Foto: Dino Stanin/Pixsell

PEDESETJEDNOGODIŠNJI Dražen Slavica, bivši šibenski županijski vatrogasni zapovjednik, nakon 11 godina suđenja prošlog je tjedna na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno oslobođen krivnje za kornatsku tragediju u kojoj je poginulo 12 vatrogasaca.

"Pukne čovjek poslije svega. Pa ja 11 godina dokazujem svoju nevinost. A mi ništa u ovoj državi ne želimo ni promijeniti ni popraviti... A na temelju presude, koju je sudac tri sata obrazlagao, evidentno je da moramo promijeniti Zakon o vatrogastvu u Hrvatskoj", rekao je Slavica dan nakon oslobađajuće presude u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Slavica kaže kako cijelo ovo vrijeme nije u kontaktu s obiteljima stradalih.

"Ne. U prvom trenutku sam htio s njima kontaktirati, iznijeti im svoje viđenje tragedije, ali oni nisu htjeli. Negdje u pola prvog postupka pokazali su znakove da bi htjeli uspostaviti kontakt, ali ja sam tada rekao da nema smisla", kaže Slavica.

"Ne, ne mogu shvatiti kako im je. To može samo netko tko je doživio što i oni. Iskreno, možda bih bio i gori od njih da se meni to dogodilo", dodaje.

Kaže da je djeci bilo teže nego njemu

Kaže da sve ove godine nije posebno doživljavao osudu sredine. No, kaže kako je njegovoj djeci bilo teško.

"Kći danas ima 18 godina, a sin 15. Oni su odrasli s tim. Kad sam otišao prvi dan u pritvor, moja je supruga tog dana kćer odvela u prvi razred. A sad ona ima 18 godina. Najteže mi je kad dođem doma, a dijete te gleda i pita što se događa. Govoriš im da nisi kriv, ali oni kažu: "Kako to nisi kriv, a moraš opet u Zadar na sud?" Njihova je logika jednostavna: ako nisi kriv, zašto ti sude. Jučer je i meni i njima pao kamen sa srca. Kako su rasli, bio je sve veći plač kad bi došla plava kuverta za sud. Mislim da su oni više propatili nego ja, jer sam i zreliji i čvršći od njih, znam što sam radio, a uspio sam u onih prvih sedam dana izuzeti i dobar dio dokumentacije jer sam vidio kuda to ide. Kaznene odgovornosti nemam. Radio sam svoj posao po važećim zakonima", kaže Slavica.

Prihvatio je moralnu odgovornost

Moralnu odgovornost, kaže, prihvaća.

"Pa ja sam odmah dao ostavku na mjesto županijskog vatrogasnog zapovjednika iz moralnih razloga. I da nisam kazneno gonjen, ostao bih pri tome. To su moji ljudi, moji prijatelji, jedan mi je bio kum… I još živjeti u ovako maloj sredini s tom hipotekom. Vratiti se na posao, među kolege vatrogasce, s kojima i danas radim", priča Slavica.

Na poslu je danas marginaliziran.

"Potpuno sam marginaliziran. Ne radim ništa 11 godina. Ne dobivam nikakva zaduženja. A s kolegama? Pa tko mi se javi, javim se, tko se ne javi, ne javim se… Neki od njih rodbinski su vezani sa stradalima. Razumijem ih. Još uvijek ustajem ujutro i radoholičarski idem na posao. Ne mrzim taj posao unatoč svemu. Došao sam u vatrogastvo kao dijete, prošao sam sve razine u sustavu, nisam došao ni po kakvoj političkoj vezi. I zarekao sam se da ću odbaciti vatrogasnu odoru kad ja budem mislio da trebam. Tu sam možda pogriješio jer je obitelj zbog tog moga stava više propatila u svemu ovome. Bilo mi je, nakon godinu dana, ponuđeno da se premjestim u Zagreb, unutar sustava, ali nisam htio jer sam smatrao da bih time priznao svoju odgovornost. Ja sam častan građanin Republike Hrvatske i očekivao sam pravedno i pravično suđenje koje će biti u razumnom roku. A ne 11 godina. Ali ako će moje zatvaranje oživiti stradale, spreman sam na doživotni zatvor", priča.

Zadnji zadatak je dobio prije tri godine.

"Ništa, čitam novine. Zadnji zadatak sam dobio prije tri godine, a u 11 godina sam ih odradio pet. To je tako", kaže Slavica.

U vatrogastvu će nastaviti raditi. 

"A gdje ću? Ne mogu ja uteć nigdi. Hoćete li me vi zaposliti u 51. godini? A i znam li ja više išta drugo raditi? Došao sam u vatrogastvo s 13 godina. Do prve oslobađajuće presude nisam ni kredit mogao dignuti u Hrvatskoj. Zbog hipoteke optužnice nitko mi ga nije htio dati. Nisam se imao kome, ni gdje okrenuti. Bio sam prisiljen raditi u vatrogasnoj postrojbi di sam radio i prije. Kad se tragedija dogodila, žena mi nije ni bila zaposlena. Morao sam prehraniti obitelj", priča Slavica.

Ipak, kaže da vatrogasci stoje iza njega.

"Kompletno vatrogastvo stoji iza mene, ne mogu reći ni riječi. Da nije njih, ne znam kakav bi moj moral bio dosad, kako bih se s ovim nosio. Kad vidiš da ti ljudi koje ne poznaješ žele pomoći, da se okupljaju grupe vatrogasaca i idu u Međugorje i Mariju Bistricu na molitvu, šalju ti poruke ohrabrenja, da te zovu kolege vatrogasci iz Slovenije, BiH, da je vatrogastvo Europe uključeno u ovaj proces, odmah ti je lakše", zaključuje Slavica.