KARIJERA Demi Moore vrlo je specifična i, ovisno o tome u kojoj ste ju fazi prvi put susreli, imate i različito mišljenje o tome o kakvoj je glumici riječ. Bilo je tu svega - od kultnog St. Elmo's Firea, preko Ghosta, koji je nekim čudom nadrastao bizarnu premisu, i A Few Good Men, u kojem bez problema parira Cruiseu, koji želi nadglumiti svaku osobu u kadru, i Nicholsonu, koji je nadglumio svaku osobu u kadru, druge polovice devedesetih i feminističkih parodija Striptease i G.I. Jane, pa sve do kasnije faze karijere, kada je zablistala u Margin Callu i Feudu.

Ukratko, Demi je uvijek tu i obavlja odličan posao koji, nažalost, često prolazi ispod radara. Nadajmo se da će tu nepravdu ispraviti The Substance u kojem ima jednu od boljih uloga karijere. 

Satirični horor

Francuska redateljica i scenaristica Coralie Fargeat iza sebe ima seriju The Sandman, a ovo joj je drugi igrani film i mogao bi ostaviti puno dublji trag od osvetničkog prvijenca Revenge. The Substance je satirični horor koji bismo najbolje mogli opisati kao "Death Becomes Her, ali u režiji Davida Cronenberga". 

Radnja prati Elisabeth Sparkle, glumačku zvijezdu na zalasku karijere koja sa sve teže bori s najvećim holivudskim grijehom - starenjem. U očajničkim pokušajima da vrati ili barem nakratko uspori godine, pristaje koristiti misteriozni lijek s crnog tržišta o kojem zna vrlo malo, ali daje rezultate.

Ukratko, serum funkcionira tako da na sedam dana dobivate pristup mladoj verziji sebe, nakon čega kontrolu preuzima starija verzija i tako u krug. Postoje samo dva pravila: strogo se morate pridržavati roka od sedam dana i ne smijete zaboraviti da ste, unatoč svemu, jedna osoba. 

Naravno, stvari se brzo zakompliciraju i film u 140 minuta daje fenomenalno slojevit komentar, ne samo industrije fokusirane na površno već i nerealnih standarda ljepote, ali i našeg doživljaja starenja. Da ne bi bilo zabune, ovo je kompletno poremećen film čija je redateljica na vrijeme shvatila da ovo neće funkcionirati ako se počne doživljavati preozbiljno i ne dopusti si odlazak u potpuni apsurd. 

Što i čini. 

Vrlo brzo i vrlo intenzivno. 

Ne trudi se biti pametniji nego što jest

A budući da je još jedan koji na više ili manje očite načine daje hommage velikanima, očekivano je stiliziran, ali ne odlazi (previše) u artsy-fartsy preseravanje koje je samo sebi svrha. Film ne zaboravlja biti zabavan i barem je na površini vrlo prohodan te se ne trudi biti pametniji nego što jest. Upravo suprotno, čini se da pokušava biti gluplji i apsurdniji kako bi malo ublažio nimalo suptilnu poruku koju obilno istovaruje.

Stoga, ne očekujte realan prikaz. Zaplet ovog filma je sulud, likovi su gotovo karikaturalni arhetipovi i bit će vam teško prožvakati ga ako ste se u gledanje upustili očekujući klasičan horor. Ne, ovo je satira, i to satira koja ne gubi vrijeme na uvjerljivost. 

Uglavnom, Demi je stara glumica, a Margaret Qualley glumi mlađu verziju Sue koja se pojavljuje i polagano preuzima, ne samo njenu staru emisiju već i njen život. I koliko god Qualley bila uvjerljiva i seksi u ulozi Sue, najbolji trenuci bez ikakve sumnje pripadaju Demi Moore, kojoj je ovo svojevrsni meta-moment, prilika da se pred kamerama suoči sa stvarnošću u kojoj su se našle i ona i druge glumice nakon što su završile na "pogrešnoj strani dvadesetih". 

S tim teretom film je vrlo lako mogao završiti na "pogrešnoj strani poruke" i početi s dociranjem, a to je u današnje vrijeme teško oprostiti. Na svu sreću, redateljica bira put apsurda i radi ono što najbolji horori i rade - poruku pakira u scene užasa koje bi mogle biti previše i za one najotpornije. 

No, svoju poruku prenosi vješto i, koliko god očit bio u svojoj "ovo su užasi i unutarnje borbe kroz koje žene prolaze kako bi izgledale mlađe" poruci, opraštate mu jer odrađeno je pametno.  

Supstanca u kina dolazi 19. rujna.