Foto: Patrik Macek/PIXSELL

MAIL korespondencija ministrice gospodarstva Martine Dalić s poznanicima i prijateljima s kojima je pisala Lex Agrokor - a u kojoj je tada budući, a sada bivši povjerenik Ante Ramljak naziva ''naša Thatcherica'' uspoređujući je s bivšom britanskom konzervativnom premijerkom Margaret Thatcher, iako bi joj s obzirom na aktivnosti oko Agrokora bolje pristajala usporedba s jednom drugom željeznom lady, predsjednicom Saveznog izvršnog vijeća SFRJ-a Milkom Planinc - govori sve o funkcioniranju hrvatskog zakonodavstva, pravosuđa, ekonomije i društva u cjelini.

>> OBJAVLJUJEMO MAILOVE MARTINE DALIĆ Ovo je dokaz da je Plenković znao baš sve o Agrokoru

>> ANALIZA Zašto su Dalićkini mailovi najgora Plenkovićeva afera

>> Jasno je zašto Dalićka laže o "besplatnim" savjetnicima. Nije jasno što još čeka DORH

Iako od ranije znamo da se raznim zakonskim rješenjima pogodovalo određenim interesnim skupinama, da sabor služi kao glasačka mašinerija kojoj se rješenja serviraju odozgo te da imamo ekonomiju koja je pod strogom kontrolom politike - formalno i neformalno - mailovi koje je objavio Index daju nam živu sliku kao sve to funkcionira u praksi.

Radne akcije kod "naše Thatcherice"

Čim su shvatile da situacija u Agrokoru izlazi iz kontrole, ruske su banke, najveći vjerovnici, angažirale međunarodne konzultante, kako bi se pripremio plan za stabilizaciju kompanije, no politika je, kako to već biva u zemljama poput Hrvatske, odlučila uplesti i svoje prste, jer gdje god se vrti velika lova nešto se može i zaraditi.

Umjesto da prepusti vjerovnicima da riješe svoje probleme s Todorićem, politika je svoju akciju javnosti predstavila kao spašavanje radnih mjesta - što je priča koja uvijek dobro prolazi, a taj posao od ''strateškog interesa'' na sebe je preuzela ''naša Thatcherica'', koja je prije radila po bankama pa ''zna ekipu''.

Da se posao izrade dokumenta koji ćemo kasnije znati kao Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku odvijao u vrlo neformalnoj atmosferi, kao da Dalićka gradi vikendicu u Zagorju pa traži pajdaše da joj pomognu miješati beton, vidljivo je iz toga da se s ekipom dopisivala preko privatnog Hotmail adrese, sastanci su se odvijali po restoranima, i to ''niskoprofilnim, da ne privlače pažnju'', te privatnim prostorima. Ekipa uključena u priču tada nije imala čak ni ikakvu formalnu funkciju, osim što su se odazvali na Dalićkine radne akcije. No trud će kasnije dobro naplatiti.

Dobro je biti dobar s Dalićkom

Ante Ramljak, koji je u vrijeme nastanka spornih mailova za širu javnost bio totalni anonimus, kasnije će prema zakonu koji je sukreirao postati upravitelj Agrokora, a u poslu je završila i njegova (tadašnja) firma Texo Management, u kojoj je radio dok je radio i na zakonu. I Texo Management je na Agrokoru imao dobru zaradu. Angažirani su kao podizvođači AlixPartnersa, koje je Ramljak izabrao za glavne savjetnike u financijskom restrukturiranju Agrokora.

Vrijedi se sjetiti i da se Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead i prije nego što je imenovan na funkciju povjerenika. Nakon što se to doznalo, Ramljak je rekao da se sastajao i s ostalim vjerovnicima, te da to nije ništa neobično s obzirom na to da je poznata faca među financijašima u Hrvatskom pa je logično da su i njega kontaktirali kako bi razmijenili mišljenja o stanju u Agrokoru.

Jesu li Amerikanci znali da će Ramljak biti povjerenik - ne znamo, ali su pogodili da je dobro informiran o cijeloj situaciji, jer osim što je sudjelovao u kreiranju posebnog zakona za Agrokor imao je i informacije iz same firme jer, kako je vidljivo iz Dalićkinih mailova, na vezi su imali i Ivana Crnjca, tada glavnog Todorićevog financijaša.

Osim Ramljaka i Texo Managementa, angažman u Agrokoru kasnije je dobio i ostatak ekipe - dečki iz InterCapitala, odvjetnici Šavorić i Partneri, te Branimir Bricelj iz firme Altera Corporate Finance.

Neoliberalni neosocijalizam

Apsurdno je da je upravo Martina Dalić koja je kao ekonomistica, do dolaska na poziciju ministrice gospodarstva, bila poznata po zalaganju za liberalizaciju ekonomije, postala glavna pokroviteljica državne intervencije u raspad Agrokora.

Ivica Todorić, proizvođač cvijeća iz okolice Zagreba, zahvaljujući naklonosti državnih struktura tijekom privatizacije devedesetih, usred najgoreg rata, postao je vlasnik značajnog dijela prehrambene industrije, a kasnije i najveći trgovac u zemlji. Agrokor je od samog početka funkcionirao kao paradržavna firma. U njemu su radili članovi obitelji poznatih političara, bivši guverner, bivši službenici ministarstava, iz njega su se regrutirali članovi vlada... Zakoni su se krojili po mjeri Todorića, a državne inspekcije nisu ga smjele dirati.

Njegov raspad bio je prilika da državna administracija kroz neuplitanje u procese raskusuravanja dužnika i vjerovnika pokaže da smo napokon spremni krenuti ka pravoj tržišnoj ekonomiji, gdje firme nestaju i nastaju nove, gdje su ulagači dobrodošli s koje god strane svijeta dolazili, te da država neće odlučivati tko će propasti, a tko biti uspješan.

To se, nažalost, nije dogodilo, nego je poslana upravo suprotna poruka. Da država kontrolira sve, da je ministar u stanju okupiti svoju ekipu u birtiji i napisati zakon po nečijoj mjeri, da su u stanju ismijati cijeli sustav i građane, te da im se na kraju ništa neće dogoditi.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz mailove Martine Dalić oko Agrokora instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Agrokor

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.