DODJELA nagrada Akademije filmskih umjetnosti i znanosti iz godine u godinu sve više skreće na teren borbe za gledatelje jer kombinacija dugogodišnjeg sustavnog pada gledanosti, pandemije, loših odluka produkcije i jaza između ukusa publike (posebno mlađe) i Akademije dovela je do toga da se Oscare u SAD-u gleda sve manje i manje. U isto vrijeme ne smijemo zaboraviti to da dodjelu gleda otprilike milijarda ljudi u svijetu, što je sve samo ne zanemariva gledanost, a filmofili će se, unatoč svim kritikama, složiti da je ovo i dalje najbitnija dodjela u svijetu filma.

No, to ne znači da producenti dodjele ne pokušavaju učiniti apsolutno sve da situaciju promijene. Tim više jer ovo je vrijeme u kojem je izuzetno bitno ujediniti ljubitelje filma i vratiti ih u kinodvorane, odakle ih je covid-19 ekspresno istjerao i samo dodatno osnažio postojeće trendove postupnog preseljenja tradicionalno oskarovskih filmova na streaming servise, dok kinima dominiraju superjunaci i franšize.

To se može osjetiti i na samom izboru u kategoriji najboljih filmova jer su filmovi kao što su Belfast, Licorice Lizza ili Drive My Car bili apsolutno nevidljivi većini gledatelja. Teško je da ste ih mogli uhvatiti u kinima, a nisu dostupni ni na najjačim streaming platformama, dok će na ostatak, izuzev "crowdpleasera" poput Dunea, Don't Look Up ili Kinga Richarda, prosječni gledatelj teško reagirati čak i ako su dostupni.

Drugim riječima, ovogodišnja oskarovska poruka da se "ujedinimo" i spasimo film djeluje pomalo promašeno jer oskarovski filmovi iz godine u godinu sve češće samo odrađuju ograničenu kinodistribuciju kako bi opravdali nominaciju, a Akademija vrlo rijetko daje priliku blockbusterima, osim u tehničkim kategorijama.

Naravno, ovo nije natjecanje u popularnosti niti publika odlučuje o tome tko će biti nominiran pa sve ove rasprave o tobožnjim "oskarovskim nepravdama" iz godine u godinu djeluju sve besmislenije. To su očito shvatili i gledatelji i producenti pa s jedne strane imamo pad gledanosti, a s druge pokušaje da se gledatelje vrati potezima poput odavanja priznanja filmovima koje biraju producenti.

O gledanosti ovogodišnje dodjele će se svakako pričati i u narednim danima, a kod nas su se za gledatelje u HRT-ovu prijenosu ponovno borili Boško Picula, Nenad Korkut i Mario Kozina. I dok su sam prijenos tradicionalno dobro odradili, HRT-ova Noć Oscara 2022. djelovala je, najblaže rečeno, suvišno. Povremena javljanja iz studija tijekom kojih kroz dva 15-minutna bloka nije rečeno apsolutno ništa bitno što se nije ponovilo tijekom samog prijenosa, i to u daleko suvislijoj verziji.

Što se same dodjele tiče, nakon pandemijskog gnjaveža koji smo prošle godine istrpjeli, ovo je dobrodošao povratak na klasične dodjele, na kakve smo navikli. Najviše se spominjao povratak voditelja, a to su ove godine bile tri komičarke, Amy Schumer, Wanda Sykes i Regina Hall.

A krenulo se jako. Venus i Serena Williams odmah na početku najavile su prvu nominiranu pjesmu Be Alive u izvedbi Beyonce iz filma King Richard. Beyonce je odradila jedan od svojih uobičajenih megalomanskih nastupa pa smo vidjeli sve, od tenisačica i konja, preko orkestra, plesačica i zbora, pa sve do odlične koreografije i izvedbe. Odlično za početak.

Super se nastavilo i zajedničkim uvodom triju komičarki koje su pripremile odličan materijal koji je dodatno zakucala Schumer našalivši se na račun nekih od većih zvijezda večeri. Nije bila oštra kao što je najavila, ali lijepo je vidjeti povratak komičara u voditeljskoj ulozi (prvi put nakon 2018.) jer filmske zvijezde pokazale su se kao loš izbor iako su ove godine mnogi od prezentera odradili fenomenalan posao.

Najbolja sporedna glumica

Ariana DeBose (West Side Story)
Jessie Buckley (The Lost Daughter)
Judi Dench (Belfast)
Kirsten Dunst (The Power of the Dog)
Aunjanue Ellis (King Richard)

Prva očekivana pobjeda večeri je mlada Ariana DeBose za ulogu Anite u Spielbergovom remakeu mjuzikla West Side Story. DeBose već je osvojila BAFTA-u i SAG pa su više-manje svi znali da će se ovo dogoditi. Iako je publika, sudeći prema reakcijama, naginjala Aunjanue Ellis, očito je da Akademija ne misli isto.  

Večer se nastavila uz dodjelu nagrada, gdje je dominirao Dune u više-manje svim tehničkim kategorijama kao što su zvuk, filmska fotografija i vizualni efekti koji su nesumnjivo podigli kvalitetu na višu razinu, pogotovo u moru Marvelovih filmova koji djeluju više kao crtići nego filmovi. Dune je pokazao savršen balans između digitalnih i praktičnih efekata.

Što se predprijenosa tiče, odluka da se dio nagrada dodijeli unaprijed s prezenterima pokazala se kao dobra jer, koliko god neki od njih bili ključni, činjenica je da se ne radi o televizičnim nagradama. Doduše, zahvaljujući ovoj odluci, dodjela je postala zanemarivo brža, ali i dalje je sve završilo u šest ujutro.

Najbolji animirani dugometražni film

Encanto
Flee
Luca
The Mitchells vs. the Machines
Raya and the Last Dragon

Još jedna nagrada koju smo vrlo lako mogli predvidjeti je nagrada za razvikani Encanto koji, osim što je hit, pogađa sva ona mjesta koja se u današnje vrijeme očekuju od filmova. Nakon desetljeća Disneyjevih animiranih filmova prepunih bijelih junaka došlo je vrijeme i za dugo zanemarivane junake, kao što je kolumbijska obitelj čijim se članovima Encanto bavi, a to je prepoznala i Akademija.

Najbolji sporedni glumac

Troy Kotsur (CODA)
Ciarán Hinds (Belfast)
Jesse Plemons (The Power of the Dog)
J. K. Simmons (Being the Ricardos)
Kodi Smit-McPhee (The Power of the Dog)

Nitko nije bio posebno iznenađen ni nakon što je nagradu za najboljeg sporednog glumca uzeo Troy Kotsur za ulogu Franka Rossija u filmu CODA.

Ovo je bio povijesni trenutak za Akademiju jer Kotsur je prvi gluhi glumac koji je osvojio nagradu. Podsjećamo, Marlee Matlin prva je gluha glumica koja je osvojila Oscara, i to za debi u filmu The Children of a Lesser God iz 1986.

Najbolji međunarodni film

Drive My Car (Japan) – Ryusuke Hamaguchi
Flee (Danska) – Jonas Poher Rasmussen
The Hand of God (Italija) – Paolo Sorrentino
Lunana: A Yak in the Classroom (Butan) – Pawo Choyning Dorji
The Worst Person in the World (Norveška) – Joachim Trier

Budući da nitko nije očekivao da će u kategoriji najboljeg filma pobijediti hvaljeni Drive My Car, mnogi su predvidjeli da će Akademija to nadoknaditi u kategoriji međunarodnog filma. To su i učinili i Hamaguchijev film zasluženo je osvojio Oscara.

U ovoj fazi već se osjećao zamor sadržaja jer, unatoč izvedbama za Oscara nominiranih pjesama i povremenih skečeva (čija je kvaliteta padala kako je večer odmicala), činjenica da se nije dogodilo apsolutno ni jedno iznenađenje i da su se govori zahvale iz predprijenosa znali razvući dulje nego govori u bitnim kategorijama dovela je do toga da imate osjećaj da gledate isto što i svake godine. Da, ovo je povratak klasičnoj dodjeli, ali svemu je nedostajalo ono nešto.

Najbolji izvorni scenarij

Belfast – Kenneth Branagh
Don't Look Up – Adam McKay i David Sirota
King Richard – Zach Baylin
Licorice Pizza – Paul Thomas Anderson
The Worst Person in the World – Eskil Vogt i Joachim Trier

Ovo je bilo umjereno iznenađenje, ali, nažalost, u kategoriji koja spada u ladicu onih koje će malo tko doživjeti. Naime, Branaghu je ovo najosobnije iskustvo jer priča Belfasta zapravo prati njegovo odrastanje u Irskoj, a slično je i s Andersonom koji je u Licorice Pizza opisao svoje odrastanje u sedamdesetima. Ono što su mnogi očekivali bio je upravo Oscar za Andersona.

Najbolji scenarij prema predlošku

CODA – Sian Heder
Drive My Car – Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe
Dune – Jon Spaihts, Denis Villeneuve i Eric Roth
The Lost Daughter – Maggie Gyllenhaal
The Power of the Dog – Jane Campion

Što se scenarija prema predlošku tiče, tu bi se dalo raspravljati o nečemu što se neprestano događa, a to su scenariji prema stranim filmovima koji su relativno nedavno objavljeni. Upravo je to slučaj s filmom CODA koji je remake uspješnog francuskog filma iz 2014. La Famille Bélier, što bismo mogli nazvati linijom manjeg otpora jer radi se o scenariju prema... scenariju.

