MATTEO Ružić skončao je na cesti u Zaprešiću. Dok su ga prolaznici pokušavali održati na životu, hitna pomoć nije dolazila. Kad je napokon stigla, u njoj uopće nije bilo liječnika ni potrebne medicinske opreme.

Stiglo je drugo vozilo iz Jastrebarskog, ali prekasno. Dok je mladi čovjek umirao na ulici u Zaprešiću, druga osoba je preminula u Jastrebarskom jer nije bilo nijednog tima koji bi joj pomogao.

U kratkom vremenskom i geografskom razmaku, dva života su izgubljena zbog morbidne neorganiziranosti. Nesposobnost, neprihvaćanje odgovornosti i iracionalna raspodjela sredstava u zdravstvu uzeli su dvoje ljudi koji su možda mogli biti spašeni. 

Međutim, Zaprešić i Jastrebarsko su samo dva relativno malena mjesta u Hrvatskoj. Hitna pomoć pokriva, odnosno trebala bi pokrivati, cijelu državu. Nakon tragičnog kraja mladog Mattea, Indexu se javljaju građani koji su imali brojna nevjerojatna iskustva s hitnom pomoći. Javljaju nam se bivši pacijenti, ali i liječnici. 

Bizarna situacija na Korčuli

Razgovarali smo s Vedranom Dodigom, liječnikom opće medicine s Korčule koji radi na hitnoj pomoći u Blatu na Korčuli.

Bizarna procedura koju stanovnici ovog otoka moraju prolaziti svaki put kad im zatreba hitna pomoć možda najbolje ilustrira stanje zdravstva u Hrvatskoj.

"Ovo što se događa u hitnoj je standardno. Politika ministarstva zdravstva je inertna i pasivna i nažalost, morao je umrijeti mladić da bi ljudi obratili pozornost'', kaže nam Dodig.

"Kod nas kad god neki pacijent treba daljnju obradu nastaje problematična situacija. Protokol u zbrinjavanju bolesnika na ovoj strani otoka Korčule je takav da nemamo izbora. Uzmimo za primjer jednu svakodnevnu situaciju na otoku. Netko je slomio ruku ili nogu", započinje liječnik.

"Recimo ovako, pacijent u Veloj Luci slomio je nogu. Često nakon prijeloma pacijenti sami dođu na hitnu pomoć u sedam kilometara udaljeno Blato. Ponekad mi iz Blata dolazimo po njih u Velu Luku. Zatim kod nas dobije uputnicu za RTG. Onda se pacijent sa slomljenom nogom mora vratiti natrag u Velu Luku. U Veloj Luci napravi RTG. Zatim se opet vraća u Blato kako bi mu mi postavili imobilizaciju. Zatim se opet vraća natrag kući u Velu Luku. 

30 kilometara gore-dolje zbog slomljene noge

To su četiri puta gore-dolje. To je tridesetak kilometara gore-dolje", objašnjava nam.

"U Blatu nema rendgena. Većinu prijeloma i akutnih stvari preuzima hitna. Prijelomi se učestalo događaju u vrijeme kad nema obiteljskih liječnika ili specijalista te pacijenti moraju doći kod nas po uputnicu. Ortoped i RTG ne mogu ništa bez uputnice. Ista je situacija s bilo kojim pacijentom iz Blata, samo što će on 'samo' dva puta ići gore-dolje", dodaje. 

"Slična situacija je i s pacijentom koji ima bilo kakav problem koji zahtijeva da se, recimo, izvadi krv. Laboratorij je također u Veloj Luci. S obzirom na to da smo mi na otoku, ne funkcioniramo kao normalna hitna. Tipična hitna u gradu vas pokupi i odveze u bolnicu ako se situacija ne može riješiti na terenu. Kod nas se većina stvari pokušava riješiti na otoku pošto nam je finalna destinacija bolnica u Dubrovniku, udaljena 160 kilometara. Ako je situacija zbilja hitna prijevoz se odvija zračnim putem (helikopterom). 90 posto stvari se može riješiti sa specijalistom - internistom, pedijatrom, ortopedom, itd. Mi pokušavamo tako funkcionirati, ali ne nailazimo na razumijevanje od strane sustava koji kreiraju Ministarstvo, HZZO i ZZHM", priča nam Dodig.

