SJAJNI američki portal The Ringer objavio je analizu dosadašnjeg tijeka SP-a.

Amerikanci su izdvojili šest ključnih priča ludnice u Rusiji, a u analizi su se dotaknuli i igre Hrvatske za koju tvrde da mora igrati puno bolje. Njihov tekst prenosimo u cijelosti:

Nakon dva dana nokaut faze neka od najvećih imena u svjetskom nogometu idu kući, dok ćemo u finalu gledati barem jednog autsajdera. Messi i Ronaldo su gotovi, ali čekaj: Ozbiljno? Rusija? Da, Rusija je još živa.

1. Ronaldo i Messi ne mogu biti LeBron

Kao da ih nikad nije ni bilo, Ronalda i Messija više nema na SP-u i to nakon prvog dana nokauta. Onda, tko je imao bolje šanse?

Došli ste na krivo mjesto ako tražite odgovor na to pitanje, no eliminacija dvojice vjerojatno najboljih nogometaša ikada napokon je završila onu glupu raspravu u nogometu, osobito u reprezentativnom. To je očito, ali se očito mora ponoviti: Najbolji igrači loptu u nogama imaju samo tri minute po utakmici i njihov učinak samo je djelić uspjeha svake momčadi.

Čak i najbolji igrači na svijetu su samo jedanaesti dio momčadi. Ovo nije NBA u kojem je LeBron 20 ili više posto svoje momčadi.

Messi je protiv Francuske asistirao za dva gola, ali navodno je utjecao i na Sampaolijeve odluke o početnoj postavi. Igrao je lažnu devetku, ali je Argentina s Di Marijom i Pavonom na krilima uputila čak 21 centaršut u kazneni prostor Francuske unatoč činjenici da im je jedini napadač 168 centimetara visoki Messi. Njihovi protivnici, čiji napadač Olivier Giroud ima 193 centimetara, centrirali su samo šest puta.

Ronaldo u međuvremenu nije uspio probiti svijetloplavi zid. Nijednom nije dodirnuo loptu u šesnaestercu Urugvaja, nego se oslanjao na strašno neprecizne i riskantne udarce izvan kaznenog prostora nadajući se da će mu nešto ući.

Kad dođe SP 2022. Messi će imati 35, a Ronaldo 37 godina. Nešto će biti jako krivo ako će oni i dalje biti najbolji igrači na svijetu. Zenit njihovih karijera je prošao a da obojica nisu uspjeli dati gol u nokaut fazi Svjetskog prvenstva. Čudno, ali istinito.

Ispada da momčadi s najboljim igračima na svijetu ispadaju. I to je prelako za shvatiti, iako je riječ o jako malom uzorku.

2. Molimo pravu Francusku da se konačno pojavi

Francuzi su skupinu završili s gol-razlikom 3:1, a Argentince su dobili 4:3. No taj rezultat nije realan prikaz zbivanja na terenu. Deschampsova momčad je u prvom poluvremenu imala samo tri udarca na gol. Jedan iz penala i dva iz slobodnih udaraca. Onda su gubili 2:1, ali ih je neviđenim golom spasio 22-godišnji bek koji je u 6000 minuta profesionalne karijere do tada zabio samo dva gola. A onda je Mbappe odlučio da mu je puna kapa tog sranja.

Dakle, Francuska je u utakmici koja se naziva jednom od najboljih u povijesti SP-a zabila četiri gola. No dojam je da mogu biti puno bolji. Nakon kratkog razdoblja u kojem su okrenuli utakmicu, Francuzi su susret završili sa samo devet udaraca na gol. Realno je očekivati da neće na svakoj utakmici zabijati rijetko viđene golove, a teško je očekivati i da će nastaviti s nevjerojatnih 44 posto realizacije.

Također, više neće naići na momčad koja se brani kao Argentinci. Bez ikakvog pritiska, bez vezne linije i sa strašno agresivnom obranom. Nedostatak organizirane veze i strašno spora tri igrača u zadnjoj argentinskoj liniji sami od sebe su natjerali Francuze da ih iskontriraju. Pogba i Mbappe su u nekoliko kontranapada pokazali što ova momčad može, ali nekako sumnjamo da Francuska želi biti takva ekipa. No s toliko talenta u momčadi, vjerojatno će se svaki put izvući.

3. Urugvaj je i dalje Urugvaj

Već 12 godina imaju istog izbornika, koji sad koristi štap da može stajati na nogama, no Urugvaj se nije promijenio. Igrači Oscara Tabareza i dalje u svakom trenutku znaju što im je činiti. Protiv Portugala su imali pet udaraca na gol, Portugal 20. I Urugvaj je dobio.

