Foto: Futsal Dinamo

OSNIVAČ Futsal Dinama, Mate Čuljak (42), srušio se u četvrtak na turniru u Varaždinu i nedugo zatim preminuo u bolnici. Vijest o smrti šokirala je sve ljude bliske malom nogometu, a najviše igrače MNK Cvjetno Poliklinike Milojević koji su slavili titulu pobjednika 47. Kutije šibica. Za Cvjetno je igralo nekoliko igrača Futsal Dinama, a Čuljak je bio iznimno blizak i s ostalim članovima te momčadi.

Tužna vijest zatekla ih je u Domu sportova, a nitko od šoka nije mogao doći k sebi. Sreću su u sekundi zamijenile suze, a nekim igračima i Matinim prijateljima je navodno i pozlilo. Matija Đulvat je odmah krenuo u Varaždin, a potreseni Matija Capar nam je samo kratko rekao:

"Javili su nam njegovi prijatelji. Strašno težak trenutak, želim izraziti sućut obitelji."

Nekadašnji igrač Zagreba i Hajduka, a danas član Futsal Dinama Antonio Franja (39) na Facebooku se oprostio od svog velikog prijatelja.

"Nije fer! Znam da imaš sigurno neki turnir gore, ali mi ne možeš uzeti najboljeg igrača, trenera i prijatelja Bože! Nije fer", objavio je Franja.

Mate Čuljak bio je jedna od istinskih malonogometnih, sportskih i ljudskih legendi. Kao igrač je bio veliki španer, a nije nimalo čudno da mu je nadimak bio "Magija". Bio je višestruki osvajač Kutije šibica, a najbolje igračke dane dao je Uspinjači i Alumnusu. Bio je i hrvatski reprezentativac, a nakon sjajno odrađenog Svjetskog prvenstva 2000. godine dobio je priliku okušati se u najjačoj svjetskoj ligi - talijanskoj.

U središte zanimanja domaće javnosti ponovno pristiže prije par godina. Bio je jedan od entuzijasta koji je pokrenuo Futsal Dinamo, demokratski vođen klub koji je navijačima vratio osjećaj pripadnosti kakav godinama nisu imali u "velikom" Dinamu. Prije tri godine preuzeo je i klupu Futsal Dinama te je već u prvoj sezoni, uz rušenje rekorda na terenu i van njega, izborio pravo nastupa u prvoj ligi.

Nakon toga posvetio se onome zbog čega je uživao i gdje je na kraju i skončao - haklu. Bio je organizator mnogobrojnih malonogometnih liga za studente, djecu i rekreativce. Sve je to odrađivao s krajnjom poniznošću i smiješkom na licu. Dobri duh malog nogometa po posljednji je put sklopio oči, a ljudi sa svih strana Hrvatske još uvijek su u nevjerici.