STOTINE su se kubanskih liječnika stacioniranih u Brazilu ovog tjedna morale spakirati i vratiti kući, jer je prije dva tjedna kubanska vlada odlučila prekinuti njihovo sudjelovanje u programu ”Mais Médicos” (Više liječnika). Program osmišljen kako bi poboljšao zdravstvenu zaštitu u siromašnim i ruralnim područjima, postao je žrtvom ideoloških prijepora između kubanskih komunističkih vlasti i novog brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, izdanka krajnje desnice, piše američki tjednik Time.

Kubanska je vlada objasnila kako je njena odluka posljedica Bolsonarovih “uvredljivih i prijetećih” komentara. Brazilski je predsjednik liječnike nazvao “kubanskim robovima” koji svojim radom u Brazilu “hrane kubansku diktaturu” zato što većinu svoje zarade moraju prepustiti komunističkim vlastima. Oko 1300 od ukupno 8300 kubanskih liječnika već je napustilo Brazil, objavio je glasnogovornik Panameričke zdravstvene organizacije (PAHO) koja nadgleda program.

Političke nesuglasice pokvarile su najlukrativniji kubanski izvozni proizvodi, a to nisu ni duhan, ni šećer, već liječnici.

Iznajmljivanjem zdravstvenih stručnjaka stranim vladama Kuba godišnje uprihodi 11 milijardi dolara, odnosno više nego turistička industrija. Trenutačno u 67 zemalja svijeta radi oko 50.000 kubanskih liječnika, cijela jedna “armija bijelih ogrtača”, kako ju zovu kubanski dužnosnici. No, kako je Kuba, kojom vlada izolirani autoritarni režim i kojoj nedostaje osnovne robe široke potrošnje, postala svjetski lider u medicinskoj stručnosti?

Otkud Kubi tako razvijen zdravstveni sustav?

Kubanski liječnički izvozni biznis utemeljen je u prvim godinama nakon revolucije 1959., kada je vođa pobunjenika Fidel Castro srušio desničarsku diktaturu Fulgencia Batiste i uspostavio komunistički režim. Opće i besplatno zdravstvo i obrazovanje bili su u temeljima Castrovih državničkih vizija. “Bile su to dvije velike investicije proizašle iz revolucije. Zato Kuba ima zaista dobro obrazovanu populaciju i sasvim dovoljno liječnika”, kaže Mark Keller, stručnjak za Kubu u Economist Intelligence Unitu, britanskoj konzultantskoj agenciji.  Očekivani životni vijek na Kubi dulji je nego u SAD-u, a Kuba ima i triput više liječnika po glavi stanovnika.

Kako liječnici služe kubanskim interesima?

Tijekom Hladnog rata Kuba je počela koristiti liječnike kao diplomatsko sredstvo za prevladavanje političke izolacije. Godinu dana nakon što je 1963. izbačena iz Organizacije američkih država (političke organizacije koja okuplja 35 država Sjeverne i Južne Amerike), Kuba je poslala prvu medicinsku misiju u Alžir. Ukupno 56 kubanskih liječnika zamijenilo je francuske kolege koji su napustili ovu afričku zemlju nakon oslobodilačkog rata i proglašenja neovisnosti od Francuske 1962. godine. Ti su liječnici pomogli uspostaviti čvrstu vezu između dviju revolucionarnih zemalja koja postoji i danas.

Diplomatska korist slanja liječnika u zemlje u razvoju i danas pomaže Kubi u njegovanju međunarodnih odnosa, smatra Keller: ”Male afričke i karipske zemlje, koje obično nemaju financijskih mogućnosti da plate liječnike, zauzimaju kubansku stranu i uvijek će imati razumijevanja za Kubu u slučaju pritiska iz Europe ili SAD-a”.

Humanitarne i liječničke misije u stranim zemljama također su odlična reklama za Kubu. Kubanski su liječnici zaslužili pohvale u međunarodnim medijima za svoj angažman i predani rad nakon razornog potresa na Haitiju 2010. i epidemije ebole u zapadnoj Africi 2014. godine. Takva politika pomaže autoritarnom kubanskom režimu, koji žestoko suzbija opoziciju, ograničavanja pravo na kretanje i zatvara tisuće ljudi bez suđenja, da se prikaže boljim nego što zapravo jest.

Kako slanje liječnika u inozemstvo pomaže kubanskoj ekonomiji?

Ne radi se uvijek o altruizmu. ”Kad imate dobro obrazovano stanovništvo, ali manjak gotovine i dobara, onda tražite način da ga monetizirate”, kaže Keller. Nekoliko godina nakon što je Venezuela 1998. izvela svoju socijalističku revoluciju, dvije ljevičarske zemlje ušle su u svojevrsnu simbiozu. Naftom bogata Venezuela slala je Kubi gorivo po povlaštenoj cijeni, a zauzvrat dobivala visoko obrazovane stručnjake, ne samo liječnike, nego i obavještajce i sportske trenere. Oko 21.700 kubanskih stručnjaka i danas radi u Venezueli, unatoč teškoj gospodarskoj i humanitarnoj krizi već pet godina trese tu zemlju.

Dogovor Kube i tadašnje predsjednice Dilme Roussef 2013. godine pretvorio je Brazil u drugu po veličini kubansku mušteriju. Brazil plaća kubanskoj vladi otprilike 3600 američkih dolara mjesečno za svakog liječnika, objavilo je brazilsko ministarstvo zdravlja. Prije nego je 8300 liječnika dobilo naredbu za povratak kući, svake su godine svojoj vladi zaradili 360 milijuna dolara. U posljednje vrijeme Kuba je svoje liječnike iznajmila Alžiru, Keniji i Ugandi.

Što liječnici imaju od toga? 

Kuba treba gotovinu, a strane zemlje medicinske stručnjake, ali i kubanski liječnici stimulirani su da rade u inozemstvu. Minimalna mjesečna plaća na Kubi je 25 dolara, dok liječnici zarađuju oko 50 dolara. U Brazilu kubanski liječnici zarade oko 1000 dolara mjesečno nakon što njihova vlada uzme svoj dio.

"Radi se o iznosima koji umnogome mijenjaju život pojedinca i njegove obitelji. Na Kubi ima potrošačkih proizvoda dostupnih samo u trgovinama u kojima se plaća dolarima. Obitelji koje imaju stabilan dolarski prihod iz inozemstva, uživaju sasvim drukčiji standard od ostatka populacije", objašnjava Keller.

Radni uvjeti za Kubance u inozemstvu nisu jednostavni. Lokalni liječnici ne dočekuju ih raširenih ruku, jer smatraju da njihove vlade unajmljivanjem Kubanaca izbjegavaju rješavanje temeljnih problema zdravstvenog sustava. Ni kubanska vlada ne tretira ih bitno bolje. Tijekom 2017. godine uvedene su nove restrikcije za liječnike koji rade u Brazilu, pa im je tako zabranjeno polagati tamošnje specijalističke i druge stručne ispite, a trudne liječnice moraju se vratiti kući nakon 22. tjedna trudnoće kako bi spriječilo da rađanjem u Brazilu njihova djeca eventualno steknu brazilsko državljanstvo.

Ima li naznaka nezadovoljstva?

Nisu svi kubanski liječnici zadovoljni s uvjetima pod kojima rade u inozemstvu. Tijekom 2017. oko 150 kubanskih liječnika zatražilo je od brazilskih sudova da ih se oslobodi obveza prema kubanskoj vladi kako bi se mogli samostalno zaposliti u Brazilu. Nekoliko liječnika tužilo je 29. studenoga i PAHO, navodeći kako je ova UN-ova agencija zaradila 73 milijuna dolara na njihovom zapošljavanju i tako prekršila međunarodne konvencije o prisilnom radu.

Jedan je brazilski izvor otkrio agenciji AFP kako se 2000 kubanskih liječnika namjerava oglušiti i ostati u Brazilu. Keller, pak, smatra da će svi oni pokušati ući u SAD, koji tradicionalno dobro prima Kubance što su okrenuli leđa režimu.

Sukob s Bolsonarom podsjetnik je da će ideologija uvijek biti uteg nad međunarodnim odnosima Kube, smatra Keller: ”Kubanska suradnja s demokratskim državama poput Brazila uvijek nosi rizik od promjena”. Međutim, bez obzira na probleme s Brazilom, kubanski izvozni biznis s liječnicima ide dalje.