Evo jedne lekcije o važnosti kvalitete udarca. Urugvaj je imao 0,14 očekivanih golova po udarcu na gol, dok je kod Portugala ta brojka iznosila mizernih 0,05. U prijevodu, svaki udarac Portugala na gol imao je pet posto šanse da završi u golu. Ronaldo i ekipa su šutirali s manjom vjerojatnošću od one prije početka turnira da će Rusija osvojiti SP.

Urugvaj je u četiri utakmice na ovom natjecanju zabio sedam golova i primio samo jedan. Atletico Madrid vjerojatno ima najjaču obranu na svijetu, a Tabarez ima luksuz da je Atleticov stoperski par urugvajske nacionalnosti, Diego Godin i Jose Jimenez. Možda ne realiziraju toliko puno šansi kao Francuska, ali su sigurno najtvrđa momčad na turniru. I dok se njihovi protivnici muče u napadima koji dolaze u valovima, Suarez i Cavani svaki put odaberu najbolji trenutak da te dotuku.

Ovo je vjerojatno najbolje odigrana akcija za neki gol u povijesti:

Kad pogledate kako su dali gol, ona grafika sa stotinama španjolskih dodavanja čini se potpuno besmislenom.

Natjecanje je u ovoj fazi potpuni kaos. Samo si tri pobjede od naslova svjetskog prvaka, ali ti se može dogoditi toliko sranja. Odbijanci, ozljede, loše vrijeme, sudačke odluke, suspenzije igrača kroz žute kartone... Jedino što možeš kontrolirati jest ono kako igraš. A Urugvaj je u tome bolji od svih.

4. Tika Taka je mrtva. Živjela Tika Taka

Španjolci su zaista željeli dobiti ovu utakmicu bez ijednog udarca protivnika u okvir, zar ne? Poveli su autogolom, a da Rusija nije dobila penal, mislim da bi Španjolci sakrivali loptu do kraja utakmice.

Španjolska je vjerojatno trebala dobiti taj susret. Jedini udarac koji su Rusi uputili u gol bio je penal za 1:1, a Španjolska je u okvir zapucala devet puta. No to ne znači da su dobro igrali. Beskrajno dodavanje nema nikakvog smisla ako na kraju priče ne rezultira golom, a golem posjed lopte Španjolaca nije napravio ništa sve do pred kraj produžetka. Tvrtka Opta vodi statistiku koja se zove "velike prilike", koje opisuje kao situaciju u kojoj se očekuje da igrač zabije gol, najčešće u situaciji jedan na jedan.

Furija je stvorila dvije takve prilike, obje u zadnjih 15 minuta utakmice. Previše vremena su potrošili na sitne paseve 35 metara od gola, a svih 11 Rusa bilo je iza lopte i branilo se bez većih problema. Od 1006 kompletiranih dodavanja, što je i dalje nevjerojatna brojka, samo 11 je završilo u kaznenom prostoru Rusije. Ta neobična utakmica između momčadi s potpuno suprotnim stilovima izbacila je cijeli niz suludih statističkih podataka od kojih je ovaj definitivno najluđi:

Rusija se dobro branila, ali nakon što je zabila gol, samo se i branila. Od 41. minute Rusi su dvaput zapucali i spojili su samo 91 dodavanje. Išli su na penale i upalilo im je. Ali nije trebalo. Ova momčad jednostavno nije dovoljno dobra, a jedini razlog zbog kojeg su još živi jest činjenica da su devet od 12 udaraca u okvir pretvorili u golove. Možeš dobiti utakmicu s 21 posto posjeda i 17 udaraca manje od protivnika, ali to dugoročno nije dobra taktika.

Svi su prije turnira isticali Brazil i Španjolsku kao glavne favorite, ali kako ozbiljno shvatiti savez koji dan prije početka SP-a otpusti izbornika? Julen Lopetegui je pretvorio Španjolsku u momčad koja se savršeno branila i savršeno napadala. No on je sad u Realu. Španjolska je protiv Rusije izgledala kao momčad bez neke prevelike ideje. Dodavanje, dodavanje i još malo dodavanja dok nekome ne dosadi (Gdje je dovraga bio Thiago?). Iniesta je otišao, devet drugih je starije od 28 godina i ovo je definitivno kraj jedne ere. I velika propuštena prilika.

5. Penali su pakao

Što god vam netko govorio, raspucavanje penala nije test mentalne strage, nego više pokušaj ubacivanja ljudskih emocija u nešto potpuno nasumično. Nema nikakvih iskoristivih podataka koji će predvidjeti uspješnost izvođenja penala osim bacanja novčića prije raspucavanja. Momčad koja odabere da će prva pucati slavit će u 60 posto slučajeva. No u nedjelju su u oba slučaja prošle momčadi koje su pucale druge. 

