja paranoje izravno rezultira ubiranjem profita. Prešućeni moto akcije glasi: Sijemo paniku, žanjemo keš! A dobili smo i žanrovski pročišćeni oblik obavijesne građe - infarmaciju, formu tendencioznog izvještavanja što ju je davno smislio nekakav Goebbels neoliberalnog kapitalizma, da bi se danas njegovala u sve vulgarnijim izdanjima. Radi se o planskome širenju uznemirujućih vijesti koje će u najkraćem roku proizvesti višak kapitala. Ono goebbelsovsko, ono istinski fašistoidno u takvoj raboti, jest što se ona oslanja na manipuliranje strahom.
Nominalni sukob interesa koji bi se trebao ispriječiti između "nezavisnoga sredstva informiranja" i zainteresirane farmaceutske kompanije preoblikovan je u beskrupuloznu interesnu spregu. Novine bi, naime, prema svome formalnom poslanju, trebale donositi objektivne i uravnotežene informacije, koje neće biti "napuhane" niti će neutemeljeno plašiti svoje čitatelje. Sponzoru, moćnom oglašivaču, s druge je strane potrebna upravo paranoja, kolektivna obuzetost zaštitom, da bi prodao proizvode koji su "nezaobilazni" u bitci za ugroženo zdravlje.
Diskurs sponzora tako diktira diskurs vijesti, a posebna je prednost što su takve vijesti unosnije same po sebi: stimulirajući histeriju novine će prodati veći broj primjeraka, a još više ako se tiskanoj porciji straha besplatno doda sredstvo koje će čitatelju spasiti život. Poslovne kalkulacije u Jutarnjem listu vrlo su precizne: "Sto tisuća komada zaštitnih maski, to je, umjesto sadašnjih pedeset, barem sedamdeset tisuća prodanih primjeraka, plus-virus deset posto."
Prihodovna je strana, dakle, slojevita: naklada skokovito raste, dilaju se "obavezna sredstva zaštite", reklamira se sponzor s cijelom paletom svojih drugih proizvoda, ubire se zarada od prodaje oglasnoga prostora... Sudeći po nesmiljenosti, obzirno bismo mogli govoriti o tržišnom fašizmu, jer se halapljivo zgrtanje profita servira pod firmom brige za zdravlje tzv. običnog čovjeka, a iskorištavanje ljudskog straha pakira u prigodnu ideološku ambalažu i cinično prodaje kao svojevrsna humanitarna misija.
Zastrašivanje je općenito prvoklasna medijska roba, pa čitanje novina nerijetko nalikuje gledanju filmova katastrofe, s tim da se radi i o sličnome odnosu između udjela činjenica i udjela mašte. Tehnika je poznata kao utjerivanje vijesti u kosti, a kao rezultat dobivamo novine na pošasnoj straži: glasila koja će u kriznim situacijama - kakve su više-manje svakodnevne - uputiti svoje čitatelje u smjeru spasa od sigurne smrti. S istim intencijama, kako nas upozorava Agamben, nastupa i suvremena politička moć - djelovati u uvjetima trajnog izvanrednog stanja.
Drskost Jutarnjeg lista na neki je način ljekovita, jer je dokinuo ponekad i sofisticirani lanac unovčavanja paranoje, i tako nas oslobodio napora da ga detektiramo: kroz paket aranžman sastavljen od besplatne zaštitne maske, sponzoriranog "Bolesničkog zabavnika" i stotinjak dramatičnih uskličnika, pred sobom imamo izravan spoj industrije lijekova i industrije vijesti - imamo dakle infarmaciju u svome najbezočnijem obliku, obavijesno-zaštitni sustav eksploatacije usmjeren na to da nas pljačka na bazi induciranog straha.
Što je strah veći, prihod je sigurniji, pa je jasno da visokoprofitni projekti "brige za zdravlje" već po svome modelu nemaju ambiciju umanjiti ili ukloniti eventualnu opasnost, nego je - naprotiv - u što većoj mjeri povećati kako bi ju se moglo što intenzivnije "uklanjati". Cilj te hipertrofirane aktivnosti, naravna stvar, i nisu zdrave osobe, nego bolesni potrošači koji će u što većem broju umirati od brige za svoje zdravlje.
Pothvat je olakšan činjenicom su u kulturi masovnih medija strahovi u pravilu kolektivne prirode, sve manje utemeljeni na vlastitim iskustvima, kao što su i bolesti na izvjestan način premještene u "područje nevidljivog", gdje se ne manifestiraju kroz puke simptome, nego kroz doživljaje trajne prijetnje. U globalnim razmjerima, realna pozadina strepnji dade se numerički izraziti: dionice švicarskog Rochea, koji proizvodi Tamiflu, lijek što se koristi u borbi protiv virusa ptičje i svinjske gripe, u proteklih su tjedan dana porasle za blizu 11 posto, a kompanija je lani - kada se ptičja gripa već bila ispuhala, a ona svinjska još nije nastupila - od prodaje lijeka utržila više od 530 milijuna dolara. Samo je Donald Rumsfeld, nekadašnji Bushov ministar rata, trgujući dionicama tvrtke koja je izumila Tamiflu, u 2006. godini zaradio pet milijuna dolara.
Makar, nešto mi govori da valja biti donekle umjeren u kritici medijskoga sijanja panike. Jer - što ako virus svinjske gripe doista luđački mutira i pomete značajan dio populacije, uključujući rodbinu, prijatelje, znance? Što ako potres razorne snage rascijepi ovu lijepu zemlju po liniji Zagreb-Karlovac-Dubrovnik? Što ako nekakav jadranski tsunami potopi dalmatinske gradove, a vodena stihija prodre sve do Slavonije? Što ako Željko Kerum dobije izbore u Splitu, pa intelektualna klasa pristupi obredu kolektivnog suicida, bacajući se s krovova većih prodajnih centara?... Sigurno je tek da će u slučaju kataklizme Jutarnji list biti na visini zadatka: uz novine, čitatelji će dobiti sto tisuća plastičnih mrtvačkih kovčega.
BH Dani
Foto: AFP