Foto: Instagram/YouTube

O POČECIMA hip-hop scene na ovim prostorima dalo bi se raspravljati jer dok će jedni tvrditi da je sve započelo još ranih osamdesetih, drugi će isticati kraj osamdesetih, a treći drugu polovicu devedesetih.

Bez obzira na to započinjete li priču s Riječanima MC Buffalom i Ugly Leadersima ili zagrebačkim rap veteranima Renmanom te Boytronicom i D'Knockom iz perioda kada su izbacili Miami Ladies, nepobitna činjenica je da se onaj pravi bum koji je hrvatski hip-hop stavio na kartu dogodio tek kasnih devedesetih, u trenutku kada je The Beat Fleet izbacio svoj prvijenac Ping-Pong: Umjetnost zdravog đira (iako su se od samog početka žanrovski deklarirali kao ping-pong grupa), a Tram 11 doživio nevjerojatan uspjeh svojim singlom Hrvatski velikani.

Gdje si bio '91.?

Sve do tog trenutka hip-hop scena u Hrvatskoj definitivno se nije doživljavala kao glazbeni pokret, a ako i jest, govorimo o zamecima nečeg što će se artikulirati tek desetak godina kasnije. Ukratko, nije postojala jasno definirana scena, postojali su reperi.

Uz sve poštovanje pionirima ovog žanra, valja prepoznati jasne razlike između onih koji su to radili prvi i onih koji su stvorili scenu jer ranih su devedesetih repali i Drele i Zločesta djeca pa ih danas ne smatramo kamenom temeljcem hip-hop scene u Hrvatskoj.

Bilo kako bilo, mainstream mediji isprva su oduševljeno pratili ono što se događa u Splitu i Zagrebu, reperi su bili sveprisutni, viđali ste ih na TV-u, slušali na radiju, a bilo ih je čak i u reklamama. Međutim, prvotni balon oduševljenja brzo se ispuhao, a reperi su narednih deset godina odgovarali na nemaštovita pitanja neupućenih novinara koji su od njih tražili da definiraju razlike između rapa i hip-hopa i objasne zašto toliko mlataraju rukama i nose široke hlače.

I dok su se mediji okrenuli starim pričama i nastavili baviti rockom, zabavnjacima, Thompsonom, Severinom i pokušavali riješiti misteriju popularnosti cajki, hip-hop scena nastavila je rasti. Blackout se u vrlo kratkom vremenu nametnuo kao centrala svega relevantnog i kvalitetnog. To, naravno, ne znači da hip-hop nije postojao i razvijao se u ostalim dijelovima Hrvatske, ali zagrebačka scena kvalitetom je odskakala ne samo na lokalnoj nego i regionalnoj razini.

Tram 11 izbacio je dva kultna albuma, Nered i Stoka gurali su svoju klošarsko-kvartovsku priču, Bolesna Braća zajebanciju, Elemental se od diskretnog jazzy trojca prometnuo u jedan od najjačih bendova u regiji, a El Bahattee je nestao nakon dva odlično prihvaćena albuma.

Edo Maajka i prva smjena generacija

Nakon što se priča malo stišala napokon su se otvorila vrata i za neka druga imena, a bosanskohercegovački reper Edo Maajka postao je ultimativni dokaz da je hip-hop na ovim prostorima prerastao i zemljopisna i žanrovska ograničenja, postavši glazba za svakog, nazivali se oni reperima ili ne. Razina njegove popularnosti dotad je bila nezamisliva unutar žanra, a o utjecaju da i ne pričamo jer Edo je impersonalna i distancirana seciranja društva zamijenio osobnim iskustvima i pričama kroz koje je u hip-hop ubacio ono što mu je nedostajalo - emocije.

Nešto slično ubrzo je nakon njega pokušao i Shorty, međutim nakon prvotnog uzleta vrlo je brzo aterirao na estradno tlo što se, barem na dulje staze, pokazalo kao loše rješenje.

Druga polovica dvijetisućitih ujedno je i vrijeme prve veće generacijske smjene. Stara garda još je uvijek aktivna, ali pojavljuju se mnoga nova imena koja su do toga trenutka egzistirala uglavnom na underground sceni i muvala se po forumima.

I dok Zagreb teško pronalazi adekvatan nastavak onog što je stvorio prvi val izvođača okupljenih oko Blackouta, ostatak Hrvatske daje niz kvalitetnih imena, a posebno iskaču splitski Dječaci koji su 2008. izbacili Dramu koja je novinare i kritičare istog trena natjerala da ih uladiče kao nasljednike TBF-a iako to nikada nisu željeli biti; Kandžija čija Jelena 2009. postaje jedan od većih hitova koji ga stavlja na kartu i pretvara u najveću mladu nadu; a godinu dana kasnije izlazi i prvi album Krankšvestera kao potpuna dekonstrukcija i ironično promicanje svega onoga protiv čega su se domaći reperi načelno borili.

