NA ŽUPANIJSKOM sudu u Osijeku Zdravko Mamić je sa svojim klanom osuđen da je iz gradskog kluba Dinamo izvukao 116 milijuna kuna putem transfera hrvatskih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena te oštetio državni proračun za 12,2 milijuna kuna neobračunatog poreza.

Uz Mamića su za krađu iz Dinama osuđeni njegov brat Zoran, direktor Hrvatskog nogometnog saveza i bivši direktor Dinama Damir Vrbanović te poreznik Milan Pernar.

Zdravko Mamić je osuđen na ukupno šest i pol godina zatvora, Zoran Mamić na četiri godine i 11 mjeseci, Milan Pernar na četiri godine i dva mjeseca, a Damir Vrbanović na tri godine. 

To znači da direktor Hrvatskog nogometnog saveza i njegov glavni operativac ima nepravomoćnu zatvorsku presudu. Vrbanović je proglašen krivim po trećoj točki optužnice, za podjelu odštete u transferu Dejana Lovrena.

Ali HNS-u to ne smeta da na kongresu FIFA-e koji počinje u 9 sati i na kojem se bira domaćin SP-a 2026. Hrvatski nogometni savez predstavljaju predsjednik Davor Šuker, voditeljica odjela međunarodnih poslova i licenciranja Ivančica Sudac, te izvršni direktor HNS-a, na trogodišnju zatvorsku kaznu nepravomoćno osuđeni Damir Vrbanović!

"Hrvatski nogometni savez neće komentirati nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku, ovaj slučaj komentirat ćemo po pravomoćnosti presude", objavio je HNS nakon presude svojem direktoru.

Naravno, presuda jest nepravomoćna. Ali nekakva najniža razina moralnosti i etike bila bi da HNS na ovoliko važan sastanak dođe bez visokog dužnosnika osuđenog na tri godine zatvora zbog uzimanja milijuna iz Dinama. Ili da se Vrbanović sam izuzme od dolaska na zasjedanje FIFA-e.

Doduše, tražiti etiku i moral u HNS-u odavno nema smisla. Ali svejedno, ovo je skandalozno čak i za toliko kompromitiranu organizaciju.

Podsjećamo na strategiju i dinamiku kojom je iz Dinama izvučen novac, kao i o kojim je iznosima riječ u dijelu nepravomoćne presude kojom je Vrbanović osuđen na tri godine zatvora. 

Lovren ili kako je stoper postao "protočni bojler" braće Mamić

Dejan Lovren je, tvrdio je Mamić, 7. ožujka 2011. u Hrvatskoj otvorio račun u Erste banci, na koji mu je Dinamo uplatio njegov dio novca od transfera u Lyon. U taj klub Lovren je prodan u siječnju 2010. uz odštetu Dinamu od osam milijuna eura. USKOK-ova optužnica navodi da su Zdravko Mamić i Damir Vrbanović u ovom slučaju proces uzimanja Dinamovog novca počeli tako da je klub podigao kredit u iznosu od 4,4 milijuna eura, nakon čega je sastavljen isti aneks ugovora kao i s Modrićem, prema kojem nogometaš ima pravo na polovicu transfera do kojeg tek treba doći. Problem za Mamića je što su tužitelji ustvrdili da Lovren na spomenuti datum nije mogao biti u Hrvatskoj i otvoriti račun na koji mu je Dinamo uplatio njegov dio transfera koji je on onda, kako je Lovren tvrdio u svom svjedočenju, proslijedio na račun Zorana Mamića. USKOK-ovi tužitelji su utvrdili da Lovren u prvoj polovici 2011. uopće nije dolazio u Hrvatsku iz Francuske, gdje je tada igrao. I ovdje se dakle radi o aneksu s lažnim datumom iz prošlosti, za što USKOK optužuje Dinamovu vrhušku. Lovren je već bio potpisao raskid ugovora s Dinamom i odrekao se potraživanja prema tom klubu. Ali nakon toga je, temeljem antidatiranog aneksa, Mamić proslijedio polovicu iznosa transfera, oko 26 milijuna kuna. 

Iz obrazloženja presude: "Bilo je sporno pitanje ima li Dejan Lovren pravo na podjelu transfernog obeštećenja. Izvedenim dokazima utvrdili smo da je aneks ugovora antidatiran i sačinjen na obrascu koji se nije koristio u vrijeme kada je sačinjen. Ukoliko je aneks od ranije postojao, morao bi biti u knjigovodstvu, no nitko ga nije vidio. Očigledno su ove radnje povezane s poreznim nadzorom u Dinamu, tijekom kojeg je utvrđeno da Dinamo daje pozajmice, na koje treba Dinamo platiti potrebna davanja. Dejan Lovren doista nije imao pravo na podjelu transfera, nego je cijela operacija smišljena kako bi se vratila sredstva koja je Zoran Mamić dobio kao pozajmicu."