ŠIŠMIŠI imaju lošu reputaciju koja apsolutno nema nikakve osnove. Najčešće sumnje da će nam šišmiši uletjeti u kosu, isisati krv ili da će nam prenijeti bjesnoću, daleko su od istine. Iako na svijetu postoje 3 vrste šišmiša koji se hrane krvlju, sigurni smo da neće htjeti baš vašu. Umjesto zaplitanja u vašoj kosi, oni bi radije papali neki ukusan komad voća ili nekih insekata.

 

A znate li koje insekte jako vole papati? Komarce! Mogu pojesti ogromnu količinu tijekom jedne noći - čak 600 do 1000 komaraca. 

Šišmiši mogu živjeti u špiljama (samo u špilji Veternici nađeno je 14 vrsta!), kamenolomima, napuštenim rudnicima, dupljama drveća te u potkrovljima kuća. Spomenut ćemo samo neke vrste, npr. veliki potkovnjak, južni potkovnjak, patuljasti šišmiš, šumski šišmiš, dugouhi šišmiš, dugokrili pršnjak, veliki šišmiš te širokouhi mračnjak koji je u Hrvatskoj, osim na Medvednici, nađen još samo u Gorskom kotaru.

 

Hrvatska je jedna od tridesetak zemalja Europe koje su potpisale Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša (UNEP/EUROBATS), kojim se podiže svijest javnosti o potrebi zaštite šišmiša. Svi šišmiši imaju oči i njima vide. Stoga je priča da su slijepi zapravo laž. Itekako im smeta bljeskalica fotoaparata ili svjetiljka. Ipak, bolje se orijentiraju tzv. eholokacijom. Eholokacija je sposobnost da se šišmiš orijentira tako da ispušta zvukove visoke frekvencije kroz usta i nos, a zvuk se odbija od predmeta oko njega.

Nadamo se da će ove slikice opovrgnuti njihovu lošu reputaciju i da ćete shvatiti koliko su zapravo šišmiši divna bića.