NASTAVLJAMO listu koju već tjednima radimo, ovog puta od 15. do 11. mjesta. Prošlog tjedna smo prošli pozicije od 20. do 16. i zahuktava se situacija. Na početku tradicionalna uvodna riječ...

Kao što nogometni treneri imaju svog kapetana, "produženu ruku" na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Zato nije rijedak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.

Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje licu koje ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa te ih rangirati po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su barem jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja, a s kojima su imali posla više puta. 

Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta ćemo samo muškarcima, tako da ćemo redatelje i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, oni čija imena često izgovaramo zajedno.

To je to, prelazimo na poredak od 15. do 11. mjesta.

15. Redatelj: Anthony Mann, glumac: James Stewart

Budući da pravimo paralele s nogometnim trenerima, hajdemo još jednu. Da je Anthony Mann trener, bio bi jedan od onih koji preuzmu gubitničku ekipu u prosincu i do kraja sezone osiguraju igranje u Europi. Međutim, takvi treneri rijetko imaju priliku boriti se za titulu, a ona im nije ni potrebna kao dokaz kvalitete.

Slično je s njim, uvijek je bio redatelj A-klase, par puta i dobio megabudžet za svoja ostvarenja, ali najbolje se snalazio u (naizgled) manjim pričama, manjim filmovima. Uostalom, takvi filmovi su iz današnje perspektive i ostali glavno bogatstvo Starog Hollywooda, a ne raskošne produkcije s potrošenim milijunčinama od kojih je tek svaka pedeseta bila vrijedna uloženog.

Kao što rekosmo, Mann je bio iz A-tima, samim tim i radio s velikim zvijezdama, no čak i s njima ništa nije bilo tipski. On je prvi od Jamesa Stewarta napravio mračnog junaka, ispunjenog bijesom i frustracijama, a Jimmy je prije toga bio gotovo isključivo dobričina, hodočasnik ili veseli nespretnjaković. U filmovima Winchester '73, Gola mamuza, Čovjek iz Laramieja, Bend of the river - grubim, psihološkim, možda i prvim revizionističkim vesternima - vidjeli smo novog Stewarta, a poslije je i Hitchcock to eksploatirao na najbolji način. Mann je sličan efekt postigao s Cooperom i Fondom, koji su s njim dobili veću dubinu nego u Čovjeku sa zapada i Limenoj zvijezdi, ali ipak sa Stewartom najuspješnije.

Isto tako, sam James je imao dugogodišnje suradnje s mnogim redateljima, među njima su Frank Capra, Clarence Brown, Andrew McLaglen i sam Alfred Hitchcock, no Anthony Mann izvukao je najbolje iz njega iako su, naravno, Alfredovi filmovi povijesno nešto vrjedniji i popularniji.

Zajednički radovi:

• Winchester '73
• Bend of the river
• The Glenn Miller story
• The naked spur
• Thunder bay
• The far country
• The man from Laramie
• Strategic air command.

14. Redatelj: John Woo, glumac: Chow Yun-fat

"Čačkalica u ustima, po pištolj u obje ruke i udri" je slika koju svijet izvan Hong Konga ima o Chowu, ali pored statusa akcijske ikone, u rodnoj zemlji je i njegov glumački talent na izuzetnoj cijeni, pa su mu teške drame, komplicirani trileri, čak i romantične komedije nešto češće u filmografiji od omiljenog žanra Johna Wooa, čiji je No.1 pulen. Nagrade i nominacije da ni ne nabrajamo.

Akcijski klasici kao što su Hard boiled, The killer ili A better tomorrow plod su suradnje Chowa i Wooa, a to su ujedno i najkultniji dijelovi karijera obojice. Poslije je Woo preplivao Pacifik i dospio u Ameriku ne bi li i nju podsjetio da je nekad bila zemlja jednog Peckinpaha. Ostavio je jadnog Chowa da se snalazi kako zna, dok je ovaj počeo (vrlo uspješno) lutati s Van Dammeom, Travoltom, Cageom, Cruiseom i sličnim svecima i grešnicima zapadnog svijeta... 

Chow debeljuškast, uredne zurke, umilnog osmijeha - čak je i sam Woo njegov izgled naveo kao najveći razlog zašto je od njega bilo lako napraviti zvijezdu akcija - "zato što ne izgleda kao jedna takva". A što se tiče Johna, recimo to ovako. Da su Melville, Leone i Kurosawa rođaci i da imaju zajedničkog bratića od hongkonške snahe, taj bratić bi bio on. Zaista kombinacija za poželjeti.

Zajednički radovi:

• A Better tomorrow
• A Better tomorrow II
• The killer
• Once a thief
• Hard boiled.

13. Redatelj: Satyajit Ray, glumac: Soumitra Chatterjee

"Nikada ne pogledati film Satyajita Raya znači provesti život na svijetu bez sunca ili mjeseca. Ne mogu zaboraviti uzbuđenje koje sam osjetio kada sam gledao Pather Panchali. To je vrsta filmske priče koja plovi iskrenošću i čašću velike rijeke", rekao je Akira Kurosawa.

