FILMOVI američkog redatelja Davida Lyncha definitivno više spadaju u domenu umjetnosti nego zabave. Njegova redateljska ostvarenja obuhvaćaju cijeli niz tema, ali uvijek im je zajedničko plesanje na samom rubu stvarnosti i pejzaža snova. Od genijalnog Lost Highwayja koji dekonstruira sjećanje, pa do Mullholland Drivea koji zadire u fantaziju holivudske filmske industrije, Lyncha već dugo zanima ljudska podsvijest.

Lyncha takve teme zanimaju i u privatnom životu. Naime, redatelj svaki dan, i to dva puta dnevno, prakticira transcendentalnu meditaciju, stoga ne iznenađuje da se svi njegovi filmovi poigravaju s duhovnošću. Blue Velvet zaranja u pitanje morala i grijeha, dok Straight Story istražuje filozofije Friedricha Nietzschea, propitkujući besmisao života.

Ipak, iako su ovi gore spomenuti filmovi poznati po tome što se poigravaju s takvim temama, Lynch nije izabrao ni jedan od njih kao svoj najduhovniji filmski komad.

"Vjerovali ili ne, Eraserhead je moj najduhovniji film, ali nitko ga nikada tako nije doživio. Imao sam osjećaje koje sam htio prenijeti, ali ih ni sam nisam potpuno razumio", izjavio je redatelj.

Govoreći dalje o svom debitantskom filmu, koji je zaludio svijet nezavisne američke kinematografije, Lynch je dodao: „Eraserhead bi već odavno nestao, ali tip po imenu Ben Barinholtz, kojeg zovu djedom nezavisnih filmova, vidio ga je u New Yorku, svidio mu se i odlučio ga je distribuirati. Rekao je: ‘Davide, neću potrošiti ni dolara na reklamiranje, a u roku od dva mjeseca bit će redovi po cijelom bloku.’ I tako je i bilo.”

Jedan od najozloglašenijih nezavisnih filmova svih vremena, Lynchev prvijenac, i dalje je omiljen među publikom diljem svijeta. Trebalo je oko pet godina da se film dovrši, snimljen je s budžetom od samo 100 tisuća dolara, a Lynch je neko vrijeme i živio na setu, i to u protagonistovoj spavaćoj sobi. Ipak, film je stekao brojne slavne obožavatelje, od H. R. Gigera i Charlesa Bukowskog pa do Stanleyja Kubricka, kojemu je to bio najdraži film.