Neovisno o tome je li Benatia napravio prekršaj na Vasquezu, sudac ga je odsvirao. To je samo jedan u nizu bezbroj primjera, koji se izvlače danas, u kojem je sudačka odluka gotovo izravno utjecala na rezultat utakmice, a samim time i na tko će igrati u polufinalu. Rasprave o tome tko u kojem natjecanju dobiva poguranac od sudaca i koje su najgore sudačke odluke traju cijeli dan.

 

 

Uz sva tehnološka dostignuća danas za time nema potrebe. VAR tehnologiju skeptici su nazivali ubojicom nogometa bez obzira na to što su ga suci već ubili bezbroj puta. Sudac snimku ne mora pogledati, a i ako se na to odluči odluka je na kraju i dalje njegova. Rješenje nije savršeno, ali da se ista tehnologija koristi drugačije broj pogrešaka bi se sigurno smanjio.

 

Sjajna je to prilika za istaknuti kako tradicionalni sport sporo evoluira, zbog čega mu u većini slučajeva i pada popularnost kod mlađe publike. Previše različitih interesa, aktera i novca otežavaju provođenje promjena, a mnoge od njih nikada i ne zažive. Druge industrije digitalizaciju su prošle ili još prolaze, a sportska sve više zaostaje. 

 

 

U esportu stvari funkcioniraju drugačije. Igrači se natječu u videoigrama koje same već imaju zadan niz pravila, a malo koja se mogu izravno kršiti, što se strogo kažnjava. U svakom esportu postoje različiti tipovi natjecanja koja se razlikuju po formatu i određenim pravilima, ali većina pravila vrijedi za sve. Za vrijeme odigravanja meča na njegov ishod utječu samo i isključivo igrači, kao što bi to trebao biti slučaj. Cilj je pokazati tko je bolji, nadigrati i pobijediti, zahvaljujući vlastitim vještinama, a ne nekom vanjskom faktoru ili sucu.

 

Stekne li neki igrač ili tim prednost na nedozvoljen način, situacija se može pregledati iz svakog mogućeg kuta, a detaljne informacije izvući iz samih računala. Odluke o kažnjavanju na kraju donose osobe zadužene za to od strane organizatora, ali sve se to događa puno rjeđe nego u sportu. Zamislite nogometnu utakmicu u kojoj nema potrebe za sucem. Registrira se svaki korak, kontakt, položaj lopte, kao i sva ostala događanja na terenu. Igrači samo igraju, a kada izgube, mogu kriviti samo sebe i svoje suigrače. Sudac navodno jest sastavni dio nogometa pa ćemo ih ostaviti na terenu s toliko moći da odluče pobjednika, ali zašto?

 

 

Budimo realni, i esport prate brojni problemi. Tehnikom i programima se može manipulirati, a igrači neprestano nalaze bugove i načine kako ih iskoristiti. Jedan od poznatijih slučajeva je onaj s DreamHack Wintera 2014. kada je Fnatic protiv LDLC-a na Overpassu iskoristio mogućnost da gledaju kroz teksture u igri. Nakon dugog vijećanja odlučeno je da se mapa ponovi, ali Fnatic je odbio dalje igrati. Organizatori esport natjecanja ponekad poguraju neku ekipu ili im izađu u susret. No za razliku od sporta, u esportu profesionalna natjecanja organiziraju različite organizacije. Iako bi neki željeli da postoji ekvivalent FIFA-e ili UEFA-e, zasad je sve ostalo na pokušajima. IeSF je predaleko od toga da to postane. 

 

 

Zbog više organizatora njima je teže manipulirati, a zdrava konkurencija ih tjera da podižu kvalitetu. Što može napraviti Juventus ako nije zadovoljan tretmanom od strane UEFA-e? Prestati igrati Ligu prvaka i posvetiti se kojem drugom europskom natjecanju? Što danas može napraviti Benatia da dokaže kako nije skrivio penal zbog kojeg je njegov klub ispao iz natjecanja? Alternative nema.

 

Esport je u odnosu na tradicionalni sport atraktivan zbog nekoliko razloga, ali oni temeljni, zašto gledamo genijalce u jednom i drugom, ostaju isti. Gledamo ih jer su najbolji i sposobni napraviti nevjerojatne stvari, ne zbog suca. Esport je u tom pogledu čišće natjecanje, u kojem na kraju prevlada vještina. Dinamika mečeva je drugačija i intenzivnija, kao i način praćenja. Zamislite da utakmicu možete pratiti iz perspektive koju želite. Kroz oči Messija ili možda golmana koji brani penal. Obrambenog igrača koji u sudačkoj nadoknadi radi prekršaj za penal.

 

U gotovo nijednom esport natjecanju pobjednik se ne zna prije finala. Lige završavaju doigravanjem, a ne tri mjeseca prije kraja. U velikom broju natjecanja izbačen je i meč za treće mjesto jer publiku uglavnom ne zanima. I na kraju zamislite sport u kojem zaista na kraju pobijedi bolja, snalažljivija i upornija momčad u tom trenutku. U esportu je sve to moguće, što ga između ostalog i čini zabavnom industrijom budućnosti.  

 

Razlike između esporta i sporta su goleme i jasno je da se dobar dio stvari ne može jednostavno prenijeti. Zato ih ne treba izjednačavati, ali treba ih tretirati na sličan način. Esport je bez ikakvih problema u svojim počecima pokušao kopirati tradicionalni sport i iz toga evoluirao. Zašto sport danas ne može napraviti to isto? Lakšim prihvaćanjem novih tehnologija i njihovim uvođenjem, kao i otvorenošću prema novim idejama, mogao bi postati bolji, zanimljiviji. U isto vrijeme zadržati svu svoju čar. Puno toga sport danas može naučiti od esporta i evoluirati u nešto veće.