PUN LONAC stroge ozbiljnosti koja se miješa s dvije žlice empatije na svakih sat vremena, to je recept kojeg se držao Brian Donlevy i pomoću kojeg je stvorio respektabilno ime. Jedan od onih glumaca kog pri kraju karijere uglavnom neće zvati legendom, nego veteranom, ali nitko ne bi pogriješio ni kad bi ga nazvao ovim prvim. No to je za momke njegovog kova rezervirano tek za poslije smrti.

Veteran je zapravo i istinitija odrednica, to jest više utemeljena u stvarnim zbivanjima pošto je Donlevy zaista bio sudionik Prvog svjetskog rata, i to je slagao za svoje godine da bi se našao u vojsci. Rekao je da ima 16, što je bila donja granica za prijavljivanje, a ustvari je bio 14-godišnjak, međutim želja da se osjeti ponos u grudima dok se bori za domovinu bila mu je dovoljan razlog da malo prošara dokumente i već do kraja rata je stigao pilotirati po Francuskoj.

Srećom, i sve to preživjeti.

S glumom krenuo u dvadesetima

S glumom je krenuo tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća, što se poklopilo i s njegovim dvadesetim godinama pošto je rođen 1901. Počeo je biti primjetan po Broadwayu, pomalo i u nijemim filmovima. Njegov prvi značajan probojnički udar u Hollywoodu bio je 1935. u  naslovu Barbary Coast Howarda Hawksa i već do kraja tog desetljeća je skupio preko 20 filmova, također i nominaciju za Oscara za ulogu sadističkog narednika Markoffa. 

U pitanju je film Beau Geste (ili Legija smrti, kako je kod nas prevođeno), zaista vrhunska uloga u kojoj je Donlevy dosta suroviji nego obično i može se reći da je dobro što ga nije odvelo u uvalu zvanu "typecast", jer lako se moglo dogoditi da samo slične likove igra do kraja života.

Bilo je pameti u Hollywoodu tad, shvatili su da ovaj čovjek može i mnogo više i mnogo drugačije, pa je nastavio biti produktivan i tijekom četrdesetih i pedesetih, što kao nositelj radnje, što kao prvi do nositelja. Posebno je bitno spomenuti Stakleni ključ s Alanom Laddom i Veronicom Lake, onda Langov Hangmen also Die, debi Prestona Sturgesa Veliki McGinty, cameo u isto Sturgesovom The Miracle of Morgan's Creek, Američka romansa, Gentleman after Dark, Komandna odluka, pa Poljubac smrti, gdje je bilo teško vidjeti se pored Richarda Widmarka i njegovog guranja nepokretne žene niz stepenice.

Borio se s rakom grla

Prije svega toga dogodio se Destry opet jaše, a poslije svega i Big Combo 1955, što mu je vjerojatno posljednji veliki film kad su i on i svi ostali glumci (Cornel Wilde, Richard Conte, Jean Wallace, ima i Leeja Van Cleefa) obavili vrstan posao, no ipak ostali pomalo u sjeni vizualnih rješenja Johna Altona i tu se svakako nema što zamjeriti.

Već tad je bio okrenut više televiziji, tijekom šezdesetih se nije mnogo gurao ni na jednoj platformi, a 1972. je preminuo nakon borbe s rakom grla, što je tužno naročito ako se uzme u obzir da nije ni bio pušač, osim u filmovima, ali realno i u filmovima je sljuštio bar godišnju proizvodnju berbe duhana u Podravini. 

Uz Briana je u smrtnom času bila treća i posljednja mu supruga Lillian Lugosi, inače bivša Belina žena koja se, eto, držala Draculinog prezimena i kad nije više bilo potrebe za tim. Dijete Clevelanda, strašan ili bar strašno solidan glumac, svakako i veteran i legenda - Brian Donlevy.