VEĆINA zaposlenih roditelja djecu upisuje u vrtić. Ta je opcija cijenom puno pristupačnija od dadilje, ako bake i djedovi ne mogu čuvati unučad.

Kako odabrati pravi vrtić, je li bolja opcija gradski, privatni ili vjerski? Roditelji imaju niz pitanja, ako mogu pregovarati. Često ponovno prevagne cijena, a ponekad jelovnik, broj odgajatelja ili blizina objekta. 

Ispitali smo kako su mame u Hrvatskoj zadovoljne jaslicama, odnosno dječjim vrtićima te što savjetuju drugim roditeljima.

Karlovac

Sonja je odabrala gradski vrtić za koji mjesečno izdvaja oko 700 kuna jer si privatni koji stoji 2000 kuna mjesečno ne može priuštiti.

“U jasličkoj grupi je puno djece. Uglavnom mi se ne sviđa jelovnik. Za doručak se djeci servira bijeli kruh, čokoladni namaz, sirni ili margarin te mlijeko ili čaj. Za ručak dobivaju varivo sa suhim mesom i kruh, varivo bez mesa i kruh, tjesteninu s tunom u umaku od povrća, punjene paprike i kruh, pečenu piletina i kruh, gulaš, tu i tamo neka salata. Za užinu su keksi, kolač ili voćni jogurt. Djeci se stvaraju loše navike od početka. Mislim da je jelovnik dosta loš i da bi se na njemu trebalo poraditi. Minus je i što su dvije tete prisutne samo za vrijeme ručka, a do tada i poslije je samo jedna na njih dvadesetak. Prostorija u kojoj djeca borave je po mom mišljenju premala za toliki broj djece i po tom sam pitanju bila zadovoljnija u drugom gradskom vrtiću iz kojeg smo preselili jer nam je ovaj bliže zbog posla”, pojasnila je mama Sonja.

Lana se slaže da bi hrana u gradskom vrtiću u Karlovcu mogla biti zdravija, kao i da je prostor premali.

“Trenutno je ogromna gužva jer je jedan od objekata u rekonstrukciji, djeca iz njega su razmještena po ostalim objektima, a trebalo je upisati i novu generaciju. Mislim da ih je u grupi preko 30 i prevelik je raspon u godinama, a premali prostor. Grad je trebao pronaći adekvatnije rješenje”, smatra ova mama i pojašnjava da zbog ovakve situacije djeca trenutno imaju tri tete.

“Dvije su ujutro dok su organizirane razne aktivnosti, a jedna nakon ručka kad je odmor.”

Njezina kćer obožava vrtić i tete te im trči u zagrljaj, a doma dolazi sretna i uprljana od zemlje i pijeska.

“To mi je super. Glavna prijetnja je da neće moći ići u vrtić ako me ne posluša i uvijek upali”, kaže.

Petra nema zamjerku ni na što u gradskom vrtiću u Karlovcu u koji ide njezino dijete, osim na činjenicu da kao samohrana majka kojoj je suprug preminuo ima pravo na samo 50 kuna povoljniju cijenu.

“Jelovnik je super. Tete su jako predane i posvećene, a to mi je najbitnije”, kaže.

Labin

U ovom istarskom gradu postoje samo dva vrtića: jedan privatni i jedan gradski, a razlika u cijeni je manja od sto kuna. 

“Gradski je oko 690 kuna, a privatni oko 760. Odabrali smo privatni jer nam je bliže, oko 12 djece je raspoređeno na dvije tete, a i svi imaju riječi hvale. Meni je raznolik i bogat zdravim namirnicama i moje dijete koje je doma izbirljivo pojede sve u vrtiću”, ispričala je Valnea.

Šibenik

Marijana je dijete upisala u gradski vrtić, ali kaže kako bi odabrala privatni da je u mogućnosti. Naime, privatni vrtić u njenom gradu svi hvale, ali je duplo skuplji i teško je dobiti mjesto.

“Gradski vrtić mjesečno plaćamo 520 kuna. Odabrali smo onaj u našem kvartu i to samo zbog blizine. Nalazi se u zapuštenoj zgradi u kojoj je tona smeća uokolo. Nemaju svoj prostor ispred vrtića pa djecu izvode na onaj ispred osnovne škole, a s jasličarima od godinu dana među kojima su neki koji samo pužu, je to teško izvesti jer moraju sići niz stepenice”, napisala je Marijana.

Osijek

Prilično tužna priča vlada u ovom slavonskog gradu, barem ako je vjerovati iskustvima roditelja djece s teškoćama u razvoju.

Anina kćer ide u gradski vrtić jer roditelji nisu imali drugog izbora.

“Niti jedan drugi je nije htio primiti jer je dijete s teškoćama u razvoju”, priznala je. Kaže kako je bila spremna izdvojiti čak više novca.

“Prošle godine mi je rečeno u jednom privatnom vrtiću da nemaju mjesta do 2020. godine. Drugi sam htjela platiti 2000 kuna, ali su mi odgovorili da nemaju računicu nju primiti jer onda moraju uzeti manje djece pa im je i manja zarada”, dodaje.