Nekoliko podataka o penalima:

Igor Akinfejev u zadnjih osam godina nije obranio nijedan penal za klub i reprezentaciju u europskim natjecanjima. Protiv Španjolske je obranio dva.

Penali se pogađaju u 75 posto slučajeva. Golmani obrane 16, a u devet posto slučajeva pucači promaše gol.

Danijel Subašić primio je gol iz samo 58 posto penala koje su mu u karijeri pucali. Dancima je obranio tri od pet.

Schmeichel je obranio Hrvatima dva penala u raspucavanju, a Modriću jedan pred kraj produžetka. S tri Subašićeve obrane ovo je bila utakmica s najviše obranjenih penala u povijesti. Bilo ih je šest, a nikad prije nije bilo pet obrana.

U Ligi prvaka se već znaju navike određenih igrača pri pucanju penala. U finalu 2008. godine Chelsea je protiv Manchester Uniteda koristio savjete ekonomista Ignacija Palacios-Huerte, istog onog koji je izračunao onaj postotak vezan za bacanje novčića. Izgubili su, ali jedini penal koji je Edwin van der Sar obranio bio je onaj koji je pucao Nicolas Anelka. Francuz je bio jedini koji nije poslušao savjete ekonomista.

U finalu 2016. godine igrači Reala znali su da Atleticov golman Jan Oblak ima tik prije nego što mu se puca penal. Otkrili su da netom prije nego što odabere stranu napravi nogom malo trzaj u tom smjeru. Real je osvojio titulu na penale, a njegovi igrači čekali su do zadnjeg trenutka i onda pucali u suprotnu stranu.

"Analiza podataka vezana za penale Realu je donijela taj naslov", objavljeno je 2016. u knjizi Soccernomics.

Možda je upravo to doprinijelo broju od čak šest obranjenih penala na utakmici Hrvatske i Danske. Ili je i to bilo nasumično? Kad su penali u pitanju, teško je biti pametan.

6. Stvari su i službeno otišle u vražju mater

Španjolci su, s obzirom na ždrijeb, prije početka nokaut faze bili veliki favoriti za ulazak u finale. Budući da su četiri od pet najboljih momčadi prema svim analizama bile u drugom dijelu kostura, Španjolci su imali 37 posto šanse za finale. Nitko drugi u njihovom dijelu ždrijeba nije imao više od 18 posto šanse. No Španjolci su ispali i sad će biti svega.

Hrvatska, Rusija, Švicarska i Kolumbija nikad nisu bile u finalu SP-a. Engleza tamo nema od 1966., a Švedske od 1958. godine. Jedna od ovih momčadi bit će u finalu. 

Hrvatska je trenutačno treći favorit! Samo Brazil i Francuska imaju veće izglede po kladionicama od Hrvata. Iako su osvojili devet bodova u skupini, Hrvati ne izgledaju preuvjerljivo. No, tko izgleda? Prema nekim izračunima, njihova očekivana gol razlika bila je +1,1. No pomogao im je trenutak pomračenja uma Willyja Caballera i odustajanja cijele argentinske obrane u sudačkoj nadoknadi kad se Rakitić ušetao u gol za 3:0.

Hrvati su prošli, ali za momčad s toliko talentiranih veznjaka svjetske klase neshvatljivo je da im se igra bazira na razvlačenju na krila i centaršuteve igrača koji očito nisu za to previše talentirani. Centriranje je potpuno neučinkovito na ovom SP-u. Koliko golova je palo na takav način, prisjetite se? Hrvatska jednostavno mora graditi igru kroz sredinu, preko sjajnih Modrića i Rakitića.

No u ovoj fazi natjecanja, baš kao i Francuska, više nije važno kako igraš. Hrvatska je velik favorit protiv Rusije i, ako prođe, 180 minuta će je dijeliti od titule. Kako god igrali, momčad s Modrićem, Rakitićem i još nekoliko standardnih igrača iz Lige prvaka uvijek će moći odigrati koliko će trebati da dobiju još te dvije utakmice.

Sreća je u ovoj fazi natjecanja strašno bitan faktor. Prije početka turnira šanse da će neka momčad prvi put u svojoj povijesti osvojiti SP bila je 27 posto. Sad je ta vjerojatnost 41 posto. Iako još nije kao bacanje novčića, vrlo je moguće da ćemo imati devetog prvaka svijeta. Ili se možda, ali samo možda, nogomet napokon vrati kući."