Ne može Bollywood biti prva asocijacija na indijski film, već jedan od velikih stvaratelja XX. stoljeća, prije svega redatelj, ali i scenarist, kompozitor, grafički dizajner, pjesnik, istinski simbol Indije, dobitnik svih nagrada koje čovjek može dobiti i, što je najvažnije, uzor i primjer filmadžijama Azije, Europe i Amerike, ne samo Kurosawi nego i Scorseseu, Coppoli, Triffautu, Kazanu, Ivoryju i tako unedogled... A filmovi poput spomenutog Panchalija, pa zapravo čitava Apu trilogija, Devi, Nayak i ostali će se analizirati i studirati dok je filma i svijeta. Indija = Ray. 

A kada je najveći od najvećih Indijaca koristio jednog glumca čitavih 15 puta, valjda nije potrebno ni isticati koliko je čovjek imena koje je teško zapamtiti doprinio ostavštini Raya i zato bez sumnje Soumitra Chatterjee ima svoje platinasto mjesto u povijesti filma. Kao i njihova suradnja.

Zajednički radovi:

• Apur Sansar
• Devi
• Teen Kanya
• Abhijan
• Charulata
• Kapurush
• Aranyer Din Ratri
• Ashani Sanket
• Sonar Kella
• Joi Baba Felunath
• Hirak Rajar Deshe
• Ghare Baire
• Ganashatru
• Golokdham Rahasya
• Shakha Proshakha.

12. Redatelj: Alfred Hitchcock, glumac: Cary Grant

"Nikad nisam rekao da su glumci stoka, to nije točno. Ono što sam rekao i iza čega stojim jest da glumce treba tretirati kao stoku", rekao je Alfred Hitchcock.

Tko je ikad radio s glumcima, zna koliko je stari Alfred bio u pravu, a on je baš otvoreno mrzio tu profesiju i najteže mu je kod snimanja filmova padala činjenica da mora i glumce uvrstiti u svoje djelo, ali što ćete, to je život. I kada jedan čovjek takvih shvaćanja ipak nađe u dubini duše ljubav za samo jednog pripadnika zanata koji ne podnosi, znači da je taj pripadnik posebna zvjerka.

Da, to je Cary Grant i više puta je Hitch isticao da je to jedini glumac kojeg je volio, a iako četiri zajednička filma nisu previše, ipak je to najviše puta da je netko igrao glavnu ulogu kod najvećeg majstora trilera. Točnije, samo su Cary i James Stewart po četiri puta to uradili, ali nikad nije imao tako lijepe riječi za Jimmyja, čak ga je krivio za neuspjeh Vertiga, dok ništa slično o Grantu nije rekao. I kada je snimao svoj ultimativni špijunski triler Sjever-sjeverozapad, Hitchcock je čekao i čekao priliku da uposli Granta, jer je znao da samo on može iznijeti taj pre-Bond bondovski film i bio je apsolutno u pravu. I ranije je svoje najšarmerskije glavne role redovno darivao Grantu jer većeg šarmera teško da je ikada bilo. 

Zajednički radovi:

• Suspicion
• Notorious
• To catch a thief
• North by northwest.

11. Redatelj: Jean Renoir, glumac: Jean Gabin

Dva Jeana, sličnog prizvuka kao dva Johna (Ford i Wayne), gospoda Renoir i Gabin snimili su zajedno tri klasika prije izbijanja Drugog svjetskog rata, kada su obojica emigrirali za Hollywood, ali, nažalost, tamo nisu surađivali niti su se uspjeli nametnuti kako dolikuje.

Tri zajednička predratna naslova su Čovjek zvijer, Na dnu i posebno značajna Velika iluzija u kojoj je stanoviti Gabin sjajan kao i uvijek, no prevagu su odnijeli Erich von Stroheim i Pierre Fresnay, čiji su dijalozi najbolji dio filma, koji je sam po sebi lektira u antiratnim okvirima i sveukupno kinematografskim. Poslije rata su Renoir i Gabin snimili i Francuski kankan 1955. godine, mjuzikl u boji, nije značajan kao prethodna djela, ali je također izuzetno cijenjen.

I pored kasnije pridošlog novog vala i mlađih snaga koje su možda i razvikanije od njih dvojice, opći je dojam da, kada bi francuski film trebalo svesti na jednog redatelja i jednog glumca, ne bi trebalo tražiti dalje od ova dva imena. Jean Renoir i Jean Gabin.

Zajednički radovi:

• The lower depths
• Grand Illusion
• La bete humaine
• French cancan.

I evo nas na rubu Top 10. Sljedećeg tjedna idemo od 10. do 6. mjesta i sada slijede baš najveće zvijezde i njihovi ništa manje slavni tutori iza objektiva. Čitamo se uskoro, najbolje tek dolazi.