Loše iskustvo s privatnim vrtićem u Osijeku ima i Marijana.

“Plaćali smo ga 1300 kuna. Bilo je previše djece na jednu tetu, stalno je dolazio kući u masnicama i ogrebotinama, prljavih gaćica. Pravili su velik problem jer je dijete s poteškoćama u razvoju, mjesecima je išao na sat vremena da ga “promatraju". Radno vrijeme im je od 7 do 16 sati, a nisu dopuštali da se dijete dovede deset minuta ranije kako bih stigla na posao pa sam uvijek morala imati dadilju koja bi ga vodila u vrtić ujutro”, opisuje Marijana koja je bila nezadovoljna i s komunikacijom s upravom vrtića. 

“Hranili su ih lošom hranom, na dnevnom meniju su bili bomboni i smoki”, dodaje.

Sve se promijenilo kada su dijete ispisali iz privatnog i upisali u gradski vrtić.

“Ne plaćamo ništa jer je dijete s poteškoćama u razvoju, radno vrijeme od 5:30 do 17 sati i odmah je prvi dan krenuo na cjelodnevni boravak, i super ga je prihvatio. Manje djece, više osoblja, svaki dan su na igralištu ili u parkiću, dok u privatnom nisu uopće izlazili. Jedu zdravu hranu, nikad nismo imali nijedan problem, komunikacija s tetama je odlična.”

Slavonski Brod

S druge strane, roditelji u Slavonskom Brodu su zadovoljni privatnim vrtićem za koji izdvajaju 1300 kuna mjesečno.

“Fleksibilni su po pitanju dovođenja i odvođenja djeteta, manje su grupe, tete su super, zaista rade s djecom, a zadovoljna sam hranom. I meni je najvažnije što je u slučajevima kad vladaju virusi najmanji postotak bolesne djece u našem vrtiću”, kaže mama Alma koja će i drugu kćer iduće godine upisati u isti vrtić.

Upisi u gradski vrtić su samo u određeno doba u godini, dok privatni često primaju kad god imaju mjesta. Zbog toga je to bio Snježanin izbor.

“Do jeseni ne bih imala kuda s kćeri jer je rođena u veljači, a gradski vrtić upisuje djecu u rujnu. Puna cijena privatnog u koji smo je upisali, a koje je u mjestu par kilometara od Varaždina, iznosi 1470 kuna, ali nam općina sufinancira cijenu pa je na kraju iznos 650 kuna”, ispričala je Snježana koja je zadovoljna jelovnikom jer se djeca hrane raznoliko.

“Mala je prostorija u kojoj borave, ali to je samo ove godine. Tete se često mijenjaju jer ih je u posljednje vrijeme puno otišlo na porodiljni dopust ili dalo otkaz. Imamo stariju tetu i mlađu i zadovoljni smo”, dodala je.

Sveta Nedelja

Iz istog razloga kao Snježana, i Maja je upisala kćer u privatni vrtić.

“Plaćamo ga 800 kuna, Grad sufinancira razliku do pune cijene koja je 1800 kuna. Hrana je u redu, za ručak uvijek fine stvari, variva, meso i žitarice, a za doručak i užinu se nađe i zdravih zobenih kaša i palente, ali i pudinga, čokoladnih pahuljica, kruha s maslacem. Tete su odlične, igračaka i aktivnosti ne nedostaje, presvlače je po četiri puta na dan, grupe imaju 15-ak djece. Svaki tjedan izvjese plan aktivnosti za taj tjedan i jelovnik. Dajemo 40-ak kuna mjesečno za potrošni materijal kao što su vlažne maramice i papirnati ručnici. I što je meni bilo dosta bitno, prihvatili su platnene pelene bez problema. Mislim da ćemo tamo i ostati jer nam gradski vrtić nije puno povoljniji, cijena bi bila 600 kuna”, navodi Maja.

Bregana

Marija je kćer za 580 kuna upisala u gradski vrtić. 

“Jako nam je blizu, prošlog tjedna je otvoren i novi, nadograđeni dio i sada je prekrasan. Moje dijete je sretno, čuvano dobro se razvija”, ističe Marija i dodaje kako bi joj odgovarala niža cijena i dvosmjenski rad.

Vrbovec

“Zadovoljna sam tetama u gradskom vrtiću, odnosno jaslicama. Dvije tete su na 15-ak do 20 klinaca. Cijena je 550 kuna”, rekla je Ann Maria čiji sin voli ići u vrtić.

Zagreb

U glavnom gradu ponuda i mogućnosti su raznolike, a takva su i iskustva roditelja.

Lana je za kćer odabrala vjerski vrtić u koji je išla i sama, kao i njezino starije dijete.

“Plaćamo ga 400 kuna, svaka grupa ima dvije tete i časnu sestru koje djecu uče ljubavi i jako paze na njih”, opisala je.

Pepi kćer ide u vjerski, a sin u gradski vrtić. 