Uglavnom, sve je bilo bez iznenađenja dok Will Smith nije izašao na binu i udario komičara Chrisa Rocka koji se našalio na račun ćelavosti njegove supruge. Svakako događaj koji će ući u povijest dodjele jer, što se nezaboravnih trenutaka tiče, ovo je jedan od najlegendarnijih. 

Najbolja pjesma

No Time to Die iz No Time to Die – Billie Eilish i Finneas O'Connell
Be Alive iz Kinga Richarda – DIXSON i Beyoncé Knowles-Carter
Dos Oruguitas iz Encanta – Lin-Manuel Miranda
Down to Joy iz Belfasta – Van Morrison
Somehow You Do iz Four Good Days – Diane Warren

Nije bilo iznenađenja ni što se najbolje pjesme iz filma tiče jer svi su jako dugo najavljivali da će pobijediti upravo pjesma iz najnovijeg Bonda. Neki su vjerovali da će to možda biti Encanto ili King Richard, ali Akademija je odlučila ispuniti apsolutno sva predviđanja. 

Najbolja režija

Jane Campion – The Power of the Dog
Kenneth Branagh – Belfast
Ryusuke Hamaguchi – Drive My Car
Paul Thomas Anderson – Licorice Pizza
Steven Spielberg – West Side Story

Kevin Costner najavio je još jednu kategoriju u kojoj smo tjednima unaprijed znali pobjednicu. Naravno, riječ je o Jane Campion čiji The Power of the Dog nije često prozvan tijekom večeri, ali očito je da će ovo biti još jedna večer bez iznenađenja. Osim Willa Smitha, naravno.

Najbolji glumac

Will Smith (King Richard)
Javier Bardem (Being the Ricardos)
Benedict Cumberbatch (The Power of the Dog)
Andrew Garfield (Tick, Tick... Boom!)
Denzel Washington (The Tragedy of Macbeth)

Svi su znali da će Smith osvojiti Oscara za najbolju mušku ulogu, ali incident koji se dogodio sve je podigao na višu razinu. Njegov uplakani govor zahvale djelovao je nepovezano, a glumac se nekoliko puta pokušao osvrnuti na događaj koji će definitivno obilježiti ovu dodjelu, ali nije mu pošlo za rukom. 

Ono što je uspio jest pridobiti simpatije svih u dvorani, a i priča Richarda Williamsa ponovno se savršeno stopila s događajima iz pravog života, što je glumac i spomenuo, rekavši da je Williams bio "strastveni branitelj svoje obitelji", što je očiti pokušaj da svoj potez opiše kao obranu časti svoje supruge. Još uvijek nije poznato što će se dogoditi, ali moglo bi ispasti da će ga Akademija na neki način sankcionirati. Neovisno o tome hoće li mu oduzeti nagradu ili ne ili mu zabraniti ponovni dolazak, ovo će ostati mrlja u njegovoj karijeri, bez obzira na to kako javnost na kraju reagirala.

Najbolja glumica

Jessica Chastain (The Eyes of Tammy Faye)
Olivia Colman (The Lost Daughter)
Penélope Cruz (Parallel Mothers)
Nicole Kidman (Being the Ricardos)
Kristen Stewart (Spencer)

U tjednima prije dodjele sve je ukazivalo na to da će Oscara dobiti Jessica Chastain i, na iznenađenje apsolutno nikog - upravo se to i dogodilo. No, ovo je jedna od onih "zakašnjelih nagrada" kojom se Akademija iskupljuje fenomenalnim glumicama kojima su propustili dodijeliti kipiće u trenutku kada su to trebali učiniti.

Najbolji film

CODA
Belfast
Don't Look Up
Drive My Car
Dune
King Richard
Licorice Pizza
Nightmare Alley
The Power of the Dog
West Side Story

U periodu koji je prethodio dodjeli bilo je više nego jasno da je apsolutni favorit The Power of the Dog, što se najavilo i kroz osvojenu BAFTA-u koja je redovito prvi glasnik Oscara. Lady Gaga i Liza Minelli najavile su najbolje filmove i dogodilo se doslovno jedino veliko iznenađenje ove dodjele (što se nagrada tiče), a nagradu je na kraju osvojio film koji je dugo bio favorit, ali u posljednjoj etapi utrke sve je ukazivalo na to da će nagrada pripasti filmu Jane Campion.

No, odluka Akademije na kraju je pala na CODA, skromnu dramu o djevojci koja je jedina članica gluhe obitelji koja nije gluha. The Power of the Dog tako je postao najveći gubitnik ove dodjele s 12 nominacija i samo jednim osvojenim kipićem, dok je najbolje prošao Dune s 10 nominacija i šest nagrada.

