NA DANAŠNJI dan prije 17 godina umro je jedan od najboljih jugoslavenskih i europskih košarkaša svih vremena, veliki Mirza Delibašić.

Delibašić je bio član prve zlatne generacije jugoslavenske košarke – one koja je sedamdesetih osvojila sve što se moglo osvojiti, bila je europski, svjetski i olimpijski prvak. Slavnić, Kićanović, Dalipagić, Delibašić i Ćosić - petorka koja je stvorila temelje za ono što će kasnije napraviti Draženova i Kukočeva generacija.

Mirza Delibašić Kindže rođen je 9. siječnja 1954. u Tuzli. Blistavu sportsku karijeru počeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak BiH u tenisu. Reket je ubrzo zamijenio košarkaškom loptom u tuzlanskoj Slobodi, a 1972. prešao je u Bosnu.

Za Bosnu je odigrao gotovo 700 utakmica i zabio približno 14.000 poena. Bio je prvak Jugoslavije 1978. i 1980., klupski prvak Europe 1979. (pobjeda nad Emersonom u Grenobleu u finalu KEP-a bila je povijesna jer je to bio prvi naslov prvaka Europe jednog kluba s ovih prostora), a s reprezentacijom bivše države osvojio je sve moguće trofeje. Dva puta je bio prvak Starog Kontinenta (1977. i 1979.), prvak svijeta 1978. i olimpijski pobjednik 1980.

Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980. Četiri puta je biran za najboljeg sportaša BiH, a 2000. godine proglašen je najvećim BiH sportašem svih vremena.

Mirza Delibašić predvodio je Bosnu do naslova prvaka Europe 1979. godine i u tom je trenutku vjerojatno bio najbolji igrač na svijetu, ako izuzmemo NBA.

Godinu nakon toga dobio je ponudu koja se ne odbija. Kraljevski klub iz Madrida htio je u svojim redovima gledati jugoslavenskog virtuoza ispod obruča. Dok su svi tražili posebne uvjete i čvrste ugovore, Delibašić je tražio riječ. Luis de Carlos, tadašnji predsjednik Reala, poslije je govorio da ga je Mirza iznenadio svojim zahtjevom. Mirza je tražio samo poštenu riječ. Povjerenje mu je bilo dovoljno. Potpisao je ugovor od tristo tisuća dolara. 1980. godine počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio španjolsko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su u finalu Kupa pobjednika kupova. "To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nikud osim u koš", kasnije je govorio Delibašić.

U Realu i danas tvrde da je Kindže bio jedan od najboljih stranaca u povijesti najtrofejnijeg europskog kluba svih vremena. Mirza je bio boem. Rijetko ga se vidjelo bez cigarete u ruci, a bio je strašno načitan, erudit i veliki intelektualac. Košarku je igrao na instinkt, na talent. Od Mirze je bilo bržih i jačih igrača, ali nije bilo inteligentnijih i elegantnijih. Ako ste jednom gledali Mirzu kako igra, odmah ste se zaljubili u košarku. Jer Mirza je bio košarka. Njena esencija.

Kao izbornik reprezentacije BiH u Njemačkoj 1993. godine ostvario je dosad najveći uspjeh bh. košarke na europskim prvenstvima osvojivši osmo mjesto. Posebno mjesto u srcima svih Sarajlija zaradio je kad je tijekom opsade glavnog grada BiH odbio ponudu Reala da ode u Madrid. Radije je ostao među svojom rajom u dobru i zlu.

Danas, 17 godina nakon njegove smrti, i španjolska ACB liga sjetila se Mirze Delibašića.

"17 godina bez elegancija Mirze Delibašića. Posljednji romantičar", poručili su na službenom Twitter profilu ACB lige.