“S vjerskim sam jako zadovoljna jer su tete vrlo smirene, vlada predivna, topla obiteljska atmosfera. Od 9 do 15 sati su prisutne obje tete, a časne, kuharice i čistačice uskaču pri ručku, uspavljivanju, adaptaciji. Sina nisam željela seliti u vjerski jer smo relativno zadovoljni gradskim, a ima odlične tete i krug prijatelja koje voli”, otkrila je ova mama.

Nikolina je odabrala obrt za obiteljsko čuvanje djece.

“Manji je kolektiv i mogu mu prilagoditi prehranu i paziti da ne pojede nešto sto ne smije jer je alergičar”, pojasnila je.

Još jedna zanimljiva opcija su Montessori jaslice koje su oformljene u sklopu gradskog vrtića u naselju Sopot.

“300 kuna plaćamo obvezni dio i 350 kuna nadoplaćujemo za Montessori program. Imamo angažirane i educirane tete koje rade i s djecom i s roditeljima. Dokaz tome su besplatne radionice za roditelje koje su tete samoinicijativno organizirale s ciljem poučavanja i uspostavljanja suradnje njih i nas roditelja. Na radionicama smo doznali jako puno o Montessori principu, odgojnim metodama i načelima te razvojnim fazama djeteta. Radionice su hvale vrijedne! Nakon godinu dana imam samostalnog dvogodišnjaka koji motorički, intelektualno i socio-emotivno fenomenalno napreduje. U određenim segmentima mogu reći i da je napredniji od vršnjaka. Uz sve navedeno, klinci imaju uravnotežene i zdrave obroke koji su pomno isplanirani u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo”, kaže mama Una.

Marina je odlučila odabrati vrtić koji nudi različite aktivnosti kako bi se više mogla družiti s djecom van radnog vremena

“Cijena za dvojicu je 2250 kuna, a za sport izdvajam još 800. Puno je bolji jelovnik nego u gradskim vrtićima, manje su grupe, više teta, puno rade s djecom, a imaju i sportski program (dvorana + bazen) pa ne moram poslije posla ili vikendom razvoziti klince po gradu”, pojasnila je.

Katarinin izbor je bio privatni vrtić jer joj djeca nisu mogla dobiti mjesto u gradskom vrtiću zato što ona nije u radnom odnosu.

“Za dvoje djece plaćam 400 kuna. Imaju četiri obroka. Ujutro je to primjerice sendvič, za užinu voće, ručaju juhu, piletinu, mlince i salatu pa za užinu imaju voćni jogurt ili kolač”, ističe.

I mama Milena je zadovoljna jelovnikom u jednom privatnom zagrebačkom dječjem vrtiću koji mjesečno plaća 1100 kuna.

“Ima alergiju na jaje, ali nije bilo problema oko posebnog jelovnika. Svaki dan idu van, nekad i po dva puta. Oduševljena sam vrtićem, tetama i drugim djelatnicima.”

“Imaju veliko igralište, sve skupine su popunjene i većinom su djeca iz kvarta pa se družimo i po parkićima. Prednost je što je manje djece po jednoj odgajateljici, nego u gradskom vrtiću. Svaki dan mi pri preuzimanju kažu je li je dijete spavalo i jelo te ako je bilo nekih problema. Redovito nas obavijeste i porukama o svemu, rijekom prilagodbe su slali i fotografije”, opisala je situaciju.

No, prije nego što ga je odabrala, posjetila je još jedan privatni vrtić, ali nije bila zadovoljna atmosferom koja je u njemu vladala.

“Nitko nije imao osmijeh na licu, djeca su bila nagurana u malom prostoru jer se dio iznajmljuje za proslave. Ravnateljica mi nije ulijevala povjerenje te mi je dala ugovor s ugovornom obvezom na godinu dana prema kojem plaćam ostale rate ako dijete ispišem. Rekla sam joj da mi to ne odgovara pa mi je ponudila drugi bez te klauzule.  Mogu pregovarati, ali ne želim da se tako netko odnosi prema djeci”, objasnila je Andreja.

Anna Maria je dijete upisala u gradski vrtić na Srednjacima. Iako joj je kćer krenula prije tek dva tjedna, prvi dojmovi su dobri.

“Tete se trude, a nije im lako jer imaju 20 djece na njih dvije. Stvarno to rade s ljubavi i voljom. Odabrali smo ga jer nam je blizu. Sviđa mi se i jelovnik, iako bih izbacila žitnu kašicu s okusom čokolade i kruh i ubacila više voća te složila veće porcije”, kaže.

Tihana ističe nekoliko prednosti i mana na koje je naišla u gradskom vrtiću u koji joj ide dijete.

“Blizu nam je, ima veliko ograđeno travnato igralište s puno sprava, mogućnost tečaja plivanja za djecu stariju od pet godina u bazenu u sklopu vrtića i druge aktivnosti, kao i ograđeno parkiralište i dobar jelovnik. Mane su do tridesetero djece na dvije tete, to što djeca ne idu u šetnje ili na kraće izlete van prostora vrtića i zločesta ravnateljica”, opisala je mama Tihana.