Najbolji zvuk

Dune – Mac Ruth, Mark Mangini, Theo Green, Doug Hemphill i Ron Bartlett
Belfast – Denise Yarde, Simon Chase, James Mather i Niv Adiri
No Time to Die – Simon Hayes, Oliver Tarney, James Harrison, Paul Massey i Mark Taylor
The Power of the Dog – Richard Flynn, Robert Mackenzie i Tara Webb
West Side Story – Tod A. Maitland, Gary Rydstrom, Brian Chumney, Andy Nelson i Shawn Murphy

Najbolja filmska fotografija

Dune – Greig Fraser
Nightmare Alley – Dan Laustsen
The Power of the Dog – Ari Wegner
The Tragedy of Macbeth – Bruno Delbonnel
West Side Story – Janusz Kamiński

Najbolji kratkometražni dokumentarni film

The Queen of Basketball – Ben Proudfoot
Audible – Matthew Ogens i Geoff McLean
Lead Me Home – Pedro Kos i Jon Shenk
Three Songs for Benazir – Elizabeth Mirzaei i Gulistan Mirzaei
When We Were Bullies – Jay Rosenblatt

Najbolji vizualni efekti

Dune – Paul Lambert, Tristan Myles, Brian Connor i Gerd Nefzer
Free Guy – Swen Gillberg, Bryan Grill, Nikos Kalaitzidis i Dan Sudick
No Time to Die – Charlie Noble, Joel Green, Jonathan Fawkner i Chris Corbould
Shang-Chi and the Legend of the Ten Rings – Christopher Townsend, Joe Farrell, Sean Noel Walker i Dan Oliver
Spider-Man: No Way Home – Kelly Port, Chris Waegner, Scott Edelstein i Dan Sudick

Najbolji animirani kratkometražni

The Windshield Wiper – Alberto Mielgo i Leo Sanchez
Affairs of the Art – Joanna Quinn i Les Mills
Bestia – Hugo Covarrubias i Tevo Díaz
Boxballet – Anton Dyako
Robin Robin – Dan Ojari i Mikey Please

Najbolji kratkometražni film

The Long Goodbye – Aneil Karia i Riz Ahmed
Ala Kachuu – Take and Run – Maria Brendle i Nadine Lüchinger
The Dress – Tadeusz Łysiak i Maciej Ślesicki
On My Mind – Martin Strange-Hansen i Kim Magnusson
Please Hold – K.D. Dávila i Levin Menekse

Najbolja kostimografija

Cruella – Jenny Beavan
Cyrano – Massimo Cantini Parrini i Jacqueline Durran
Dune – Jacqueline West i Bob Morgan
Nightmare Alley – Luis Sequeira
West Side Story – Paul Tazewell

Najbolja montaža

Dune – Joe Walker
Don't Look Up – Hank Corwin
King Richard – Pamela Martin
The Power of the Dog – Peter Sciberras
Tick, Tick... Boom! – Myron Kerstein i Andrew Weisblum

Najbolji produkcijski dizajn

Dune – Patrice Vermette i Zsuzsanna Siposdouble
Nightmare Alley – Tamara Deverell i Shane Vieau
The Power of the Dog – Grant Major i Amber Richards
The Tragedy of Macbeth – Stefan Dechant i Nancy Haigh
West Side Story – Adam Stockhausen i Rena DeAngelo

Najbolja filmska glazba

Dune – Hans Zimmer
Don't Look Up – Nicholas Britell
Encanto – Germaine Franco
Parallel Mothers – Alberto Iglesias
The Power of the Dog – Jonny Greenwood

Najbolji dugometražni dokumentarac

Summer of Soul (...Or, When the Revolution Could Not Be Televised) – Ahmir "Questlove" Thompson, Joseph Patel, Robert Fyvolent i David Dinerstein
Ascension – Jessica Kingdon, Kira Simon-Kennedy i Nathan Truesdell
Attica – Stanley Nelson i Traci A. Curry
Flee – Jonas Poher Rasmussen, Monica Hellström, Signe Byrge Sørensen i Charlotte de la Gournerie
Writing with Fire – Rintu Thomas i Sushmit Ghosh

Najbolja šminka i frizura

The Eyes of Tammy Faye – Linda Dowds, Stephanie Ingram i Justin Raleigh
Coming 2 America – Mike Marino, Stacey Morris i Carla Farmer
Cruella – Nadia Stacey, Naomi Donne i Julia Vernon
Dune – Donald Mowat, Love Larson i Eva von Bahr
House of Gucci – Göran Lundström, Anna Carin Lock i Frederic Aspiras