Zaprešićki Connect oduvijek je tematski uspješno balansirao između Tram 11 i Bolesne braće, a prije nego su se pretvorili u novovalne autotjunaše ostvarili su zavidan uspjeh koketirajući sa zabavnjacima kao što je Rozga i ulaskom na teren kojim je do tada suvereno vladao Nered, a radi se, naravno, o prigodničarskim navijačkim pjesmama.

Neki novi klinci

Ukratko, scena se u ovoj fazi već pošteno ofucala i nasušno je trebalo nešto novo, a nabrojani bendovi unijeli su upravo tu promjenu. Dvijetisućedesete obilježilo je nekoliko većih pomaka, i u tom pogledu govorimo prvenstveno o promjenama u zvuku i tematskom pristupu. Podžanrovi hip-hopa iz godine u godinu postajali su sve dominantniji, sve dok se jednog dana nisu nametnuli.

Iako se neki vjerojatno neće složiti s tom konstatacijom, hrvatska hip-hop scena nikada nije bila šarenija jer u istoj konstelaciji imamo jaka hip-hop imena koja se stilski naslanjaju na zvuk devedesetih (General Woo, ONI, Geralt, kolektiv 40industry, Ivan Vuković, KRAST i sl.), ali i vojsku mladih snaga kao što su Kiša metaka (kasnije i Krešo Bengalka kao samostalni izvođač), High 5 i Kuku$ s trap zvukom koji je, savršeno slijedeći svjetske trendove, pustio korijenje i na ovim prostorima.

Posebno zanimljiv podatak je i to da gotovo svi novovalni izvođači svoj uspjeh ne duguju strategiji PR timova izdavačkih kuća koje nisu u stanju servisirati ni karijere već etabliranih izvođača, a kamo li stvoriti nove. Ne, oni su svoj uspjeh ostvarili zahvaljujući društvenim mrežama i usmenoj predaji. Zapravo, klasično izdavaštvo potpisalo je kapitulaciju u slučaju hrvatskih repera koji su ih u potpunosti zaobišli i vlastitim snagama stvorili neposredan, dugotrajan i izuzetno kvalitetan kontakt s publikom.

Novi rock

Isto tako, u svijetu se nedavno dogodio još jedan veliki obrat i reperi su prvi put u povijesti postali popularniji od svih ostalih žanrova. To je mnoge navelo da ishitreno zaključe da je rap "novi rock".

Drži li ta priča vodu ili se radi o klasičnoj neutemeljenoj novinarskoj konstrukciji, zaista nije bitno jer niti su rokeri tražili "novi rock" i pronašli ga u rapu, niti je povlačenje paralela između dvaju žanrova ukorijenjeno u bilo čemu drugom osim u želji da se prikupe klikovi. Zvuči dobro, ali to je više manje to. Konstrukcije na stranu, rap je ono što je oduvijek bio, ali posljednjih je godina popularniji nego ikad ranije.

Ona bitna razlika je da rap danas u većem broju puni klubove i velike prostore. Bez obzira na to radilo se o festivalu Drito iz Tvornice koji iza sebe ima trogodišnju tradiciju višednevnog punjenja velikog pogona ili samostalnim koncertima okupljenih izvođača koji s manjim razlikama pune isti taj prostor, ovo je neupitan uspjeh za scenu koja je novi veliki zamah čekala od kraja devedesetih.

I upravo zato što se sve ovo događa mimo radara mainstream medija koji će se i dalje aktivno baviti guzicom i sisama Lidije Bačić, odlučili smo napraviti ovaj pregled najvećih imena u regiji.

HRVATSKA

Krankšvester

Osječki dvojac koji je zahvaljujući specifičnoj kombinaciji različitih stilova teško smjestiti u određeni žanr nego funkcioniraju u vlastitoj niši zbog koje privlače čak i one koji nikada nisu slušali rap.

Kuku$

Jedini čistokrvni predstavnici trapa na listi trenutno su jedan od najpopularnijih bendova na domaćoj sceni, a njihova popularnost polagano, ali sigurno širi se i na ostatak regije.

ONI

Oni u potrazi za nešto klasičnijim zvukom definitivno će pronaći rješenje u hardcore rap grupi ONI koja dokazuje da interes za zvukom devedesetih itekako postoji kod mlađih generacija.

