DANA 24. ožujka 1999. godine tunel Mont Blanc, koji povezuje Chamonix u Francuskoj s Courmayeurom u Italiji, postao je poprište jedne od najgorih nesreća u povijesti cestovnih tunela. Ovaj 11,6 kilometara dugi tunel, smješten ispod najviše planine Alpa, bio je ključna prometna žila kucavica između dviju zemalja. Međutim, tog dana požar izazvan naizgled bezazlenim teretom doveo je do smrti 39 ljudi i zatvaranja tunela na gotovo tri godine.

Početak katastrofe

Požar je započeo oko 10:46 ujutro kada se belgijski kamion, koji je prevozio 9 tona margarina i 12 tona brašna, zaustavio otprilike na polovici tunela. Prema istrazi, uzrok je vjerojatno bio usisani opušak cigarete koji je dospio u zračni filter motora, izazvavši paljenje goriva.

Vatra se brzo proširila na teret, a margarin, iako nije klasificiran kao opasan materijal, pokazao se izuzetno zapaljivim. Temperatura u tunelu dosegla je oko 1000 °C, stvarajući gusti, otrovni dim koji je onemogućio bijeg mnogim unesrećenima.

U trenutku izbijanja požara u tunelu je bilo oko 40 vozila. Vozači s francuske strane ostali su zarobljeni jer su motori njihovih vozila prestali raditi zbog nedostatka kisika, dok su neki s talijanske strane uspjeli pobjeći pješice. Unatoč prisutnosti sigurnosnih niša, mnogi nisu stigli do njih na vrijeme jer je dim smanjio vidljivost na nulu i otežao disanje.

Spašavanje i žrtve

Vatrogasci iz Francuske i Italije suočili su se s ogromnim izazovima. Njihova vozila također su prestala raditi zbog nedostatka kisika, a oprema nije bila dovoljna za borbu protiv vatre takvog intenziteta. Požar je bjesnio 53 sata prije nego što je u potpunosti ugašen. Ukupno je poginulo 39 ljudi, uključujući vozače, putnike i jednog vatrogasca koji je pokušao spasiti zarobljene. Većina žrtava podlegla je udisanju dima i ekstremnoj vrućini, a ne izravnim opeklinama.

Neki su preživjeli skrivajući se u sigurnosnim nišama opremljenim ventilacijom, dok je jedan motociklist, Gilbert Degraves, uspio pobjeći vozeći kroz dim i vrućinu, što je kasnije opisano kao gotovo čudesno.

Posljedice i istraga

Nakon požara tunel je bio zatvoren do 9. ožujka 2002. godine kako bi se provele opsežne obnove i sigurnosne nadogradnje. Istraga je pokazala nekoliko ključnih propusta: nedostatna ventilacija, loša koordinacija između francuskih i talijanskih spasilačkih službi te neadekvatna sigurnosna oprema.

Tvrtka koja je upravljala tunelom, kao i vozač kamiona (koji je preživio), suočili su se s pravnim posljedicama. Godine 2005. francuski sud osudio je 16 pojedinaca i tvrtki za nemar, uključujući upravitelje tunela i proizvođača kamiona.

Katastrofa je dovela do značajnih promjena u sigurnosnim standardima tunela diljem Europe. U tunelu Mont Blanc uvedeni su novi sustavi: poboljšana ventilacija, računalni sustavi za detekciju požara, vatrogasna stanica unutar tunela i stroža pravila o vrstama tereta koji se smiju prevoziti. Ove mjere postale su model za druge tunele, uključujući one u Austriji i Švicarskoj, gdje su se kasnije dogodile slične nesreće (npr. požar u tunelu Tauern 1999.).

Požar u tunelu Mont Blanc ostaje jedan od najsmrtonosnijih požara u cestovnom tunelu u modernoj povijesti. Tragedija je naglasila važnost strogih sigurnosnih protokola i koordinacije u upravljanju kritičnom infrastrukturom. Iako je tunel danas ponovno u funkciji i smatra se sigurnijim, događaj iz 1999. ostaje podsjetnik na to kako naizgled male greške mogu imati katastrofalne posljedice.