DA SE mogu vratiti petnaest, šesnaest ili sedamnaest godina unazad, baš sve bih radio drugačije. Online produkcijom počeo sam se baviti među prvima u Hrvatskoj, u vrijeme globalnih web pionira, godinu dana nakon Googlea, pet godina prije Facebooka. 

 

No proklet bio Feral Tribune, pod njihovim utjecajem 1999. želio sam rušiti Franju Tuđmana i stvarati bolju Hrvatsku. Da sam radio website o sladoledu, mačkama, poljskom cvijeću ili mravima danas bih vjerojatno bio multimilijuner. Gotovo svi dinosauri weba iz 1999. to su postali. Oni koji nisu, postali su milijarderi.

 

Ja sam vjerovao u bolju Hrvatsku i volio novinarstvo. Dodatni problem bio je što me novac tada nije ni najmanje interesirao.

 

Kroz naredne tjedne ispričat ću priču o sebi i Indexu od početka do kraja. Nekad ću prepričati par godina u jednom danu, nekad par dana neću imati volje napisati ništa. Hoćete li čitati ili nećete, manje je bitno. Ovu priču želim ponoviti i zbog sebe. Moja priča vam vjerojatno neće biti neka inspiracija, ali možda nekima bude pouka.

17.12.2017.

 

Index je pokrenut 10. prosinca 2002. godine. No priča o Indexu započela je u travnju 1999. Pretpovijest Indexa je osobna, više moja nego Indexova, ako vas zanima samo Index preskočite na idući odjeljak.

 

Kompjuteri su 1999. za mnoge bili luksuz, osobito ako ste živjeli u radničkom naselju. Prvi PC mogu zahvaliti kolegama skladištarima mog oca iz Dalekovoda koji su nakon njegove smrti prikupili novac za pomoć mojoj obitelji. 

 

Promatrajući svijet u bojama legendarnog Feral Tribunea, želio sam mijenjati Hrvatsku na bolje i sudjelovati u rušenju Franje Tuđmana. Ne podnoseći autoritete, jedini način da postanem novinar bio je da sam pokrenem medij. Tri mjeseca kasnije pokrenuo sam prve političke web siteove, Izbori.net i Vlast.net. 

 

Radio sam 24 sata dnevno, osim kad sam spavao (što nije bilo često) ili je sestra morala telefonirati (što je bilo često). Nije bilo moguće istodobno telefonirati i biti spojen na internet. Iz stana u Utrinama glumio sam novinsku redakciju, ne neuspješno.

 

Web siteovi tada nisu donosili nikakav novac koji mi je u to vrijeme bio i potpuno nebitan, mimo ogromnih računa za internet koje nismo mogli pokrivati. No javili su se donatori, Otvoreno društvo i US Aid pokrivali su ogromne troškove interneta koji su tada iznosili i trećinu plaće moje mame. Nakon pokrivanja računa, novcem mrskog Sorosa kupio sam Yugo 45.

 

Navučen na raskošni život s vlastitim automobilom s maglenkama i medijsku moć koju mi je davalo više od stotinu čitatelja dnevno, napustio sam fakultet.

 

Franjo Tuđman srušio se sam od sebe, na vlast je došla SDP-ova koalicija. Pokrenuo sam prvi news portal Vijesti.net. Ubrzo sam postigao dogovor s internet providerom Globalnetom i za njih radio i portal Online.hr.

 

Globalnet se ubrzo počeo raspadati po šavovima, prestali su financirati Online, a mi smo ih odlučili napustiti. Kako obavijestiti čitatelje o novom portalu? Globalnet nam je zabranio da napišemo da odlazimo pa smo obavijest o Indexu namjestili samo za posjetitelje izvan zgrade Globalneta. U zgradi Globalneta naslovnica je izgledala najnormalnije. Direktoru i ekipi u Globalnetu trebalo je nekoliko sati da ih netko nazove i obavijesti, no tada je već bilo prekasno. Naša najvjernija publika saznala je za Index, a mi smo napustili Globalnet i preselili u unajmljeni stan na Trešnjevci.

 

Ivan Matić uložio je 200.000 kuna za osnovne troškove i poklonio server koji se prvo nalazio u Globalnetu. S Globalnetovcima smo se potukli da bismo ga izvukli, ali na koncu smo imali server. Stolove smo kupili na 10 rata na karticu moje mame, a kompjutere smo svi donijeli od kuće. Ja sam još uvijek koristio PC powered by Dalekovod.

 

Dva tjedna nakon odlaska iz Globalneta, 2. prosinca 2002. Gordan Novoselec (programiranje), Aleksandar Mlinarić (prodaja oglasa), Andreja Hudika, Neven Barković, Ivana Barać (novinari), Vlado Bulić (kolumnist), Miljenko Nikolić (auto) i ja (dizajner, direktor, glavni urednik, novinar) pokrenuli smo Index. Hoće li biti plaća? Hoće dok ne potrošimo 200.000 kuna, dakle par mjeseci. Hoće li biti oglasa? Pojma nemamo, Oleg Maštruko je rekao da portali nemaju budućnosti. Ali bilo je nagrada.

 

Već u prosincu dobili smo sve pohvale i nagrade koje su se tada mogle dobiti. Svi informatički časopisi proglasili su Index najboljim hrvatskim web siteom. Da kontekst bude malo pošteniji, sumnjam da je u Hrvatskoj tad bilo više od pet web siteova kojima se netko ozbiljno bavio.

 

A mi smo se bavili ozbiljno. Bili smo news site 24/7. Vijesti smo objavljivali čak i vikendom: Andreja Hudika i ja izmjenjivali smo se vikendima i glumili redakciju.

 

Budućnost se činila sjajnom. Odlučili smo biti prvi pošteni medij, po svaku cijenu. Bit ćemo hrabri, iskreni, nepotkupljivi, maštali smo. Ali bit ćemo toliko dobri i posjećeni da nas oglašivači neće moći ignorirati. Budućnost u Hrvatskoj činila se sjajnom. Kakve smo budale bili.

 

 

U idućem nastavku: kako smo otkrili Thompsonov Jasenovac i Gradišku Staru i dobili prve prijetnje smrću, kako sam nas krenuo reklamirati nastupajući u svim TV emisijama u koje sam se mogao ugurati, kako sam za 200 kuna kupio Severinin pornić i kako sam pokrenuo i popušio u 24sata.