KAMO se može ići s vrha? Samo prema dnu – reći će neki. Pod uvjetom da je prva sezona Squid Gamea bila apsolutni vrh televizije ovog desetljeća, spajajući masovnu popularnost s visokom kvalitetom priče koju je ispričala, očekivanja su bila previsoka da bi i najveći optimisti mogli vjerovati da će nastavak zadržati razinu svojeg prethodnika. Štoviše, većina gledatelja i obožavatelja osjećala je strah da će se stvari sigurno kotrljati nizbrdo.

Zbog toga su mnogi, uključujući i moje poznanike diljem svijeta, odgodili početak gledanja nastavka, bojeći se da bi im to moglo pokvariti sjećanje na seriju koju su nekada gotovo religiozno pratili, zatrpavajući društvene mreže memovima inspiriranim serijom i razgovarajući o njoj svugdje – na ulici, u kafićima, na poslu, na izlascima... jednostavno svugdje.

Je li ih taj strah prevario?

Nećemo ulaziti u spoilere, ali ono što možemo reći je – ne znamo.

Druga sezona je objavljena odjednom i svih sedam epizoda dostupno je na Netflixu za one koji se usude bingeati. Međutim, pored tih sedam epizoda, očekuje nas i treća sezona s dodatnih sedam, a moguće i više, koja bi trebala stići već u ljeto ili na jesen 2025. godine – što uopće nije tako daleko.

Šok i uzbuđenje koje smo osjetili prvi put ne može se ponoviti

Kao netko tko se uvijek svrstava među ljubitelje filma prije nego serijskog programa, na serije ponekad primjenjujem kriterije vrjednovanja koji vrijede za filmsku umjetnost. U tom smislu, Squid Game je film koji ukupno traje (ili će trajati) nešto manje od 24 sata, a trenutno smo pogledali tek 15.

Nezahvalno je davati konačne prognoze u ovoj fazi. Jasno je da, da nije bilo one ogromne popularnosti prije dvije godine i da je serija ostala neka opskurna korejska produkcija, jedva poznata i na lokalnom programu, ne bi ni bilo planiranih nastavaka. No volim vjerovati da iza svega ipak stoji nekakva poanta – da će treći dio vješto zaokružiti cjelinu. Jednog dana, za deset ili dvadeset godina, kada ponovno pustimo tu prvu, famoznu sezonu koja je postavila sve ključne elemente priče i zarazila nas, podrazumijevamo da ćemo s istim žarom odgledati svih dvadesetak epizoda odjednom, baš kao prvi put.

Iz moje perspektive, trenutačni rezultat je neriješeno ili možda blaga prednost za naše, zahvaljujući golu u gostima. Naravno, šok i uzbuđenje koje smo osjetili prvi put, spoznaja veličine te morbidne tajne masovne igre – s maskiranim redarima i egzekutorima te očajnicima zaduženima u milijunima wona – nikada se ne može ponoviti. Antologijske scene poput igre "Crveno svjetlo, zeleno svjetlo" ili demokratskog glasanja koje je, na naše iznenađenje, zaista prekinulo Igre, bile su emotivni rollercoaster kakav se ne zaboravlja.

Svi željno iščekujemo sljedeću igru

Seong Gi-hun, pobjednik prvih igara, vraća se s misijom da raskrinka moćnike koji upravljaju igrama. No problem je što oni znaju svaki njegov potez, a njegovo bogatstvo iz njihove perspektive ne znači ništa. Simpatični starac broj 001 razumljivo je odsutan, dok crna maska sada ima glavnu ulogu u tumačenju karizmatičnog korejskog glumca Lee Byung-huna. Seong Gi-hunov put prema pravdi vodi ga natrag na poligon, no uvertira koja uključuje njegovu istragu, uzbuđenje potrage za tajanstvenim regruterom iz podzemne željeznice i povratak likova poput Gong Yooa ponovno nas uvlači u priču.

Kada igre ponovno krenu, sve ostalo pada u drugi plan.

Novi likovi majstorski su uvedeni, a njihov razvoj omogućuje nam da odmah suosjećamo s njihovim sudbinama. Paralelno s time, priča istražuje i vanjski svijet u kojem se Seong Gi-hunov križarski pohod sve više zahuktava.

Na kraju, sve se vraća osnovama – uzbuđenju igranja za najviši ulog, očaju, pohlepi, izdaji i hrabrosti koji, čini se, jedino ovdje, u ovom izmišljenom svijetu, mogu postojati u tako čistom obliku. Bez obzira na kulturološke finese koje Korejci razumiju bolje od nas, svi željno iščekujemo sljedeću igru.

A zašto smo kao društvo takvi i zašto svijet postaje sve pokvareniji? Nadamo se da će nam treća sezona, barem na umjetnički način, uspjeti dati odgovor na to pitanje.