MARLON Brando, jedan od najutjecajnijih glumaca 20. stoljeća, ostavio je neizbrisiv trag u filmskoj industriji, ali i izvan nje svojim kontroverznim postupcima. Jedan od najpoznatijih trenutaka u njegovoj karijeri dogodio se 27. ožujka 1973. godine na 45. dodjeli Oscara, kada je odbio primiti nagradu za najbolju mušku ulogu za film Kum (The Godfather) u režiji Francisa Forda Coppole.

Brando je osvojio Oscara za ulogu Vita Corleonea, šefa mafijaške obitelji, u filmu koji je postao kultni klasik. Međutim, umjesto da se pojavi na ceremoniji i preuzme nagradu, odlučio je poslati Sacheen Littlefeather, aktivisticu za prava američkih starosjedilaca (Native Americans), da u njegovo ime održi govor i odbije nagradu. Ova odluka bila je dio njegovog prosvjeda protiv tretmana američkih starosjedilaca u filmskoj industriji i širem američkom društvu.

U to vrijeme pokret za građanska prava bio je u punom zamahu, a Brando je bio poznat po svom aktivizmu. Posebno ga je razljutio tadašnji sukob između aktivista Američkog indijanskog pokreta (American Indian Movement) i savezne vlade u Wounded Kneeju u Južnoj Dakoti, koji je trajao od veljače 1973. godine. Incident u Wounded Kneeju bio je okidač za njegov javni prosvjed odbijanjem Oscara.

Govor Sacheen Littlefeather

Na dan dodjele Sacheen Littlefeather popela se na pozornicu u tradicionalnoj odjeći Apača, izazvavši mješavinu šoka i nelagode među prisutnima. U kratkom govoru, koji je bio ograničen na 60 sekundi zbog pravila Akademije, objasnila je da Brando ne može prihvatiti nagradu zbog "tretmana američkih Indijanaca danas u filmskoj industriji i na televiziji te zbog nedavnih događaja u Wounded Kneeju".

Njen nastup popraćen je mješovitim reakcijama - dio publike ju je podržao pljeskom, dok su je drugi ismijavali ili izviždali.

Brando je kasnije objavio punu verziju svog govora, koji nije u cijelosti pročitan na ceremoniji, u kojem je detaljno opisao svoje razloge, uključujući povijesne nepravde prema starosjedilačkom stanovništvu i njihov stereotipni prikaz u Hollywoodu.

Posljedice i nasljeđe

Odbijanje Oscara izazvalo je veliku medijsku pažnju i podijelilo javnost. Neki su pohvalili Branda zbog hrabrosti i korištenja svoje platforme za podizanje svijesti o važnom problemu, dok su ga drugi kritizirali, smatrajući njegov potez pretjeranim ili neprimjerenim za tu priliku. Akademija nikada nije pokušala ponovno uručiti nagradu Brandu, a incident je ostao jedan od najupečatljivijih trenutaka u povijesti Oscara.

Ovaj čin nije bio samo odraz Brandova karaktera - poznatog po nekonvencionalnosti i buntovništvu - već i primjer kako su slavne osobe počele koristiti dodjelu nagrada kao platformu za političke izjave. Marlon Brando, koji je preminuo 2004. godine, ostaje upamćen ne samo po svojoj genijalnoj glumi već i po ovom trenutku koji je potresao Hollywood i svijet.

Zanimljivo je da se Akademija filmskih umjetnosti i znanosti tek 2022. godine službeno ispričala Sacheen Littlefeather za nepoštovanje i uvrede koje je doživjela na pozornici i u godinama koje su uslijedile.

Cijeli govor

U nastavku možete pročitati čitav govor koji je Sacheen Littlefeather izrekla te večeri umjesto Marlona Branda.

"Dvjesto godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, obitelj i pravo na slobodu. Govorili smo im: ‘Spustite svoje oružje, prijatelji, i ostat ćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas.’

Nakon što su spustili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo im. Izgnali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za koji smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život koliko dugo život postoji.

A prema svim interpretacijama povijesti, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnute bile, nismo učinili ništa dobro za njih. Nezakonito smo postupali i nismo bili pravedni. Ne treba nas čuditi da, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude nit živjeti u skladu s dogovorima.

Nama je dano prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dano nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline. 

No postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda povijesti, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome? Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelim svijetom prenosimo poruku da živimo po danim obvezama kada svaka stranica povijest govori suprotno, kada su svi žedni i gladni te su ponižavajući dani i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tomu potpuno proturječni? 

Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susjedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovome svijetu, prijateljskim i neprijateljskim. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili.

Možda si u ovom trenutku govorite - kakve to veze ima s dodjelom Oscara? Zašto je ova žena ovdje, upropaštava vašu večer, upliće se u vaše živote stvarima koje nas se ne tiču i koje nisu naša briga? Trati vaše vrijeme i novac te upada u vaše domove. 

Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo pokretne slike odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihova karaktera kao svatko drugi, opisujući ih kao divljake, opasne i zle divljake.

Dovoljno je teško djeci odrastati u ovakvomu svijetu. Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove te kada vide kako se njihova rasa prikazuje na filmovima, njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine na koje ne možemo ni zamisliti. 

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko laskavih pomaka u ispravljanju ove situacije, ali prelaskavih i premalo ih. Stoga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a ne mogu večeras primiti ovu nagradu. Mislim da je dodjeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku u ovoj državi neprilično sve dok se stanje američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promijeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti njihovi pogubitelji. 

Došao bih ovdje večeras kako bih vam to direktno rekao, no osjećao sam da će možda više koristiti ako odem u Wounded Knee pomoći spriječiti uspostavu mira koji bi bio nečastan sve dok rijeka bude tekla i trava rasla.

Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao nepriličan upad, već kao na pošten pokušaj usmjeravanja pozornosti na pitanje koje vrlo dobro može odrediti ima li ova zemlja pravo reći od ovog trenutka nadalje da vjeruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i neovisni na zemlji koja je poduprla njihov život dulje nego što seže pamćenje.

Hvala vam svima na dobroti i pristojnosti prema gospođici Littlefeather. 

Hvala svima i laku noć!"