PRIJE par godina glavna ljetna tema je bila cijena kave na Stradunu (koja definitivno ne spada u socijalna prava), a ovih dana je sve hrvatske medije uhvatila tema računa od 87.669,00 kuna koje je netko platio u noćnom klubu na Hvaru.

>> Slovenci raspravljaju o računu s Hvara: "Jedino pivo ima pristojnu cijenu"

Objavili su to svi mediji, a kako čitanje i klikanje jasno vidimo – bila je to prošli tjedan među najčitanijim, a možda i najkomentiranija tema. Račun. Iz noćnog kluba. U ovoj zemlji je čini se najvažnije vidjeti tko je i koliko potrošio i koliki je račun. I onda zgražanje, jer većina Hrvata za toliki račun bi trebala dignuti kredit na 7 godina.

No, nećemo se moći zvati turističkom destinacijom dok takvi računi ne postanu uobičajeni i dok se nitko ne bude posebno uzbuđivao ako netko za provod potroši 10.000 €, štoviše što bude više takvih gostiju, to znači da smo kao turistička destinacija bolji!

Elitni noćni klubovi i služe tome da trošite velik novac

Potrošio čovjek s društvom u noćnom klubu. Noćni klubovi i služe za to, posebno ovi elitni, na lokacijama poput Hvara. Došla megajahta. Što ima posebno tu, Jadran je divno more, normalno da dolaze megajahte! Otišao na Hvar iz Splita Helikopterom. Opet – normalna stvar, ako ste u New Yorku ili na Islandu uredno ćete za par stotina dolara moći u obilazak helićem. Što ima biti posebno u tome da se nekome ne čeka na trajekt, već si transfer iz Splita na Hvar riješi na najbrži mogući način? Vi ne možete to platiti? Pa zato postoje vina od 200 kuna i vožnja katamaranom. Ionako većina ljudi uopće ne razlikuje vina od 2000 i 5000 kn, provjereno više puta u praksi.

Ima ljudi koji dobro zarađuju – u Njemačkoj, ako se uspješan stručnjak, imati ćete 5-6.000 eura mjesečno, u Americi čak i više. I to ako radite za drugoga. Ako imate svoj posao i firma na kraju godine iskaže dobit – kada platite porez, ostatak je vaš. To čak i u Hrvatskoj mogu biti milijuni, vani mogu biti milijarde. Ako ih netko želi potrošiti – to nije ništa posebno. Za sve je bolje da se troši, nego da se sakuplja na hrpu.

I bogataši su različiti, neki troše, neki ne

Znamo što su skupi klubovi i tko i zašto ide tamo – i ako je u cjeniku Dom Perignon Rose 7.500,00 kuna, onda je točno toliko kuna. I zna se što plaćate, ne samo bocu (koju uredno možete kupiti bitno jeftinije u vinoteci u Zagrebu), već i uslugu, mjesto pa i status – da tu pijete, a da drugi ne može. Osobno, meni je veselije na tom istom računu vidjeti da se naručivao Dom Perignon i Ožujsko, valjda se napiješ pjenušca, pa „presječeš“ Žujom da ti ne padne teško. No, u ukusima se ne raspravlja! Svatko ima pravo svoje novce trošiti i na piće – osim naravno ako nakon toga misli sjesti za volan. Dok ga drugi voze, njegova stvar.

Hvar je turistički izvanredno mjesto. Čak ga je i Bill Gates posjetio – jedna urbana legenda, možda i istina kaže da je sjeo u skupi kafić, nitko ga nije prepoznao pa je čekao konobara 15 minuta kako bi naručio kavu i to mu iznimno svidjelo. Možda ima i istine, ako vas znaju u cijelom svijetu, čovjek cijeni malo privatnosti i da nitko ne bulji u njega.