Krešo Bengalka

Kao najistaknutiji član splitske rap grupe Kiša metaka, Krešo je u vrlo kratkom vremenu isplivao kao trenutno najpopularniji solo izvođač na sceni, a o njegovom utjecaju dovoljno govori i dugi niz suradnji te klonova koji su se pojavili.

Kandžija

Osječki reper prevalio je dug put od nove mlade nade do vođe vjerojatno najjačeg live rap benda koji oduševljava svakim novim nastupom, a radi se, naravno, o Golim ženama.

Stoka

Bez sumnje jedan od najotpornijih izvođača na sceni i čovjek koji je tijekom karijere imao najviše "velikih povrataka na scenu".

Gane Rimatore

Iako apsolutno neopravdano, Rijeka vrlo često prolazi ispod radara gotovo svaki put kada se priča o rapu u Hrvatskoj, a Gane je jedan od rijetkih koji su nakon DJ Pimpa uspjeli privući pažnju ostatka Hrvatske.

Fil Tilen

Od uspjeha s Debelom, preko sudjelovanja u showu Tvoje lice zvuči poznato, pa sve do voditeljske uloge u novoj sezoni Big Brothera, Fil Tilen možda je poznatiji kao reality zvijezda nego reper, ali to ne umanjuje njegovu vještinu.

SRBIJA

Bad Copy

Jedan od najutjecajnijih i najdugovječnijih rap bendova u regiji uspio je istovremeno nadrasti žanr kojem pripada, upasti u mainstream i pritom zadržati izvorni zvuk.

Kendi

Izuzetno talentirani i stilski neodređen reper postao je jedno od najzanimljivijih imena na sceni, a vrlo često iskrene i osobne teme koje bira također su veliko osvježenje u moru novonastalih grupa s ironijskim odmakom od onoga o čemu repaju.

Sajsi MC

Beogradsku repericu vrlo je teško definirati jer dok u solo vodama funkcionira na terenu underground elektronske glazbe, uspijeva šokirati razvikanim mainstream suradnjama kao što je ona sa Severinom.

Smoke Mardeljano

Tražite li autentičnog uličnog repera sa životnom pričom kakvu ste inače navikli slušati od njegovih američkih kolega, ne tražite dalje jer Smoke je nešto najtvrđe što je rap scena u regiji imala.

Mimi Mercedez

Iako egzistira na tankoj granici između klasičnog i novokomponovanog rapa, Mimi još uvijek možete pozvati na rap događanja a da se ne osjećate kao da ste učinili nešto pogrešno.

Prti Bee Gee

Beogradski zajebanti spadaju među najbolje predstavnike stare škole na sceni, a odanost zvuku devedesetih donijela im je i mnogobrojne fanove u vječnoj potrazi za klasičnim zvukom.

Furio Đunta

Osim što piše daleko kompleksnije i kvalitetnije od mnogih na sceni, Furio se izdvaja i po još jednom detalju - on je reper i liječnik, preciznije, kirurg.

Juice

Ponekad ćete ga pronaći u staroj školi, ponekad na trapu, a ponekad u čistokrvnim cajkama. Njegova prednost? Juice je otporan na etikete.

THCF

Srpski urlikavci stvorili su niz nezaobilaznih klupskih himni koje u jednakoj mjeri privlače i ljubitelje trapa, ali i one koji nemaju problema s tim da puste neki narodnjak.

Beogradski Sindikat

Angažirana glazba u pravilu sve teže privlači mase, ali BS je iznimka od tog pravila. S druge strane, mnogi ponekad olako zaboravljaju njihove šovinističke ispade u Govedini u kojoj su se obrecnuli na one koji "tolerišu Hrvate i gej parade".

Klika

Trap izvođači s ovog podneblja u načelu slijede pravila koja su postavila njihove američke kolege, ali pripadnici kolektiva Klika u svakom su pogledu drukčiji od ostatka scene. Oni imaju priču koja je isključivo njihova, a to je i više nego dovoljno da se istaknu kao jedna od najzanimljivijih pojava u hip-hopu.

BOSNA I HERCEGOVINA

Frenkie

Nekada je bio "mali od Ede", ali Frenkie je vrlo brzo izašao iz Edine sjene i stvorio vlastiti zvuk, privlačeći pritom more fanova koji ga smatraju jednim od ponajboljih repera u regiji. Ponekad angažiran, ponekad emotivan, ali uvijek brutalno iskren i izravan.

Kontra

Kada pričamo o rapu u BiH nikako ne bismo smjeli zaobići Kontru koji uz Frenkieja i Indigo čini jednu od najzanimljivijih novonastalih grupa na regionalnoj sceni.

Sassja

Ženska strana priče oduvijek je bila veliki problem regionalne, ali i svjetske scene. I dok se situacija u Americi mijenja, Sassja i Remi i dalje ostaju najbitniji ženski glasovi u moru testosterona.

 SLOVENIJA

Klemen Klemen

Iako je posljednji album izbacio 2015. Klemen Klemen i dalje je jedno od najrelevantnijih imena slovenske scene, a kada govorimo o slovenskom rapu, njegovo je ime nezaobilazno.

Nipke

Glazbom se bavi od malih nogu, ali na slovenskoj rap sceni prisutan je posljednjih 15 godina. Izdvaja se specifičnim smislom za humor, a do sad je surađivao s velikim imenima tamošnje scene kao što su Siddharta, Anika Horvat i Andrej Šifrer.

Zlatko

I dok se ostali reperi trude smisliti što opasnija imena, ljubljanski reper Zlatan Čordić je jednostavno - Zlatko. Ono po čemu se također izdvaja je njegov, za žanr netipičan, optimizam kojim zrače njegove pjesme u moru često mračnih tema.

Matter

Trap trio Matter pojavio se na sceni relativno nedavno, 2015. pjesmom Meduze, a u vrlo kratkom roku uspjeli su nadići vječni hendikep slovenskih repera i ostvariti zapaženost u regiji pa ih sve češće viđamo na festivalima u Hrvatskoj.

CRNA GORA

Who See

Apsolutni kraljevi crnogorske hip-hop scene ostvarili su velik uspjeh u cijeloj regiji zahvaljujući svojoj ležernosti, skuliranosti, izvrsnim spotovima i zaraznim singlovima.

Novokomponovani rap ili autotjunaši

Granica između narodnjaka i rapa nikada nije bila tanja nego u slučaju specifičnog podžanra rapa koji mediji u Srbiji sve češće nazivaju - rapom. Iako nitko od predstavnika na sceni to ne može prihvatiti, činjenica je da se u ovom trenutku niti jedan od klasičnih repera ili trepera na listi brojkama ne može ni približiti popularnosti autotjunaša.

I koliko se god neki trudili prikazati ovu paralelnu scenu kao nešto suštinski negativno, činjenica je da rap ili bilo koji žanr koji s njim koketira ili je proizašao iz njega, nikada nije zvučao toliko prilagođeno podneblju i publici kojoj se obraća.

Teško je definirati što zapravo slušamo jer u samoj srži, ono što rade Rasta, Buba Corelli, Jala Brat, a odnedavno i Connect, nimalo se ne razlikuje od onoga što rade njihovi američki pandani.

Štoviše, gledano s aspekta kvalitete produkcije, teško da ćete pronaći bilo što što se može mjeriti s onime što rade navedeni izvođači. Produkcija je vrhunska, spotovi izgledaju svjetski, a čak je i ovo mahnito korištenje autotunea sasvim uobičajena pojava zbog koje ih ne možete prozivati.

S druge strane, česte suradnje s cajkarošima i naginjanje tom splavarskom zvuku nekome bi moglo loše sjesti, ali činjenica je da su ovo sasvim očekivane suradnje za ljude koji žele nadrasti skromne honorare repera i prijeći na viši nivo.

Ovi ljudi nastupaju, a iz nekih izvora doznajemo i da pojedini izvođači za nastup u običnom klubu dobivaju iznose od 7000 eura naviše što je nezamislivo i najuspješnijim grupama i pojedincima s ove liste.

Iako se specifičan zvuk još uvijek nije uhvatio na ovim prostorima, nema sumnje da je samo pitanje vremena kada će Hrvati upoznati nekog hrvatskog Rastu ili Jalu Brata.

Connect koji je oduvijek imao nos za podilaženje masama već je nanjušio gdje leži novac pa su pokušaje da ostanu vjerni pravom rapu zamijenili sviranjem za raju. I bilo bi zaista nepravedno osuđivati njihovo nastojanje da ono što vole pretvore u unosan posao. Tim više jer samo slijede strane trendove kao i mnogi drugi s liste, ali su u svom djelovanju otišli korak dalje i komercijalizirali zvuk, pretvorivši ga u nešto što žanrovskim podjelama neopterećena publika želi čuti.

Trenutni trend ili budućnost scene? Ne znamo, ali bit će zanimljivo pratiti smjer u kojem sve ovo ide.