"U Veloj Luci je većina specijalista koji su nam potrebni. Ortoped, internist, ginekolog, neurolog... U Blatu su pedijatar i oftalmolog. RTG, laboratorij, ultrazvuk je u Veloj Luci. Blato nema ništa od te opreme. Vela Luka ima opremljenu ginekološku salu s CTG-om koji se praktički nikad nije upotrijebila. Također je potrebno napomenuti kako se i specijalna bolnica Kalos nalazi u Veloj Luci.''

Stotine kuna samo za taksi

"U priobalnoj Veloj Luci je puno intenzivnija sezona. Turisti moraju plaćati taksi kako bi išli u Blato na hitnu. Turistička ambulanta radi samo pet dana u tjednu, a vikendom radi samo hitna. Oni svi moraju uzeti taksi iz Vele Luke i doći kod nas u Blato. Sada zamislite kad pacijent mora obaviti pretrage i putovati između ta dva mjesta. Turisti se često ljute i teško im je shvatiti zašto je sustav tako 'organiziran'.''

"Osim toga, mi ne pokrivamo samo Blato i Velu Luku. Pokrivamo i obližnju Smokvicu te uvale na zapadnom dijelu otoka. Ona ima manje stanovnika, oko tisuću ljudi. Zamislite da ste na intervenciji u Smokvici i onda vas zovu u Velu Luku. Morate se vratiti u Blato, pa se vratiti u Smokvicu, pa otići u Velu Luku napraviti RTG pa se vratiti u Blato, pa opet u Velu Luku", dodaje.

Ignoriranje struke

''Također je potrebno napomenuti da su prostorije bile adekvatno raspoređene u Veloj Luci. Recimo opservacija je bila spojena s ambulantom, kako bi istovremeno liječili i opservirali pacijente. Apsolutni je imperativ i nema ni jedne normalne hitne ili intenzivne gdje su pacijenti koji se opserviraju fizički odvojeni. U Blatu su odvojene. Morate pretrčavati preko čekaonice, dok vas pacijenti gledaju. Ne možete biti uz pacijenta. Liječnička soba je u podrumu. Na mišiće HDZ-a, hitna je prebačena iz adekvatne Vele Luke u neadekvatno Blato. Kad poslušate argumente postaje razvidno da se struka ne samo nije konzultirala već se besramno ignorirala.

"Često mi se dogodi da nas pozovu zbog prometne nesreće. Recimo, dogodi se da netko udari biciklista autom. Ja ga skupim kombijem, odvedem u Velu Luku i tamo napravim cijelu obradu. I onda ravno s njim na helidrom. Ali onda se stvori red ljudi koji čekaju, a nema ih tko preuzeti. Stariji liječnici koji surađuju s hitnom s otoka nalaze se u Veloj Luci'', kaže nam.

15 liječnika je dalo otkaz u dvije godine

Pitamo ga koji je glavni problem u hitnoj pomoći, osim loše organizacije.

"Primjerice, u Sloveniji u hitnoj uopće nema liječnika jer njihova hitna funkcionira tako da dođu dva medicinska tehničara ili sestre koji su opremljeni i imaju zakonsko pravo na djelovanje. Obrazovani su i efikasni. Ukoliko je nešto ozbiljno, jedan vozi, a drugi obrađuje pacijenta. Pacijent će u roku od dvadeset minuta doći do bolnice, a reanimacija se obavlja na licu mjesta ili putem u bolnicu. Na otoku to nije moguće. Naše sestre i tehničari u Hrvatskoj nisu obrazovani za to niti im je dozvoljeno davanje bilo kakve terapije. Ako bi iz hitne izbacili liječnike, cijeli novi kadar bi se morao obrazovati. Da li se mladiću iz Zaprešića moglo pomoći reći će struka, ali da se i moglo, terapiju vjerojatno ne bi dobio. Naprosto, T2 tim ne smije obrađivati pacijenta samostalno'', pojašnjava nam.

"Povratak na otok ipak nije ispunio očekivanja koje sam imao, problemi su tu, ali ne postoji sugovornik, ne postoji volja. U ove dvije godine u hitnoj promijenio sam 15 kolega. Samo liječnika. Nitko ne želi ostati", ispričao je frustrirani liječnik u razgovoru za Index.