I bogati su različiti – onih par stvarno bogatih koje znam (imovina preko deset milijuna kuna, recimo da bi to bila granica za bogatog u Hrvatskoj) nikada ne bi naručilo pjenušac od 1000 eura. Netko drugi to hoće. No, takvih računa ima doslovno na stotine svake večeri u svim većim europskim turističkim destinacijama. Parizu. Londonu. Monte Carlu. Zašto ne bi bilo i kod nas? Zašto bi se turizam vezivao samo za apartmane, bečki i pljeskavice? Čuđenje nad takvim računima je čuđenje nad visokokvalitetnim turizmom, za kojim bismo trebali težiti! Zašto sebe malo cijenimo! Ako može biti takvih računa u Francuskoj na stotine, što ne bilo u Hrvatskoj? Je li Côte d'Azur bolja od hrvatskoga Jadrana? Nije!

Isto kao kada se pojavi megajahta. Ma neka ih 500 dođe, neka ovdje traže posadu, neka ih ovdje popravljaju, neka se u nas održavaju, neka posade kupuju barem toaletni pribor, ako ne i drugo u našim trgovinama, neka i gosti odlaze u skupe noćne klubove i restorane. Ima superjahti dnevno na desetke po jakim europskim destinacijama – pa neka ima i u nas.

Od tuđeg „pokazivanja novca“ mnoge obitelji žive

Neki su se uhvatili i socijalne komponente cijele priče – no, hajdemo to pogledati s druge strane. Za napraviti jednu jedinu butelju Dom Perignona netko se mora jako potruditi, od rada u polju do vrhunskih vinarskih vještina. Od toga živi hrpa obitelji. Netko je morao u Hvaru dovesti klub do razine da uopće bogati žele tamo dolaziti i tamo trošiti. Ostavio je hrpu novca i radnicima koji su klub radili, pa za opremu, pa za radnike koji održavaju sam pogon. Možda ima i koju koncesiju na terasu, od koje općina skupi opet novce za lokalne potrebe tijekom zime.

Kako je izdan fiskalni račun, a na alkohol idu i trošarine, to znači da je država od svega ovoga dobila vrlo lijep dio i da trebamo biti sretni što je netko odlučio svoje novce ostaviti nama u Hrvatskoj. To što iz hrvatskog Državnog proračuna previše ide uhljebima, a premalo potrebitima, to je već samo naš problem. Ukratko, što je više ovakvih potrošača na Jadranu – to bi trebali biti svi mi sretniji, a ne grintati jer neki imaju a mi eto nemamo. Ili da drugačije postavimo – što je više turista koji imaju za ovoliko trošiti, to je bolje nama, jer će Hrvatskoj, a i našim poduzetnicima i u konačnici radnicima koji tu rade ostati više novca.

Nije u životu sve ni u tome da imate za popiti jednu Daciju u jednoj večeri. Koga zanima baš kako izgleda Dom Perignon, „presječen“ pivom, malu bocu u vinariji si na rate većina ipak može priuštiti. Preko trećine Hrvata puši, par mjeseci bez cigareta i nađe se za butelju.

Stranac koji ima – nije kriv što vi nemate

Ako se provlačite s 3000 kuna mjesečno i gledate pomalo bijesno na one koji imaju za potrošiti više od vaše godišnje plaće u jednoj večeri – zapamtite jedno. Stranac koji ima nije to vama uzeo, štoviše, moguće da svoje radnike plaća debelo iznad prosjeka svoje zemlje i poštuje kolektivni ugovor. Od toga što ovdje troši – može vam biti samo bolje. Imate pravo biti s 3000 kn ljuti, jer za jedan recimo tako normalan život zapadnog tipa treba triput više – no stranac koji ovdje troši novce zaista s vašom minijaturnom plaćom nema ništa.

Ako zaista patite za takvim načinom trošenja, razmislite o vlastitim prioritetima u životu, jer imati za potrošiti preko 10.000 € u jednoj večeri na piće čak i za većinu bogatih nije neki prioritet. A ako vam takav stil života predstavlja san – što reći nego osnovati firmu i u poduzetnike, a ne prigovarati kako vi nemate, a neki imaju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala