Tuga.
Foto: Index
SAŠA Pavlić napokon je dovukao svoj križ iz Rijeke u Zagreb. Nakon šestodnevnog mučnog hoda, ovaj Riječanin ostvario je svoj cilj. Šepajući je ušao u glavni grad kako bi prenio poruku koju je šutke teglio dvjesto kilometara.
Dočekalo ga je ni stotinu ljudi, uključujući novinare.
>> VIDEO Čovjeka s križem dočekali pljeskom nakon sastanka s Plenkovićem. Imao je suze u očima
"Kap koja je prelila čašu"
Ponovimo Sašinu jednostavnu, kratku poruku.
"Kap koja je prelila čašu bila je kad sam otvorio jedne dnevne novine i vidio da na jednoj stranici piše da država nema novca za lijekove za djecu i šalje ih na klinička ispitivanja, a neka neće dobiti baš ništa. Na drugoj stranici bila je vijest o tri milijarde kuna koje će država dati za polovne avione. Mislim da bi to svakome trebalo upaliti alarm. Meni je upalilo i natjeralo me da napravim ovo što radim", rekao nam je zadihano kad smo ga posjetili prije nekoliko dana u srcu Gorskog kotara.
Otac dvoje djece, na prvi pogled najobičniji građanin Hrvatske, kao svi drugi, jednog dana zatvorio je novine jer nije mogao podnijeti činjenicu da je u njegovoj zemlji moguće potrošiti tri milijarde kuna na nekoliko desetljeća stare avione, a pritom okrenuti glavu od teško bolesne djece.
Kratko i jasno, čovjek jednostavno nije mogao podnijeti ideju da u njegovoj domovini borbeni avioni imaju prednost pred bolesnom djecom. Kad se Sašina motivacija postavi ovako, u jednoj složenoj rečenici, čini se sasvim logična, legitimna i etički ispravna. Kako nam je sam Saša rekao, tko bi se pobunio protiv toga? Kome bi smetala želja da se bolesnoj djeci omoguće lijekovi? Tko ne bi ustao za živote te djece?
Danas smo vidjeli tko ne bi ustao za živote bolesne djece u Hrvatskoj.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati