POSLJEDNJIH godina automobili su nakrcani kojekakvom opremom koja ih čini doslovno računalima na kotačima. Je li to previše?

I dok smo se još prije desetak godina mogli ljutiti jedino na (pre)glasno upozorenje za nekorištenje pojasa, danas automobili imaju toliko sustava da za neke i ne znamo da ih automobil posjeduje. Neki pak su tu navodno pod maskom sigurnosti ili komfora, a u praksi je dojam da su tu samo da nas naživciraju i zakompliciraju život. 

Adaptivni tempomat i sustav držanja vozne trake su sustavi asistencije koji nas polako približavaju autonomnoj vožnji. Kod mnogih izazivaju nelagodu, a u određenim situacijama na površinu ispliva i njihova nesavršenost. Primjerice, tempomat će ponekad držati toliki razmak da ćete naživcirati vozača iza sebe, dok će vas pak onaj drugi sustav ponekad trznuti prema sredini vozne trake iako niste "sjekli“ oznaku. 

Ima toga još, pa je tako nekima ugodna ambijentalna rasvjeta, čak i u žarkim nijansama koje doslovno bodu u oči. Ako vas to ne dekoncentrira, onda će sigurno masažna sjedala. Konačno, nakon što se stražnjica oznoji u kožnim sjedalima kreće muka po infotainmentu kako bi se pronašao zaslon klimatizacije i spustila temperatura za jedan stupanj. 

Sve u svemu, često nećete moći proći ni pedeset kilometara a da se ne javi neko upozorenje ili vas nešto ne zasmeta. 

Postoje i one druge "gluposti“. Primjerice, oni koji voze sportske "zagađivače“ na fosilna goriva su gotovo izopćeni iz društva, ali s druge strane kupce i dalje pale dvostruke cijevi na ispuhu, pa makar bili plastični lažnjaci. Neki proizvođači idu korak dalje, pa na zvučnike generiraju zvuk osmaka, dok ispod poklopca "predu" tri cilindra. 

>> Svi bi ga htjeli straga, ali ne pravoga

Naravno, mnogo je više korisnih stvari koje smo dobili u automobilima i koje nam pašu, a i čine nas sigurnijima. Ipak, neke nam proizvođači uporno serviraju iako ih ne želimo. Ako se slažete, javite nam što vas najviše iritira na automobilu.